Kritika filma: Bridget Jones: Luda za njim: Zabavan povratak kraljice romantične komedije, ne samo za samohrane majke

Onkraj masovne sljedbe TV serijala ‘Sexa i grada’, konstantni feelgood fem power standard popularnog chick lita su ekraniziranja hit knjiga Helen Fielding, koje prate ljubavne avanture britanske singlice Bridget Jones. Na račun prepoznavanja reality showa od života dotične, Fieldingova je uz funkcionalne redatelje uspjela pretvoriti zabavnu žensku literaturu u jednako takve filmske nastavke. 

 

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Universal Pictures UK (@universalpicturesuk)

Četvrti nastavak ‘BJ: Mad About The Boy’ događa se četiri godine nakon tragične smrti muža Marka Darcyja (Colin Firth). Zbunjena i zbrkana kao i uvijek Bridget Jones (facijalno plastificirana, ali u životnoj roli Renée Zellweger) se suočava s izazovima života kao samohrana majka devetogodišnjeg Billyja i četverogodišnje Mabel. Pod pritiskom prijatelja i obitelji da ponovno pronađe ljubav, Bridget se vraća na posao istražujući new age dinamike dateanja kroz aplikacije za upoznavanje. Ubrzo je počne pratiti šarmantni i entuzijastični mlađi muškarac (Leo Woodall), što je suočava s osudama savršenih mama u školi zbog razlike u godinama i brigama oko Billyjeve tuge zbog gubitka oca. Također, upušta se u niz nespretnih interakcija s racionalnim učiteljem svog sina (tamnoputi Chiwetel Ejiofor). A nije se riješila ni brbljavog i trepetljivog playboya Daniela (uvijek sjajan Hugh Grant). 

Iz navedene križaljke počinju razni zapleti i nesnalaženja, screwball komedija koja je vraća na tragove prvog dijela i po kvaliteti uz bok 2001. start upu franšize. Dok su drugi i treći nastavak varirali kvalitetom, osobito pretposljednji ‘Bridget Jones Baby’ iz 2016. koji je bio rubno gledljiv od pretjeranog isklizavanja u patetiku, novi nas vraća standardima postavljenim najhvaljenijim prvim dijelom.

 

 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Universal Pictures UK (@universalpicturesuk)

Režija britanskog TV redatelja Michaela Morrisa postiže finu ravnotežu između komedije i drame, dajući precizan omjer gorko-slatkastih sekvenci trenutačnih Bridgetinih životnih faza, reflektirajući zorno život samohrane majke u 40-ima i prema upoznavanju pete dekade života. Dijaloški film je vrckast, prepun brzih izmjena M/Ž standpointova, ne ulazi pretjerano na teren slapsticka (mimo scene upoznavanja s mladim pretendentom na njeno srce i tijelo), a najefektniji biva pri komunikaciji Bridget sa svojim emocijama, očekivanjima okoline, novim muškarcima i odnosu prema promjenama na svom tijelu. 

 

 

Četvrta instalacija Bridget Jones zadovoljit će ne samo ljubiteljice urbanih emo problema i glasnogovornice ‘nezen’, a ne Z generacije. Na tragu prepoznavanja košara punih vlastitog neopranog veša, samohrane majke 21. st. (a nije ih malo), imaju novu/staru heroinu i ženu čije će im dvojbe bitno olakšati svakodnevicu. A moguće i ponuditi vrlo svrhovita i konstruktivna rješenja pri dealanju s new age pretendentima i ljudima koji im zavrjeđuju biti potpornjem u trećoj životnoj dobi.