Kad čovjek od It Followsa odluči napraviti ljetni blockbuster s dinosaurima u predgrađu 1982., očekuješ ili genijalnu subverziju ili skupi cosplay Spielberga. Mitchell je, naravno, odabrao treću opciju, nešto što ne zna što želi biti, a upravo zato je zabavnije od pola ovogodišnjih no-brainera. Anne Hathaway i Ewan McGregor kao Denise i Greg Platt glume obitelj koja se već raspada prije nego što se Oak Street preko noći preseli u kredsko razdoblje. Djeca (Maisy Stella, Christian Convery) valjaju očima, roditelji se svađaju, pas laje, a onda se pojave biljke koje su izumrle prije 65 milijuna godina i stvorenja koja žele jesti sve što se miče. Klasični amblijenski setup znači idilična ulica, skorbutni susjedi, tajne ispod površine. Samo što ovdje T-Rex ne juri po otoku, nego po travnjaku ispred kuće broj 12.
Usporedba s Jurskim parkom nije samo logična koliko neizbježna i namjerna. Mitchell uzima Spielbergove motive (obitelj na rubu, čudo prirode koje se pretvara u noćnu moru, djeca koja moraju odrasti za pet minuta) i okreće im leđa. Umjesto da se priča vrti oko preživljavanja obitelji na rubu “svijeta”, film sve više klizi prema opuštenoj, gotovo ciničnoj zabavi. Najveća fora nije tko će preživjeti nego kad se dva ogromna stvora odluče… pa, spojiti se usred kaosa. Seks dvaju dinosaurusa postaje vizualni i tonalni klimaks apsurdne premise, duhovitiji i iskreniji od svih monologa o “sticking together”.
Žanrovski, film hoda kao pijanac, horor-atmosferu iz It Followsa miješa s avanturom, triler-napetošću i komičnim timingom
Ponekad to gledate kao prednost (napetost bez glupih jump scareova), ponekad kao manu (ne znaš trebaš li se smijati ili stisnuti stolicu). Michael Giacchino sklada partituru koja zvuči izvučenom iz 80-ih. Efekti su solidni, ali ne i spektakularni, dovoljno je da dinosaurusi izgledaju kao da su stvarno došli jesti tvoju čarapu.
Oak Street ni blizu nije ljetno no brainer remek-djelo ni čista parodija, tek srpanjsko-kolovoški hollywoodski film koji zna da je ljetni film s jedinim očekivanjem povrata love i pritom će se sitno poigrati s očekivanjima. Ako tražiš klasični “obitelj protiv prirode”, bolje ostani kod kuće s Jurskim parkovima. Ako želiš vidjeti kako se Mitchell smije vlastitom setupu dok dva ogromna gmazova rade ono što rade onda je End of Oak Street upravo to, opuštena, žanrovski nestabilna, ponekad prilično glupava zabava.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube