U poplavi generičkih i derivativnih televizijskih sadržaja, rijetko koji skraćeni serijal uspijeva zagrabiti u stvarnost s toliko sirove emotivne snage i autentičnosti kao što to čini nova, usmenom predajom i društvenim mrežama hvaljena Netflixova limitirana serija Adolescence.
Sublimirana u četiri epizode, bolno precizna obiteljska drama uspijeva razotkriti ne samo unutarnju dinamiku raspadajuće britanske obitelji srednje klase, već i poentirati širi društveni kontekst koji omogućava radikalizaciju stavova djece i mladih u eri digitalne eho komore. I promjenu odnosa prema spolovima te superheroja s kojima komuniciraju prema toksičnim i nefiltriranim društvenim mrežama. I nerazumijevanje među generacijama.
View this post on Instagram
Otprilike jednakim hype statusom, kao što je lani bila početkom godine limited edition voajerska brit serija ‘Baby Reindeer’ iz sasvim drugog rakursa, ali društveno reflektornog prikaza pozicije ‘nema nevinih’, ‘Adolescence’ je prvim kvartalom godine već postala sličnim TV hitom.
Tanka granica između djetinjstva i monstruoznosti
U fokusu priče je 13-godišnji britanski osnovnoškolac Jamie (iznimno uvjerljivi klinac Owen Cooper), čiji put od nesigurnog dječaka do počinitelja strašnog zločina biva kataliziran utjecajem online zajednice incela, predvođene karizmatičnom i otrovnom braćom Tate. No, srce serije nije samo u Jamiejevoj transformaciji od povučenog pubertetlije do nemilosrdnog ubojice koji niječe svoj zločin unatoč video kamerama i evidentnim dokazima počinjenja, već u odjeku te tragedije unutar njegove obitelji. Odnos između njega i oca (izvrsni Stephen Graham, jedan od koscenarista i kreatora serije) ogoljuje generacijske jazove i nesposobnost starije generacije shvatiti i pravovremeno intervenirati u toksične digitalne narative koji oblikuju umove mladih.
View this post on Instagram
Casting je odrađen sjajno, kao i dramsko variranje te prebacivanje težišta iz epizode u epizodu s fokusom na drugim nositeljima (prva – ubojica, obitelj, policijski inspektor, druga – odnos inspektora sa svojim sinom iz iste škole u kojoj je ubojica bio, treća – odnos psihologice i mladog ubojice i četvrta – emotivni klimaks unutar ubojičine obitelji). Svi tumači rola izvanredno prate svoje likove, bilo da ih razdire osjećaj krivnje i nemoći dok se obiteljska dinamika raspada pod težinom nesaznatog i neizgovorenog, bilo da se osjećaju zaglavljenima u generacijskom labirintu u kojem se svaki izlaz čini krivim.
Serija koja uvlači gledatelja u srž obiteljske tragedije
Režiju potpisuje Philip Barantini, čiji je vizualni stil prilagođen priči na način koji je istovremeno intiman i uznemirujući. Fluidna kamera neprestano lebdi kroz prostore prateći likove iz jednog kadra, ne presijeca ih u ključnim trenucima, usmjerava nas prema dramskim punktovima zbivanja, neprimjetno spaja kontrapunktove misli i osjećaja glavnih likova, prateći korijene njihovih sumnji i postupaka, izgovorenog i neizgovorenog. Takav pristup ne ostavlja puno prostora za emotivni odmak; gledatelj je prisiljen ući u srž obiteljskih drama i osobnih lomova.
View this post on Instagram
Kada je riječ o glumačkoj postavi, teško je izdvojiti pojedinca jer svi briljiraju, ali Graham u ulozi nesnađenog oca nudi jednu od svojih najboljih izvedbi karijere. Njegov lik nije tipični autoritativni otac, već čovjek koji izmiče vlastitoj nemoći, pokušavajući shvatiti gdje je pogriješio. Christine Tremarco u ulozi majke nudi pritajeni portret žene iz sjene koja istovremeno voli i boji se vlastitog djeteta. Owen Cooper kao Jamie jezivom preciznošću hvata emocionalni raspon od dječje ranjivosti do hladne, zlokobne odvojenosti od stvarnosti. Njegova sestra Amelie Pease jednako je efektna kao i mati, no sjajno dočarava refleksije bola kojim se moraju nositi ostaci ostataka obitelji. Erin Doherty je sjajna kao psihologica i nositeljica emotivnog klimaksa treće epizode i vodilje prema crescendu.
Brutalno potrebna serija
U eri kada streaming platforme preplavljuju gledatelje soap-opernim eksploatacijama pseudo i fake reality showova, u kojima Meghan Markle i braća Jake i Logan Paul kao i Kardashiansi beru klikbejtove površnih medija a ‘true crime’ serijali su hit, ‘Adolescence’ je rijedak podsjetnik na to koliko moćna televizija može biti. Produkcijski tim, s Bradom Pittom kao jednim od izvršnih producenata, nije se libio riskirati – tema je osjetljiva, narativ nemilosrdan, a poruka nipošto uljepšana. No, upravo takvi projekti ostaju upamćeni – ne kao instant potrošni materijal, već kao odraz našeg vremena i prostora, neugodna istina s kojom se moramo suočiti.
‘Adolescence’ nije nimalo laka serija. Nije zabavna. Nije ugodna. Ali je brutalno potrebna. I upravo je to čini iznimnom. U svega četiri epizode uspijeva postaviti ogledalo u suvremenom društvu, reflektirati kritike svakodnevice srednjeg sloja obitelji, razotkriti strahove roditelja, nesigurnosti djece i opasnosti koje vrebaju iz digitalnog mainstreama i podzemlja. I biti fini lakmus papir publike koja nije za podcjenjivati jer daje smjernicu producentima kako društveno odgovorni serijali jednako mogu i moraju biti klikbejt materijalom, ostajući dugo temom rasprava gledatelja nakon što se ekran ugasi.
Ocjena: 9/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube