Ovo festivalsko izdanje bilo je posebno slavljeničko, ne samo zbog predstavljanja vrhunske recentne svjetske dokumentaristike, već i zbog povratka u bogatu povijest ZagrebDoxa. U skladu s jubilarnim obljetnicama, bilo je iznenađenja, uključujući promociju Nenada Puhovskog i Hrvoja Pukšeca u uloge umjetničkog odnosno izvršnog direktora festivala. Profesor Puhovski, osim traper-košulje s logom ZagrebDoxa, dobio je i poseban pečat za doprinos festivalu, ali i filmskoj i kulturnoj sceni Hrvatske te šire.
Posjećenost je bila izvrsna, brojne projekcije su bile rasprodane, a festival je ugostio više od stotinu gostiju iz različitih dijelova svijeta – od Armenije i Irana do Sjedinjenih Američkih Država. Posebno ističemo povećanu prisutnost redateljica koje su predstavile svoje filmove na ZagrebDoxu, kao i veliki interes za DoXXL programe koji su obuhvatili teme poput radničkih prava, mode, mira u Gazi, deepfake tehnologije i posljedica seksualnog nasilja.
Festival koji slavi filmsku istinu i inovaciju
ZagrebDox je prvi put otvorio svoja festivalska vrata 21. veljače 2005. godine s filmom ‘Bijeli dijamant’ velikog Wernera Herzoga. Herzogu, poznatom po nadrealnoj i suptilnoj egzotičnosti svojih filmova, dodijeljen je Veliki pečat za životno djelo, kao dugogodišnjem prijatelju publike ZagrebDoxa. Njegovi protagonisti, često sanjari ili osvajači, često se suočavaju s usamljenošću i dubokim čežnjama, a Herzogov jedinstveni pristup snimanju filmske istine čini ga jednim od najinovativnijih suvremenih redatelja. On često opisuje svoje dokumentarce kao oblik ‘ekstatične istine’. U osam festivalskih dana gledatelji su imali priliku pogledati 102 dokumentarna filma raspoređena u 12 programskih cjelina.
Film ‘Četiri kćeri’, režiran od strane Kaouther Nen Hania, osvojio je Veliki pečat u Međunarodnom natjecateljskom programu, dok je u Regionalnoj konkurenciji istu prestižnu nagradu dobio film ‘Kix’ Dávida Mikulána i Bálinta Révésza.
Na zatvaranju festivala, film ‘Jedina zemlja’ redatelja Basela Adre, Hamdana Ballala, Yuvala Abrahama i Rachel Szor, osvojio je nagradu publike Aviteh s izvanrednom prosječnom ocjenom od 4,91. Ovaj film, potpisan od strane palestinsko-izraelskog kolektiva četvero mladih aktivista, nastao je kao odgovor na apatrid u najtežim vremenima u regiji. On predstavlja filmsko putovanje u potrazi za jednakosti i pravde.
Ključ je kontinuitet, rast i privlačenje novih generacija publike
‘Mnogi će se sigurno začuditi kad ustvrdim da je najveće dostignuće ovogodišnjeg, jubilarnog, dvadesetog ZagrebDoxa – business as usual, činjenica da smo nastavili putem koji smo zacrtali još 2005., bez velikih ‘rebrandinga’ i ‘makeovera’, unatoč ekstremnim temperaturnim šokovima i – parlamentarnim izborima za koje, naravno, nismo znali kada smo planirali datume festivala’, rekao je Nenad Puhovski, te dodao: ‘Nisam siguran da se mnogi još toga sjećaju, no mi smo jedini hrvatski i regionalni, a i jedan od rijetkih europskih festivala uopće koji je uspio u vrijeme Covid epidemije održati festival potpuno ‘uživo’, dakle bez prikazivanja filmova online, doduše u nešto smanjenom opsegu. Učinili smo to slijedeći svoje uvjerenje da je festival prije svega mjesto susreta – gledatelja s filmovima, gledatelja s autorima, gledatelja s gledateljima, autora s autorima. Mislim da mogu reći da smo bili u pravu. Naša nas je publika nagradila svojim povjerenjem, stalnim rastom i odanošću – prema preliminarnim rezultatima, ove godine ćemo imati oko 20 % više gledatelja nego prošle. Naročito veseli dolazak nove, mlađe publike. Obično kažem u šali kako je bilo vrijeme da osim Facebook gledatelja uključimo više Instagram, Twitter, pa i TikTok generacije. A to se ove godine i dogodilo. Možda je za to zaslužan i naš novi web, koji prvi put ima i svoju inačicu za mobilne uređaje, novi, atraktivni festivalski dizajn, i prostor Centra Kaptol kao svojevrsni ‘safe place’ i sklonište od nevremena i prizemne politike. Stoga, ako postoji nešto što nas određuje, to su stalne, male, ponekad jedva primjetne promjene, i – iznad svega – najbolji svjetski, regionalni i hrvatski dokumentarci. Time smo, a nadam se da ćemo i u budućnosti, zaslužili povjerenje publike, filmskih autora i cjelokupne javnosti’, zaključuje Puhovski.
Unatoč izazovima, ZagrebDox je izveden tehnički savršeno, uz veliki doprinos volontera
Izvršni direktor i producent Hrvoje Pukšec dodaje: ‘S organizacijskog gledišta 20. ZagrebDox je bio vrlo zahtjevan izazov za sve u organizaciji i stoga smo ponosni na činjenicu da su sve projekcije bile tehnički besprijekorne, da je publika u velikom broju pohodila Kaptol Boutique kina i da je produkcijska ekipa zaslužna za sve to privela Festival kraju bez značajnijih problema. Spremni smo za nove izazove koji nas čekaju u projektu zvanom ZagrebDox 2025!’
Vrijednost ovog festivala nije samo u širenju obzora, projekcijama filmova koji su ‘pobrali’ najznačajnije svjetske filmske nagrade ili brojnim svjetski renomiranim autorima koji iz godine u godinu posjećuju ZagrebDox. Vrijednost leži i u ljudima koji svojim nesebičnim doprinosom čine ovaj festival uistinu velikim – volonterima. Naime, ne događa se često da netko uzme godišnji odmor kako bi volontirao na filmskom festivalu, kao što je to slučaj sa ZagrebDoxom, a činjenica da je jedna volonterka postala stalni član tima ZagrebDoxa svjedoči o tome da plamen entuzijazma koji je pred čitava dva desetljeća zapalio iskru ljubavi prema dokumentarnom filmu tinja još uvijek.
Fotografije: PR