Trenom završetka ovoljetnih tuzemnih i regionalnih filmskih festivala (Sarajevo, Pula, Motovun, Vukovar, Palić film fest, Mostar film fest) kreće se u lov na jesenje ili zimske premijere na kojima se trebat dokazati kako korona nije do kraja zakucala poslovičnu nezainteresiranost prosječnog hrvatskog kino gledatelja i filmofila za domaće dugometražne igrane filmove.
Po nagradi Filmskog festivala u Cannesu za debitantski dugometražni film „Murina“ Antonete Alamat Kusijanović i producentskom supotpisu Martina Scorsesea na isti, nije teško izdvajati film s najviše očekivanja.
No, sudeći po standardnim žiriranjima raznih vrsta domaćih filmskih festivala novi filmovi i premijere Branka Schmidta, Zrinka Ogreste kao predstavnika kasne srednje generacije trebali bi obećavati nova kvalitetna žanrovska djela. Postoji još nekoliko naslova koji su namjerno izbjegavali regionalne i tuzemne premijere jer naprosto imaju daleko šire ambicije, a o njima se u kuloarima nahajpalo već usmene predaje kao filmovima koji će pomicati granice očekivanog.
S obzirom na poslovično siromašnu proizvodnju plus činjenicu kako korona sigurno nije pogodovala nego je dodatno prorijedila ionako siromašnu brojkom nacionalnu godišnju produkciju, među najočekivanije smo stavili i regionalnu ponudu. Uz podatak kako su Matanićev drugi dio “sunčane” trilogije “Zora” i bosanski kandidat za Oscara “Quo Vadis, Aida” Jasmile Žbanić već imali limitirani kino život, skucalo se ponešto naslova oko kojih bi se moglo govoriti i pokušaju oporavka gledanosti domaćeg filma.
Deset kvalitetnih novih naslova s kino potencijalom
Premijere su naznačili mnogi, a mi smo izdvojili deset novih naslova čiji će kino potencijal većinom moći provjeriti gledatelji do kraja tekuće godine ili s prvom polovicom iduće. Pri kriterijima rukovodilo se bazno kombinacijom kvalitete filma i komercijalno gledateljskog hit potencijala.
1) MURINA (Antoneta Alamat Kusijanović)
Zanimljiv i snažan “ženski” film koji oponira tuzemnom patrijarhatu, psihološkoj drami o raspadu jedne obitelji tokom njihova četiri dana na moru, svojevrsni nastavak njenog kratkometražnog filma “Into The Blue” iz 2017. godine.
2) DIVLJACI (Dario Lonjak)
Atipična crna krimi komedija o događajima u sjeni Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. u kina nakon festivalskih premijera dolazi tijekom 2022. godine.
3) A BILI SMO VAM DOBRI (Branko Schmidt)
Nakon “Metastaza” i “Ljudoždera vegetarijanca” kao ponajboljih filmova hrvatske kinematografije novog milenija novi film tematizira raspolavljanje dviju krakova hobotnice bivših branitelja, onih ustašoidnih i onih humanih, opet s odličnim Reneom Bitorajcem u svojoj tipskoj grubijan ulozi.
4) JUŽNI VETAR 2 (Miloš Avramović)
Najveći hit i nahajpana krimi akcić drama, koja bi trebala polsužiti kao balkanski “Fast & Furious”, zapravo je dosta tanašna priča, ali za nezahtjevnu publiku sklonu balkanijadama ovo je win win koncept koji očekuje svoj 3, 4, 5 dio.
5) PLAVI CVIJET (Zrinko Ogresta)
Siguran teren egzistencijalističke drame na kojoj je već potpisao neke od sjajnih filmova “Tu”, zanatski uredan i na glumce skoncentriran redatelj Ogresta priča priču o sredovječnoj ženi koja se lovi za slamke svog života.
6) PO TAMBURI (Stanislav Tomić)
Imati Branka Uvodića i tamburaški talent show koncept vodi film u smjeru narodno populističke komedije.
7) POTREBA ZA MRŽNJOM (Filip Ćolović), dokumentarni
Mržnja naša svagdašnja kroz intimni portret redatelja koji je izgubio brata ubijenog na beogradskim splavovima.
8) OAZA (Ivan Ikić)
Ne, nije nova verzija pornića Zvonimira Majcuga nego generacijska drama klinaca iz institucije.
9) TVORNICE RADNICIMA (Srđan Kovačević), dokumentarni
“Plamene zore bude me iz sna…” svjedoči jednom utopijskom stvarnom pokušaju vraćanja fabrika radnicima u postsocijalističkom režimu i kako je taj eksperiment završio.
10) ŽIV ČOVEK (Oleg Novković)
Rock and roll odumiranje i polagano starenje nekadašnje zvijezde koja se ne može pomiriti s prolaskom vremena.
Naslovna fotografija iz filma “Po tamburi” (press)