Hrvatsku može ujediniti ili kolektivna tragedija koju ćemo srcem prometnuti u pobjedu ili hrvatska nogometna reprezentacija. Tjedne “ruske idile” 2018. nikad nećemo zaboraviti, a 15. srpnja te godine dio je naše zajedničke memorije. Filmsko agregatno stanje koje je toj nedjelji dao Anđelo Jurkas neviđena je dimenzija umjetnosti. Naš, Mixerov Jurkas – autorčina koji štanca epohalno bitne tekstove, nekad imamo osjećaj i prije no što povod iskrsne, i frend koji minucioznim okom promatra ljude oko sebe i reagira baš kad treba – hrvatskom filmu poklonio je pravi biser.
Je li ovako izgleda zauvijek?
Dok nacija čeka prvi zvižduk na Lužnjikiju, njegovi junaci Paola i Petar proživljavaju vlastitu dramu. Moraju sjesti u auto i krenuti put Gorskog kotara. I tu se otvara bezbroj slojeva života. Supružnici šute jer ne žele produbljivati rane, kći juri k ocu načeta srca i strepi hoće li stići, zet proklinjući sve, grabi kilometre i sluša radijski prijenos povijesnog nogometnog trenutka. Petar se pritom pita – “je li ovako izgleda zauvijek”? Da, dobro ste shvatili, film se događa u autu, a priča se kotrlja u tišini koja je gromoglasnija od najgrlatijeg stvora na zemlji.
Dok Drago Ćosić s radija opisuje što se događa u finalnom ruskom dvoboju Petar u autu zaključuje, a mi to vidimo u titlu u kutu ekrana, da “tišina vodi 3:0”. U tom trenutku Jurkas vodi 5:0 u odnosu na sve na što smo navikli u našoj kinematografiji. Zbog ideje, zbog tišine koja govori, zbog crno bijele tehnike, zbog sebe, u konačnici. Čarobno je naime to što je uspio minimalizmom doseći maksimum koji nam u tom trenutku treba.
Izazov za glumce je bio vraški velik
Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić u glavnim su ulogama, a izazov pred koji ih je redatelj i scenarist stavio vraški je velik. Vidite da bi, kako se kaže, progovorili na lakat, ali ipak šute grmeći u sebi. Vrhunac uratka Jurkas je postigao u trenutku kad nam otkriva tajnu koju obitelj krije, a i da je priča nastala po istinitom događaju, ne samo nogometnom.
Taj trenutak su redateljeve, da ne kažemo, anđeoske škarice u devedeset. Paučina je ovim filmom skinuta i s radija kao medija jer ovih 75 minuta dokazuje da je radio živ i potreban u svakoj životnoj situaciji. Anđelo Jurkas u ovom je filmu riskirao na više razina. Snimiti dugi metar u autu, crno bijelom tehnikom – gotovo nijem – može samo netko hrabar i tankoćutan. Ovo zadnje zbog priče koja je dovela do svega.
Situaciju na kraju otkrit ćete sami, i shvatiti o kakvom je remek djelu riječ. Kladimo se da je 4:2 ziherica za nagrade, a i ako ih ne bude koliko bi trebalo – naša mala kuća slavi. Na našem floru miksa sjajni DJ slova i redaka – Jurkas. Maestro, pozornica je Tvoja.