Kritika TV showa Ples za zvijezdama: Comfort zona vikend zabave onih koji ne izlaze

Nekoliko je jasnih elemenata ponude i viđenog.

Uvozna franšiza formata preuzeta s BBC-jeva Strictly Come Dancing prodaje se s gotovim pravilnikom, troškovnikom, scenografijom i dramaturgijom. Parovi se spajaju, plešu zadane točke, žiri ocjenjuje, a između točaka slijede reakcije pred kamerama. Zadaća domaće produkcije je da ga popuni licima, a tu počinje zanimljiviji dio.

Kategorija “zvijezda” u našoj je produkciji odavna vrlo rastezljiva i elastična. Dio ekipe čine djelatnici same kuće, voditelji, novinari i lica iz HTV-ovih emisija, uz poneko ime s estrade ili iz sporta. Zvijezda je onaj koga je gledatelj barem jednom vidio u dnevnoj sobi, a ne onaj za koga bi nužno platio kartu jer mu njegova estradna težina/vještina nešto kvalitativno znači. S te strane bilo bi poštenije show zvati “Ples s relativno poznatima”. 

 

Plesna profesionalnost plesačica i plesača koji natjecatelja vuku kroz koreografiju kao teret kroz poplavu ili rade funkcionalnu lutku do partnera za rukovanje ni u jednom trenu ne znači nezvjezdanost ako plesačke profiće, njihov gard i osmijehe držimo zvijezdanim dijelom plesa.

Žiri čine plesni stručnjaci, dvojica muških i jedna ženska članica, plus ex plesačica i TV voditeljica Daniela Trbović i oni su zamišljeni kao ozbiljan korektiv i komentator izvedbi. U praksi je žiri umjeren i kolokvijalno pristojan što bi značilo da je kritika uvijek umotana u pohvalu, a ocjena rijetko ispod granice koja bi natjecatelja povrijedila ili podcijenila. “Feelgood dramu” ne proizvode toliko ocjene nego međureakcije više ili manje stresnih uzdaha zbog bodova, do “nepravde” od više manje boda i suza zbog komentara uvredljiva otprilike kao komentari frizera na stanje zurke. Sve što u prime timeu zvuči kao konflikt, zapravo je scenski pokret.

Usporedba s konkurentskim kanalima otkriva pravu strategiju. Tko to tamo pjeva ili kako se već ona playback karaoke otužnost zove i Supertalent igraju na pulp zabavu u njezinu konzervativnijem izdanju s emo ucjenom, životnim pričama i jeftinim katarzama. Ples sa zvijezdama isti mehanizam provodi s manje više šljokica i bez poruge, zato što HTV svoju publiku ne nagovara na iznenađenja nego predvidljivost zabave za one koji vikendom ne izlaze, ne traže gledatelja, nego mu čuvaju polupažnju.

Ples sa zvijezdama je, ovisno o kriterijima, besprijekorno odrađen proizvod. Kao ideja zabave, dokaz da javna televizija prime time i dalje shvaća kao čuvanje publike, a ne prostor za moderniziranje i širenje. Nitko neće šokirati i ostati zapamćen kao nezaboravni revolucionar plesa već nasmijani u grču i zadihani likovi bez trostrukog aksla Milke Babović koji će i sljedeće nedjelje većinom opet biti pred TV ekranom tražeći safe place, bet i comfort zonu.