Dok mainstream i dalje luta između reciklaže provjerenih formula i nesigurnog osluškivanja tržišta arts fartsy filmova i velikih spolnih istina, dokumentaristi su ponovno isporučili najmoćnija, najsmjelija i međunarodno najzapaženija ostvarenja godine.
Od političko-povijesnih rekonstrukcija, preko intimnih dnevničkih formi i poetskih antropologija, do društvenih portreta i filmskih eseja, dokumentarna produkcija dominirala je i kritičarski i festivalski, namećući se kao pravi motor domaće kreativnosti. Uz nju, dječji film doživljava potvrde ne i neočekivani procvat, nudeći inteligentna, angažirana i žanrovski razigrano ostvarenje koje vraća vjeru u taj često zanemareni segment kinematografije. Unatoč tome, hrvatski mainstream ponovno propušta prepoznati jedan od svojih najvažnijih suvremenih autora. Dalibor Barić, čiji je film Svi operateri su zauzeti još jednom ušao u širi oscarovski izbor za najbolji dugometražni animirani film, ostaje bez prave domaće institucionalne podrške, paradoks koji već postaje kroničan. Dok ga svijet slavi kao originalnog i jedinstvenog vizionara animacije, domaći sustav i dalje ga promatra s nerazumljivom rezervom.
Lista deset filmova koji su obilježili 2025. presjek je radova koji su temama, formom i umjetničkim integritetom pokazali da hrvatska kinematografija raste ondje gdje se autorima daje sloboda, a publika dobiva ono najvrijednije – autentičan, hrabar i emotivno potentan i refleksivan film.
1. Fiume o morte (Igor Bezinović)
2. Beauiful evening, beautiful day (Ivona Juka)
3. Svi operateri su zauzeti (Dalibor Barić)
4. Drugi dnevnik Pauline P (Neven Hitrec)
5. Mirotvorac (Ivan Ramljak) / Paviljon 6 (Goran Dević)
6. Južina (Ante Marin)
7. Dobra djeca (Filip Peruzović)
8. Zečji nasip (Čejen Černić Čanak) / Bog neće pomoći (Hana Jušić)
9. Balkanika: Tamna strana (Marin Mamuza)
10. Treći svijet (Arsen Oremović) / Sokol: Nezaustavljiv kao sudbina (Eduard Galić)
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube