Purica, francuska salata, bor, kuglice i idila. Još samo manjka Tiha noć i atmosfera Božića je tu. To je atmosfera filma “Stric”, autorskog dvojca Davida Kapca i Andrije Mardešića. No, ubrzo se shvaća da tu nešto nedostaje i da se Božić, jednostavno, događa prečesto. U ovoj tročlanoj obitelji ništa nije tiho ni spokojno, a noć postaje vrijeme straha. S vremena na vrijeme u obitelj dolazi Stric zbog kojeg se događa Božić da bi se spasila Seka.
Do izražaja posebno dolazi uspješnost glumaca
U ovoj psihološkoj drami do najsitnijeg detalja do izražaja dolazi uspješnost glumaca. Redateljski duo je za kvartet glavnih rola angažirao zaista kremu individualne kvalitete – Predrag Miki Manojlović, Ivana Roščić, Goran Bogdan i Roko Sikavica – odigrali su glumačke piruete na najbolji mogući način. Nije lako uroniti u grotesknu atmosferu za koju puno od ukupno 104 minute filma ne vidite razlog, ali kad vidite kako Manojlović nosi naslovnu ulogu psihopata, a Ivana Roščić najtiše na svijetu vrišti traumu iz sebe u svakoj minuti morate se nakloniti.
Goran Bogdan, sveprisutni nositelj bitnih uloga u aktualnom filmskom trenutku u Hrvatskoj i ovom je zgodom ulogu prilagodio sebi, a ne sebe ulozi. Zato i ova uloga izgleda kao i ona prethodna koju ste od njega već vidjeli. I nakon ovog filma, najbolja mu je naslovna uloga u “Ocu Srdana” Golubovića. Premda i ovdje igra oca, nije to taj otac. Film je prikazan u Puli na 69. filmskom festivalu, a doma je došao već s nagradom iz Karlovyh Vary. Međunarodni žiri prepoznao je kvalitetu individualnog pristupa.
Film kojem predviđamo dobar i zanimljiv život
U ovom filmu, kad se sve sklopi, sve je sjajni, ali Miki Manojlović je faca koja nema konkurenciju. Volite njegove ludosti, volite ga baš takvog kakav jest, a u ovom filmu ne može se reći da je karakterno dobar lik. Glumački – boljeg nema. Dok ga se gleda, voli ga se u svim njegovim ludilima, sumanutim zahtjevima i pomaknutostima. Autorski dvojac Mardešić / Kapac koji se vole baviti temama koje bi tematizirali rijetki, položili su ispit i premijernim dugim metrom. Atmosferom bivši, temom intrigantni, glumom svevremenski filmu predviđamo dobar i zanimljiv život.
Napetu atmosferu “Strica” na trenutke stišava glazba koja vraća u neka mirnija vremena. “Dunjo mirisna” i “Dva zrna grožđa” kao upitno potrebna uspavanka podsjećaju na trenutke kad su uistinu dvije noći malo, a dva dana nikad kraća.
