Kada se nedavno u izdanju izdavačke kuće Jesenski&Turk pojavila knjiga ‘Isti ćaća’ na prvu je svatko pomislio kako iza nje stoji neki domaći pisac koji je vjerojatno napisao knjigu o odrastanju, odgoju i običajima duboko ukorijenjenom u naše krajeve…
No, na iznenađenje svih knjigu su napisala dva Francuza. Dovoljno intrigantan podatak da poželite saznati zašto, od kuda oni u Hrvatskoj, što to oni imaju s našim običajima, je li možda neka ljubavna afera u pitanju…
Izazovi hrvatskog jezika i života u Hrvatskoj
Benjamin Edgard i Julien Renault bratići su koji su prije sedam godina stigli iz Pariza u Zagreb poslom, i premda su svi njihovi prijatelji i obitelj mislili kako se u ‘tamo nekoj Hrvatskoj’ neće zadržati ni 6 mjeseci, zaljubili su se u našu zemlju, ostali, kupili vikendicu u Novigradu i, na koncu, odlučili – izdati knjigu na hrvatskom.
“Knjiga ‘Isti ćaća’ govori o sinu koji se vraća kad mu umre otac. Razmjenjuje pisma s Miljenkom, najboljim prijateljem pokojnog oca. To je priča o ljubavi, politici, iseljavanju, o svemu životnome. Otvara svoje srce, svoju dušu. Knjiga govori o životima svih nas, pa smo poželjeli pisati na razini čovjeka – ne nešto komplicirano, željeli smo odmah s temama ići u srž”, otkrili su autori tijekom promocije knjige.
View this post on Instagram
Osim radnje koja je zahtjevala i duboko poznavanje običaja i mentaliteta naših krajeva, za Benjamina (35) i Juliena (29), veliki je izazov bio – ne samo pisati na drugom jeziku – nego prije svega ući u duh hrvatskog jezika i promijeniti mentalitet, s francuskog na hrvatski. Na koncu, reakcije publike potvrdile su kako su posao obavili izvrsno, a osim toga fascinira i njihovo odlično znanje (i govor) hrvatskog jezika.
Očarani Zagrebom i Novigradom
Hrvatska im se toliko svidjela da su odlučili ostati živjeti u Zagrebu, a tijekom jednog posjeta Novigradu toliko ih je očarao da su tamo kupili – vikendicu. Nakon izlaska knjige Benjamin i Julien su ‘pod opsadom’ novinara, no kako je to i njihovo zanimanje (iako trenutno zarađuju i od predavanja francuskog jezika) s puno razumijevanja pristaju na sve intervjue.
Nas je zanimalo koliko su prihvatili sve prednosti i mane života u Hrvatskoj te, u konačnici, znači li to da će se ovdje i skrasiti – do kraja života.
View this post on Instagram
U kojem ste trenutku doista pomislili kako biste željeli živjeti u Hrvatskoj?
Iskreno, nikad nismo mislili živjeti ovdje. Došli smo kao novinari i radili smo za strane novine. U Francuskoj vrlo malo govorimo o Hrvatskoj, pa je to zaista bio sretan splet okolnosti. Kako smo znatiželjni rekli smo si, ‘hajde, idemo’. Bilo je pravi izazov.
Kako je vaša obitelj reagirala na odluku da se skrasite u Hrvatskoj? Koliko su poznavali Hrvatsku i jesu li je gledali kroz prizmu ratnih događanja?
Nisu imali pojma što se ovdje događa. Uopće nisu razumjeli zašto smo otišli i bili su vrlo sigurni kako ćemo se vrlo brzo vratiti u Pariz. Ipak, naš su izbor bolje razumjeli kad su došli u Hrvatsku i kada su posjetiti Zagreb i Novigrad.
Koje su tri stvari koje vas najviše oduševljavaju kod Hrvata, a koje tri – ni nakon sedam godina boravka ovdje – ne možete shvatiti?
Ljudi su prilično dragi i pristupačni, zemlja je prekrasna, a žene su lijepe. Na drugoj strani, kukanje, pasivnost i nedostatak ludosti u svakodnevnom životu.
Upoznali ste Hrvatsku uzduž i poprijeko – koja vam se područja najviše sviđaju, a za koja mislite da imaju neiskorišten potencijal za razvoj?
Dalmacija je zaista prekrasna. More, otoci, sunce, Velebit, stare kamene kuće… Na vaše drugo pitanje odgovor je – Slavonija. Vrlo je tužno koliko taj kraj postaje opustošen, jer je Slavonija toliko lijepa i bogata, posebno što se tiče poljoprivrede.
U Hrvatskoj imamo mogućnost živjeti ljudskijim životom
Jeste li pozvali ikoga od prijatelja/obitelji da dođu živjeti ovdje i zašto mislite da je život u Hrvatskoj bolji nego, primjerice, u Francuskoj (ili možda ipak nije…)?
Ne (smijeh). Ali oni dolaze za vrijeme praznika. Život u Hrvatskoj je mirniji i opušteniji od života u zapadnim zemljama. Imamo mogućnost živjeti ljudskijim tempom. Ali u Hrvatskoj nije sve ružičasto, ekonomska situacija je za mnoge ljude komplicirana. Mnogi ovdje ne vide budućnost, žele ići na zapad, osobito mladi… U nekom smislu, ovo je priča naše knjige!
View this post on Instagram
‘Isti ćaća’ je naziv vašeg romana, no isto tako i jedna od uzrečica tipičnih za naše krajeve – koje vam se još hrvatske uzrečice i poslovice najviše sviđaju?
“Ne možeš imati i ovce i novce”, “pušiti kao Turčin” (mi kažemo pušiti kao vatrogasac (smijeh)) i šećer na kraju “Tko rano rani, dvije sreće grabi”!
Neizbježno pitanje – jesu li ljepše Hrvatice ili Francuskinje – koje su kulturološke razlike između njih i što vam se, primjerice, kod naših djevojaka najviše sviđa?
Hrvatice su ljepše, ali imaju manje šarma i elegancije nego Francuskinje. Hrvatice su odanije i više misle na obitelj, Francuskinje su više liberalne. U dobrom kao i u lošem smislu (smijeh). Njima je normalno imati avanture s muškarcima. Hrvatice se više boje, imaju više ombrambenih mehanizma i ‘kočnica’ u glavi. Primjerice, kad upoznate djevojku u Hrvatskoj, ona će najčešće držati određeni razmak između vas. U Francuskoj će, ako osjeća nešto prema vama, dopustiti da je ponesu osjećaji i upustiti se u ljubavnu vezu, strast… Kod Francuskinja je sve moguće i spremne su riskirati vezu čak i ako ona loše završi. Mislimo da je možda razlika povezana s načinom na koji muškarci pristupaju ženama u Francuskoj i u Hrvatskoj…
U skladu s hrvatskim običajima – jesu li vam već pokušali ‘namjestiti’ neku Hrvaticu za ženidbu – kako biste ‘postali pravi Hrvati’? 🙂
U nekom smislu, da. U početku zapravo nismo razumjeli o čemu se radi jer u Francuskoj to nikada nećete vidjeti! (smijeh)
Koji su vam daljnji poslovni planovi – ostajete li u Hrvatskoj i dalje ili planirate putovati…
Živi bili, pa vidjeli!
Naslovna fotografija: @isticacaknjiga