Daleko najbolji od svih ovogodišnjih nominiranih i nenominiranih TOP 10 Oscar filmova u kategoriji filma godine, jedan je od onih malih, naoko ni o čemu, ali zapravo o vrlo suptilnim svakodnevnim međuljudskim odnosima. I stvarima provučenim za iščitati među par redaka.
Prvo glumac, potom redatelj, scenarist i producent sklon indie pristupu, koliko to Hollywood može dozvoljeti, Jesse Eisenberg je prema prikazanom legitimni nasljednik svih Woody Allen neuroza – jednom kad slavnog očalinka uskoro ne bude.
U road trip sagi, dvoje Amera rođaka na putu u EU, ne bi li preminuloj baki posjetili ognjište, istražuju kudikamo više od iskre Drugog svjetskog rata. Vlastite neuroze, nesigurnosti i pogled na svijet oko sebe su centralna meta autorskog Jessejevog pikiranja. I dok je on pod kožom samome sebi, partner Kieran Culkin je autopilotno ok, no cijeli vibe filma je nužno potreban indie pristup i pitka (anti)priča o dva lika koji putuju, ne zbog cilja, već puta samog.
U godini u kojoj su svi nominirani za Oscara za naj film ili prerazvikane mjuzikl pizdarije ili prerazvikani biopicovi i iseljeničko rasističko religijske dramice i SF sage i klasična mirenja savjesti konzervama od glasača Akademije – Real Pain je real gain. Djelo ‘skladano’ i raspisano za stvarne filmofile i ljude kojima je pun prosti organ blockbustera i prerazvikanih art drama.
Ovo je također film za koji imate dojam da bi ga bilo tko od Hrvatske do USA mogao snimiti. Jer izgleda silno lako. Osim što ne bi. I što za zapakirati takav film treba silno pametan autorski pristup. Eisenberg ovim potpisom ulazi u prvu autorsku off Hollywood indie ligu.
‘Prava bol’ nikako nije remek djelo, daleko od toga, ali je prekrasan mali film, nakon kojeg se osjećate jako lijepo. I ljudski. I zahvalno. Svatko će nać svoj zašto kad otkrije tuđe prave boli.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube