Éric Rohmer je francuski filmski redatelj i scenarist koji bi danas slavio 102. rođendan! Ljubitelji romantičnih filmova, koji se još nisu upustili u avanturu gledanja Rohmerovih filmova, bit će oduševljeni njegovim ostvarenjima!
Cahiers du Cinema
Jeste li čuli za časopis Cahiers du Cinema? Godine 1951. u Francuskoj je pokrenut ovaj časopis koji je postao jedan od najvažnijih filmskih časopisa tog vremena. Članke su pisali mladi filmski kritičari François Truffaut, Jean-Luc Godard, Éric Rohmer, koji su svi postali budući veliki redatelji Novog vala. Ono što ih je spajalo bilo je odbacivanje filmskog mainstreama!
Ubrzo su počeli snimati svoje filmove, a razvoju Novog vala pridonijela je i činjenica da je filmska oprema postala lakše dostupna i jeftinija. Oni su zbog ograničenja promijenili kinematografiju. S obzirom na to da nisu imali novca, morali su eksperimentirati i snalaziti se te su tako promijenili stilske i tehničke značajke filma i stvorili novovalni film!
Novi val
Novi val je promijenio ulogu redatelja kao osobe koja će samo uprizoriti scenarij koji je dobio na stol. Počelo se vjerovati u autorstvo i snažne poetike te su tako novovalovci stvorili autorski film. Autorski film se uvijek prepozna po jedinstvenom stilu i izboru tema koji odgovara identitetu čovjeka koji film režira.
S obzirom na to da govorimo o razdoblju 60-ih, dobu kada se mijenja cijela društvena paradigma, ali i književna i umjetnička, zaokret prema strukturi jeziku i stilu bio je prijeko potreban. Novovalovci su se udaljavali od same radnje i željeli su film udaljiti od zabave za mase te im je cilj bio stvoriti dodanu vrijednost filma koja bi bila umjetnička.
Francuski Novi val postao je središnja pojava modernizma, a mladi redatelji mijenjaju prihvatljivi sadržaj, počinju se inspirirati literaturom, citatima, korištenju književnih figura:metafora i aluzija pri stvaranju autorske poetike. Mijenjaju se konvencije snimanja: ključni su montažni skokovi, sklonost improvizaciji i snimanje iz ruke. Ono što svi koji su pogledali barem jedan novovalski film znaju jest da je ključna metafilmska komponenta: obraćanje likova publici, rušenje 4. zida!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Éric Rohmer
Rohmer je snimio 24 filma tijekom duge filmske karijere koja je trajala čak 50 godina. Karijera mu je procvala u 60-ima, kada se nametnuo kao jedan od ključnih redatelja francuskog Novog vala. Rohmer je poznat kao redatelj koji je snimao filmske cikluse, njegov prvi ciklus su Šest moralnih priča koji obuhvaćaju filmove snimljene između 1962. i 1972. godine.
Za svoj ciklus filmova posudio je naslov pisca Marmontela iz 18. stoljeća. Ciklus je započeo s kratkometražnim filmovima: Pekarica iz Monceaua i Suzannina karijeram a nastavljen dugometražnima Skupljačica, Noć kod gospođice Maud te po većini kritičara njegovo najbolje djelo Clarino koljeno i posljednji film u ciklusu – Ljubav poslijepodne.
Nakon toga napravio je još dva ciklusa filmova: Komedije i izreke koji obuhvaća njegove filmove snimljene između 1980. i 1987. godine. Treći ciklus zove se Priče o četiri godišnja doba.
Godiine 2001. dobio je Zlatnog lava za cjelokupno životno djelo na Filmskom festivalu u Veneciji. Snimao je filmove koji portretiraju unutarnje živote likova. Njegovi filmovi su u detaljima i dijalozima, a protagonisti su obični ljudi, pripadnici srednje klase.
Osim toga, svi njegovi filmovi dovode moralni integritet u pitanje. Njegovi junaci su kontradiktorni, postoji veliki nesrazmjer između onoga što junaci govore i onoga što čine. Ključna je uronjenost likova u ambijent koji omogućava duboku introspekciju karaktera. Naizgled je on puki ilustrator svakodnevnice, ali u svakom filmu prožimaju se autorske filozofske obzervacije koji čine Érica Rohmera jednim od najkreativnihih filmskih mislioca.
Doživljaj
Éric Rohmer u gledateljima stvara jedan poseban doživljaj, njegovi filmovi su suptilni, oni su poput onog trenutka kada se prvi puta probali crnu kavu ili crni čaj bez šećera. Niste sigurni je li vam se sviđaju, ali ubrzo postajete ovisni i poželite se teleportirati u njegov svijet i postati jedan od likova u njegovim filmovima. Rohmerovi filmovi su zaista posebni jer svaki prikazuje drugačiji aspekt ljubavi, ali na jako normalan i ljudski način.
Svi oni koji su ovisni o francuskoj estetici i nostalgični za vremenima kada nisu bili živi, zbog Romhera ćete još jednom poželjeti da ste se živjeli svoje najbolje godine 60-ih u Parizu.
Skupljačica, 1967.
Ako ne znate otkuda biste krenuli, najbolje je da prvo pogledate film Skupljačica iz 1967. i zaljubite se u njegovu estetiku. Njegove filmove možete gledati na indie platformi Mubi, koju svi ljubitelji klasika i nezavisne kinematografije obožavaju!
Ovo je treći film u njegovu ciklusu o moralnim pričama i ujedno prvi film u boji! Radnja se odvija, kao i mnogi njegovi filmovi, tijekom ljeta. Ljeto je u ovom filmu zapravo glavni lik, atmosfera ljeta je savršeno prikazana. U filmu pratimo troje ljudi koji odsjedaju u vili: dva prijatelja i djevojku koju smatraju kolekcionarkom muškaraca. Prijatelji se klade tko će prvi podleći njezinu šarmu.
Ovo je film koji se naslanja na slavlje lijenosti i plandovanja jer je cilj prikazati što manje zbivanja jer pripovjedač želi učini što je manje moguće u mjesec dana svojeg ljetovanja. U jednom trenutku, koji je teško odrediti, ovo postaje film o beskrajno kompliciranim odnosima između muškarca i žene. Rohmer se ovdje naslanja na svoju tipičnu tehniku – on preuzima neki motiv iz literature, ovdje je to model nepouzdanog pripovjedača poput onog iz Bonjour Tristesse Francioisa Sagana.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Fotografija: Amazon / biografija