Knjiga može biti razbibriga i sredstvo opuštanja, ali svojom temom nerijetko može uzburkati društvo i potaknuti na razmišljanje. Jedna od onih koje to svakako čine je ‘Pristanak’, Francuskinje Vanesse Springore. Glavni likovi su slavni pisac, seksualni predator i tinejdžerica koju šarmira i hvata u svoju klopku.
Ovo je samo jedna kap u moru dobrih naslova koje nam donosi nakladnička kuća OceanMore. S njihovim pečatom u Hrvatsku donose svjetske nobelovce i literarne slatkiše. Gordana Farkaš-Sfeci iz OceanMora otkriva nam da im u fokusu nije žanrovska književnost, nego širenje vidika.
‘Pristanak’ bismo mogli nazvati knjigom-skandalom jer kad je prije godinu dana objavljena u Francuskoj, uzburkala je mnoge duhove, prije svega među intelektualcima iz miljea nakladnika i autora
Cjelokupna javnost bila je zapanjena i šokirana
Posljednja u nizu knjiga koju ste objavili je ‘Pristanak’ francuske autorice Vanesse Springore. S obzirom na temu – seksualno nasilje nad tinejdžericom – trenutak za objavu ne može biti važniji. Odvažna žena, s mjerom priča o životnoj traumi. Punokrvna autobiografija je u pitanju.
‘Pristanak’ bismo mogli nazvati knjigom-skandalom jer kad je prije godinu dana objavljena u Francuskoj, uzburkala je mnoge duhove, prije svega među intelektualcima iz miljea nakladnika i autora. Jer mnogi, pa i glavni lik, još su živi, a ono što je bilo normalno u ultra liberalnoj Francuskoj osamdesetih, danas je apsolutno neprihvatljivo.
Protagonist u romanu opće je poznati pariški pisac s imenom i prezimenom, s nizom objavljenih djela kod eminentnih pariških nakladnika pa je cjelokupna javnost bila zapanjena i šokirana. Sve se još i poklopilo s američkim #metoo pokretom tako da je tema progovorila i kroz književnost.
View this post on Instagram
Koliko književnost može pomoći u percepciji #metoo pokreta? Koliko ovakva knjiga može pomoći ženama u sličnoj ili istoj situaciji da se odvaže progovoriti?
Može pomoći percepciji problema, ali na razini aktivizma što ipak #metoo jest, nije relevantno. Književnost je najslabija kad se bavi aktivizmom, a to Vanessa Springora ne radi. Njezin je roman autobiografski i ništa ne prosuđuje, za ništa ne agitira, samo pripovijeda o razdoblju autoričina života koje je ostavilo duboke tragove u njezinoj osobnosti. Žene su sad progovorile ali čini mi se da to može pomoći prije svega budućim generacijama kako žena tako i muškaraca da znaju gdje je granica.
OceanMore u Hrvatsku dovodi Nobelovce, a objavili ste i vrlo popularnog Karla Ovea Knausgaarda. Kako ste se odlučili za njega?
Jedina dvojba mi je bila obim djela, hoćemo uspjeti isfinancirati šest knjiga, više od 3500 stranica prijevoda. To je u ovih gotovo dvadeset godina postojanja OceanMora bio najopsežniji projekt i srećom sve je uspjelo i neopisivo mi je drago da je ‘Moja borba 1- 6’ stekla vjerne poklonike i kod nas. Uostalom, Knausgaard je definitivno jedan od najboljih pisaca današnjice, meni je fascinantna njegova književnost.
Nastojimo pratiti samo najbolja književna ostvarenja u pojedinim zemljama, novi glas, teme iznesene na inovativne načine, teme koje propituju i uznemiruju. nekad smo u trendu, nekad otkrivamo klasike, nekad buduće nobelovce
Oduvijek imamo fer odnos s autorima
Kako birate naslove koje ćete objaviti? Čime Vas moraju osvojiti?
To iz godine u godinu postaje sve zahtjevnije. Svjetska produkcija je enormna, to su tisuće naslova godišnje. Zato smo već od samog početka odlučili suziti područje borbe, žanrovska književnost nas ne zanima. Nastojimo pratiti samo najbolja književna ostvarenja u pojedinim zemljama, novi glas, teme iznesene na inovativne načine, teme koje propituju i uznemiruju, nekad smo u trendu, nekad otkrivamo klasike, nekad buduće nobelovce.
Kako se u cijelu priču uklopio Želimir Periš s hvaljenim romanom ‘Mladenka Kostonoga’?
Svakako se uklopio neizmjerno inteligentnom i složenom strukturom, začuđujućom vještinom i lakoćom pisanja, stvarno je maestralan.
View this post on Instagram
Imate dobar osjećaj za prepoznati autora na početku. Vaš je i Kristian Novak…
Kad je propao Kristijanov prvotni nakladnik, on se srećom sjetio nas. Inače imamo oduvijek fer odnos s autorom, poštujemo njegov rad i njegova prava. S našim resursima dali smo sve od sebe da produkcija knjige bude vrhunska i na kraju smo svi bili zadovoljni.
Kako je počela naklada Oceanmore 2002. godine? Koju ste prvu knjigu objavili?
Te jeseni 2002. objavili smo 129.90 Frederica Beigbedera, roman koji je osvojio Francusku i veliki dio Europe, pa je i kod nas doživio pet izdanja, i roman Herte Müller: „Remen, prozor, orah, uže“, koja je za svoje književno stvaralaštvo 2009. dobila Nobelovu nagradu.
Naslovnice su ono što je kod vas prepoznatljivo na prvu. Otkud ideja?
Od prvog dana to je posao dizajnera, dakle ljudi koji su kvalificirani i nikad se ne miješam u njihov rad. Mogu reći to nam ne odgovara za određeni naslov, pa se dalje smišlja rješenje, ali stručne stvari prepuštene su dizajnerima. Mi dajemo inpute, često dizajneri čitaju rukopise, razgovaraju s autorima kako bi došli do što bolje naslovnice i uvijek nastojim da svi budemo zadovoljni, nije nam naslovnica samo rutina.
Svi mediji moraju biti svjesni da je svima na dobro promovirati čitanje i da je dug svih nas učiniti čitanje više nego poželjnim jer još uvijek može otvoriti najviše svjetova
Ove godine objavit ćemo 16 novih naslova
Prošla je godina i za nakladništvo bila teška. Kako Vi na nju gledate i koji su planovi za ovu godinu?
I nas je zatekla pandemija. Kad su prošlog proljeća zatvorene knjižare, prestrašili smo se kako će preživjeti distribucija. Nešto je živnula online prodaja, ali to svakako nije bilo rješenje, bez knjižara je sve izgledalo beznadno. Ali nekako se vratilo na staro. Ipak ukupni pad prodaje je osjetan, čini mi se da je ljudima već dojadilo i čitanje jer kraj pandemije se baš i ne nazire. I ove godine naš je plan prilično ambiciozan, objavit ćemo 16 naslova, sve odlična književnost i dva publicistička, jedan klasik a drugi tzv. must read – „Alternativne činjenice“, slavne švedske filozofkinje Åse Wikforss.
U godini smo čitanja. Koliko se, po Vama, kod nas čita? Kako to poboljšati i kako se odnosimo prema knjizi?
Imam osjećaj da je broj ljudi koji redovno čita uvijek isti. Možda malo i raste kako stasaju nove generacije, ali ukupno to je jako malo u odnosu na broj stanovnika. To se može poboljšati sustavno kroz desetljeća. Ministarstvo je ovu godinu proglasilo godinom čitanja što sigurno mora pridonijeti boljoj vidljivosti knjige i čitanja i razvijanja te predivne navike kod mladih ljudi. Svi mediji moraju biti svjesni da je svima na dobro promovirati čitanje i da je dug svih nas učiniti čitanje više nego poželjnim jer još uvijek može otvoriti najviše svjetova.