Ako vam je dosta članaka koji preporučuju iste trilogije: “Kum”, “Batman” i “Matrix” i želite istražiti bogati svijet filmskih ciklusa iz malo manje mainstream vizure, uživat ćete u ovim filmovima. Naoružajte se kokicama ili zdravim grickalicama i uživajte u našem odabiru zanimljivih filmskih ciklusa. Mi smo se usmjerili na cikluse koji se bave odrastanjem, psihologijom likova i intimnošću te promjenama u ljubavi i velikom željom za pronalaženjem sebe i svojeg mjesta u svijetu!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
1/ Trilogija ‘Prije’
Richard Linklater je stvorio kultnu “Prije” trilogiju s Ethanom Hawkom i Julie Delpy. Ovo je vjerojatno svim romanticima jedna od omiljenih ljubavnih priča na filmu koja nam donosi svoja promišljanja of srodnim dušama i ljubavi koja se mijenja kroz vrijeme. Ova trilogija sastoji se od tri filma snimljenima u razmacima od devet godina koji prate dvoje ljudi koji se zaljubljuju. Prvi film “Prije svitanja” nastao je 1995. godine, a sljedeća dva “Prije sumraka” i “Prije ponoći” nastali su 2004. i 2013. godine. Ova trilogija secira jednu vezu u različitim fazama na vrlo realističan način. U središtu su dijalozi koji prikazuju promjene koje godine i različite životne faze donose ljudima.
Ovi filmovi su svima koji su odrastali uz njih i čekali posljednji nastavak oblikovali ideju o ljubavi. Ethan i Julie postali su the par, ideal veze i romantike, slučajan susret koji si svi želimo u životu. Ono što je genijalno da su oni kao glumci radili na scenariju zajedno s autorskim timom i stvarali svoju priču s njima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
2/ Trilgija ‘Tri boje’
Tri boje je možda jedna od najvažnijih trilogija u umjetničkoj kinematografiji. Krzystof Kieślowski je jedan od najutjecajnih poljskih filmskih redatelja i scenarist. Ova trilogija se smatrala otkrićem godine, a nju čine tri filma: “Plava” (1993.), “Bijela” (1994.) i “Crvena” (1994.) Ovi filmovi nazvani su po bojama francuske zastave,a tematski su obojeni idealima francuske revolucije, a ključno pitanje je o egzistenciji i ugroženom identitetu pojedinaca koje pratimo na platnu! Svaki film je u potpunosti drugačiji, sa drugim protagonistima.
U “Plavoj” pratite mladu ženu Julie Vignon koja je izgubila cijelu obitelj u automobilskoj nesreći i pokušava nastaviti živjeti i traži svoje mjesto unutar novog sklopa traumatske nesreće. Julie je teško ozlijeđena, ona ne želi nastaviti svoj život dalje.
Ovo je zapravo film u kojem je glazba glavni lik. Julie spali suprugov Koncert za Europu i odluči prodati njihovo seosko imanje i ona se seli u Pariz. Na kraju saznaje da je jedan njihov obiteljski prijatelj sačuvao jedan primjerak Koncera za Europu. Ona također saznaje da je njezin muž imao ljubavnicu koja očekuje njegovo dijete.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U “Bijeloj” kroz crni humor pruža pogled u borbu jednog muža za jednakost u braku. Ovo je crnohumorna krimi-komedija koja se odvija u Poljskoj. Svi likovi su na rubu egzistencije. Film započinje u Parizu kada glavni lik prosi po pariškoj podzemnoj željeznici i odlučuje pobjeći nazad u svoju domovinu. A njega će prokrijumčariti njegov sunarodnjak Mikolaj u svojoj prtljazi. Karol se vraća u Varšavu u potazi za sojom ženom Dominique, on želi dokazati da je dostojan njezine ljbavi, a na kraju inscenira vlastitu smrt da testira njezine osjećaje. Središnji motiv je bratstvo, a motivi su opsesija, osveta i iskupljenje. Redatelj prikazuje raspad temeljnih vrijednosti u njegovoj domovini, ali taj raspad vizualno estetizira.
FIlm “Crvena” se koncentrira na zajedništvo i oslikava vezu mlade manekene i starijeg muškarca. Valentine je manekenka i fotomodel koja tijekom vožnje automobila slučajno udari psa i pomažući životinji upoznaje njezinog vlasnika. To je stariji hladan sudac, ciničan i povučen koji prisluškuje teleofnske razgovore svojih susjeda. Ona shvaća da su oni srodne duše, ali saznaje da je sudac zaljubljen u djevojku koja ga je prevarila s drugim muškarcem te s njim otišla u Englesku i poginula u nesreći.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kieslowski u ovom filmu istražuje suvremene probleme mladih Europljana, a ključan motiv je slučajnost koja inicira zbivanja. Glazbu za filmove je skladao Zbigniew Preisner, to je impresivna glazba koja filmove čini pravim malim umjetničkim djelom jer glazba slojevito elaborira psihološka stanja i duševno stanje protagonista.
3/ Duologija Alejandra Jodorowskog
Alejandro Jodorowsky je čileanski filmski redatelj s adresom u Francuskoj koji je uveo magijski realizam na filmsko platno. Stvarao je avangardne filmove koji su mijenjali način na koji poimamo film. Njegovi najpoznatiji filmovi su “El Topo” i “Holy Mountain” snimljeni u 70-ima. Nakon velike stanke od snimanja filmova odlučio se vratiti kinematografiji i ispisati svoju autobiografiju u filmskom ciklusu. Taj filmski ciklus trebao je imati više dijelova, no snimljena su samo dva: “The dance of reality” i “Endless Poetry”. Oba filma financirana su crowdfunding kampanjom i indiegogo kampanjom, tako da je Jodorowski pobijedio u ideji nezavisnih filmova.
Filmovi prate njegovo odrastanje u Čileu do odlaska u egzil u Francusku. Najvažnije su dvije teme njegov odnos s prestrogim ocem te njegovo postajanje pjesnikom. Film izranja iz političke situacije u Čileu, utjecaju marksizma i fašizma koji se izmjenjuju. Film s magičnim detaljima prikazuje surovu stvarnost i otpor mladog dječaka obitelji! Ovi filmovi su neopisivo prekrasni i svi koji vole kreativnu kinematografiju i jake autorske poetike zaljubit će se.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
4/ Oslo trilogija
Joachim Trier je suvremeni norveški redatelj čije filmove trebate gledati. Središnji dio njegove filmografije čini “Oslo trilogija” s nagrađivanim dramama “Repriza”, “Oslo, 31. kolovoza” i “Najgora osoba na svijetu”.
Ova trilogija simboličkog naziva “Oslo” koji imenuje glavni grad Norveške bavi se usamljenim junacima koji se osjećaju kao da su prosječni, a silno žele biti posebni. Sva tri filma su egzistencijalne drame, a on se najviše usmjerio na pokazivanje njihovog mentalnog stanja.
Prvi film “Repriza” (2006.) prikazuje živote umjetnika, dva pisca te efektno, s umjetničkom montažom i filmskim postupcima bilježi dinamično razdoblje u životu hipersenzibilnih pojedinaca. “Oslo, 31. kolovoz” (2011.) je drugi film koji je nastao prema romanu Pierra Drieua La Rochellea. Ovdje je Trier stvorio impresivnu studiju egzistencijalne izoliranosti i samoće. Posljednji film – “Najgora osoba na svijetu” (2021. ) – je ujedno i završni dio ove trilogije. Ovaj film nas je oduševio i on je nominiran za Oscara za najbolji strani film. Trier je romantičnu komediju pretvorio u egzistencijalnu dramu i posvetu gradu Oslu i mladim usamljenim pojedincima koji pokušavaju biti sretni, ali ne uspijevaju.
Ovo je melankoličan prikaz jednog grada, a filmovi su suptilno povezani. Svi likovi sumljaju u sebe, to su problematični heroji koje prati prevelika ambicija koja propada. Oni svi žele pronaći svrhu i smisao u svojem životu, ali su pod velikim stresom i imaju prevelika očekivanja. Svi su privilegirani iz više srednje klase, ali ih poražava ugrađeni strah od toga neće uspjeti. Ono što povezuje ova tri filma su tri motivska sklopa: sjećanje, identitet i prolazak vremena, a zajednički osjećaj je tjeskoba.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
5/ ‘Nestanak Eleanor Rigby’
Ova trilogija je ujedno i redateljski prvijenac Neda Bensona koji je ujedno i scenarist na filmu. Ned Benson je odlučio napraviti trilogiju u kojoj se istražuje nestanak glavne junakinje nakon tragičnog događaja. Supružnici Eleanor i Conor pokušavaju shvatiti mogu li se ponovno voljeti i vratiti zajednički život koji su izgubili.
Ono što je genijalno da je Ned Benson napravio filmove Her i Him koji se usredotočuju na ženinu i muževu perspektivu. Svaki film istražuje psihu likova i kako je na par utjecala tragedija, razdvajanje i neobjašnjene stvari iz njihove prošlosti. Ovisno o tome koji ćete prvi film gledati, vrlo vjerojatno ćete do kraja filma više suosjećati s tom osobom, barem se to meni dogodilo. Gledatelji polako saznaju da su Eleanor i Conor izgubili dijete nedugo prije nego što je ona nestala, ali nikad nije točno objašnjeno kakva se tragedija dogodila. Odluka za neprikazivanje detalja je odlična jer su oni nepotrebni – nije važno da znamo način na koji je dijete umrlo, jer bi uzrokovana tuga bila jednako velika. Redatelj je želio stvoriti film koji pokazuje kako se ponovno sastaviti nakon tragičnih događaja.
Benson je ovdje napravio detaljnu studiju koja prikazuje ideje pamćenja i subjektivnosti. Ključno pitanje je pitanje istine!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.