Mimo činjenice da Hollywoodu u novom mileniju ključno nedostaje novih i friških ideja i potentnih scenarija, pa se producenti u cashiranju moraju vraćati recikliranjima klasika prilagođenih (čitaj: oskvrnutih) novim generacijama CGI gledatelja, opravdanja za snimanje novog čitanja Disneyjeva klasika ‘Snjeguljice’ iz 1937. – nema. Osobito ako ste netom odgledali prvi dio ‘Wicked’, ili pak ‘Mufasu’ kao prednika ‘Kralja lavova’, a koje da spojite i oduzmete im šarm kojeg je ‘Wicked’ imao na kapaljku, a Musafa ni toliko, dobijete upravo ono što novo Snjeguljče nudi. Ništa.
Prilagodbu za neke nove klince koja u usporedbi s maltene 85 godina starim klasikom stoji u svakom filmskom segmentu, kao čaša pofarbane sapunice spram čaše starog dobrog vina koju su roditelji i bake i djedovi klinaca lako odabrali. Danas djeca odgajana na nekritičnosti podlažu svoje interese tek oniričkim podražajima. Ma koliko sterilno novo čitanje bilo, oko paketiranja se jedino trudilo.
Originalni animirani film ‘Snjeguljica i sedam patuljaka’ bio je pionirski projekt koji je postavio temelje za Disneyjevu animaciju i obiteljski friendly storytelling. Njegova jednostavna, ali emotivna priča, odlično scenaristički raspisana, prošarana nezaboravnim pjesmama prilagođenim tadašnjem uzrastu poput ‘Someday My Prince Will Come’, učinila ga je vječnim klasikom. Dotle nova verzija pokušava modernizirati priču, mijenjajući neke ključne elemente, ali fokusirajući se na tehničke aspekte i pomirenje živih (Snjeguljica, Zla kraljica – Gal Gadot) i CGI animiranih likova (patuljci, životinje). Primjerice, Snjeguljicu glumi Rachel Zegler, glumica latinoameričkog podrijetla, što je izazvalo rasprave s obzirom na izvorni opis lika kao osobe ‘puti bijele poput snijega’. Iako, njena se ‘tamna’ put ne primijeti uopće, za potrebe woke agende komunicira je se kao politički korektne. Spomenuta pjesma ‘Someday My Prince Will Come’ je zamijenjena novom skladbom ‘Waiting on a Wish’, koja prema producentima odražava samostalniji i neovisniji karakter Snjeguljice u skladu s woke agendama. ‘Whistle While You Work’ i ‘Heigh Ho’ su zadržali.
Pojava woke agende u filmu predmetom je mnogih rasprava jer, dok film pokušava zadovoljiti različite društvene skupine radeći promjene kako bi se izbjegle kritike zbog nedostatka raznolikosti i zastarjelih prikaza, trezveni gledatelji i istinski filmofili smatraju kako promjene nepotrebno narušavaju izvorni duh bajke.
Promjene su naštetile autentičnosti
Redateljski je čudno kako su producenti uspjeli ubiti mojo Marca Webba iza kojeg stoje zabavni ‘Spidermani’, dočim je glumačka postava svedena na funkcionalnu novu zvijezdu Rachel Zegler u ulozi Snjeguljice i Gal Gadot kao Zle kraljice. U takvim slučajevima nije neobično biti predmetom podijeljenih mišljenja. Iako je Zegler talentirana, njezina interpretacija nije uspjela dočarati suštinske karakteristike lika, a slično ni Gadotino tumačenje Zle kraljice ne uspijeva otrgnuti dojma jednodimenzionalnog i bez duha. Doduše, ako vam kao zamjene padaju Angelina ili Charlize, u sličnim su rolama ostale jednako zarobljene u idejama gledatelja.
Nova verzija ‘Snjeguljice’ pokušava balansirati između modernizacije i poštovanja izvornog materijala, ali rezultati su u najmanju ruku podijeljeni. Iako su neke promjene dobrodošle u kontekstu suvremenih vrijednosti, većina ih je napravljena na štetu autentičnosti i duše originalne priče. Modernizacija pod svaku cijenu uglavnom završi ovako.
Ako vam je dosta ‘staromodnih’ mjuzikala koji ne uspijevaju dohvatiti staromodni duh i šarm originala, sasvim ste u pravu zaobići ovakve producentske kulturocide.
