Petnaest godina. Dva desetljeća. Dvadeset godina. Ovaj vremenski raspon, koji predstavlja cijeli ZagrebDox, može se opisati i kroz broj prikazanih filmova, gostiju ili medijskih objava. Svi ti elementi su zanimljive priče, ali ponekad iz mnoštva filmova propustimo onaj koji čini srž ZagrebDoxa – festivala koji nas uvijek iznova privlači. Stoga je Hrvatsko društvo filmskih kritičara odlučilo istaknuti šest filmova po njihovom izboru, uz pomoć festivalskog osnivača, direktora i glavnog selektora Nenada Puhovskog. Ti filmovi će nam pružiti fascinantan uvid u svijet u kojem živimo, a koji promatramo i promišljamo kroz prizmu ZagrebDoxa.
Prvi dobitnik ZagrebDoxa bio je film Tri sobe melankolije, suptilni filmski triptih finske redateljice Pirjo Honkasalo. U to vrijeme, rat u Čečeniji je bio bolno aktualan, ruski mladići su se bacali u rovove, a ispod njih je prolazio naftovod od geostrateške važnosti. Ovaj film je posebno privukao pažnju doajena hrvatske filmske kritike, Nenada Polimca, dok je njegov kolega mlađe generacije, Stipe Radić, svoj favorit pronašao u filmu Snimateljica. U tom filmu, autorica Kirsten Johnson istražuje moć kamere i odnos između onih koji stvaraju slike i onih koji su na njima.
Najzvučnije priče glazbenog svijeta na ZagrebDoxu
Iva Rosandić odabrala je film jedne od najznačajnijih eksperimentalnih performerica 20. stoljeća, skladateljice i pionirke elektroničke glazbe, Laurie Anderson. Inspirirana gubitkom majke, supruga Loua Reeda i voljenog terijera Lolabelle, snimila je film u maniri toka svijesti nazvan ‘Heart of a Dog’. U ovom filmu, Anderson isprepliće slike, animirane sekvence, osobne 8 mm snimke te brojne zapise svog voljenog psa s vlastitim pripovijedanjem.
Film po izboru Višnje Vukašinović je ‘Buffet Željezara’ Gorana Devića. Koristeći opservacijsku tehniku snimanja ‘birtijskih razgovora’ u zadnjem tjednu postojanja buffeta prije zatvaranja, Dević nam pruža novi uvid u najsondiraniji dokumentaristički portret hrvatskog grada, Siska.
‘Dubina dva’ Ognjena Glavonića je eksperimentalno-dokumentarni triler o masovnoj grobnici u predgrađu Beograda. Filmski kritičar Ivan Žaknić odabrao je ovaj film kao svoj najbolji izbor u dvadeset godina ZagrebDoxa.
Posljednji film u ovoj programskoj sekciji je onaj s kojim je sve počelo, a koji je odabrao Nenad Puhovski. ‘Bijeli Dijamant’ Wernera Herzoga bio je prvi dokumentarac prikazan na ZagrebDoxu, 21. veljače 2005. godine u Kinu Europa. Ovo je bila prva HD digitalna projekcija u Hrvatskoj, za koju je projektor bio naručen iz Švicarske, a bio je toliko velik da nije stao u projekcijsku kabinu već samo u gledalište.
ZagrebDox se održava uz potporu Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova, Društva hrvatskih filmskih redatelja i Turističke zajednice Grada Zagreba.
Fotografije: Press