Trendovi luksuznih hotela na globalnom tržištu koji sve češće luksuz nude ‘zapakiran’ zajedno s ambijentalnošću, umjetnošću te prirodnim i duhovnim odrednicama, nisu neka novost niti nepoznanica, a od ovoga je ljeta taj ‘trend’ stigao i na hrvatski jug, točnije na elafitski otočić Lopud blizu Dubrovnika.
Luksuzni odmor na tom je otoku dobio neke nove dimenzije, unutar zidina i tvrđave nekadašnjeg renesansnog samostana franjevaca iz 15. stoljeća s površinom cijelog kompleksa, popratnih vrtova i zelenih površina od oko 4700 četvornih metara. Dodatnu otmjenost povijesnom zdanju daje i bogata muzejska zbirka biranih umjetnina iz fundusa jedne od najbogatijih privatnih kolekcionarskih zbirki na svijetu, TBA2 u vlasništvu Francesce Thyssen-Bornemisza.
Upravo je Francesca Thyssen-Bornemisza ključna osoba što je nekadašnje uništeno zdanje napokon obnovljeno i postalo luksuzni objekt za odmor i čisti hedonizam, a čak mu i Financial Times predviđa da bi mogao postati među najboljima takve namjene u Europi.
Cijena jednog noćenja oko 1400 eura
Kako svaki luksuz ima svoju cijenu, tako ovaj ‘lopudski’ za samo jedan dan proveden unutar zidina kompleksa košta vrtoglavih 10.000 eura za najam deset osoba, dok je cijena jednog noćenja oko 1400 eura.
Franjevački samostan utemeljen je na tom mjestu 1483. godine, stoga kompleks i nosi ime Lopud1483. Nakon obnove zamišljen je kao kombinacija muzeja, elegantnog boutique hotela i duhovnog utočišta 21. stoljeća zajedno sa crkvom, zvonikom i romanesknim klaustrom. Posjeduje i Sveti vrt, kojega su posjedovali uglavnom svi renesansni samostani kao i vlastitu ljekarnu. Obnova kompleksa trajala je dvadeset godina.
Priča o obnovi počela je još u 90-im godinama, kada je obnova Dubrovnika poslije razaranja u Domovinskom ratu aktualizirala i pitanje obnove lopudskog samostana te je tada napravljeno nekoliko manjih zahvata uz financijsku podršku Franjevačke provincije sv. Jeronima i lokalnog stanovništva. Osim što preciznijeg očuvanja svih povijesnih slojeva građevine obnova pod vodstvom Francesce Thyssen-Bornemisza urodila je nizom nenametljivih rješenja kojima se oblikovao suvremeni identitet samostanskog kompleksa.
“U trošnu ruševinu samostana Gospe od Špilice na Lopudu prvi put sam kročila 1993. godine kada je fra Pio Mario, tadašnji gvardijan franjevačkog samostana u Dubrovniku, ustrajao u tome da mi ga pokaže. Oboje smo zaplakali”, zapisala je Francesca Thyssen-Bornemisza na početku kataloga projekta Lopud1483 u katalogu prilikom prošlogodišnjeg otvorenja izložbe ‘Blaga Thyssen-Bornemisza kolekcije: od renesansnog do suvremenog’.
Obnova prema strogim pravilima očuvanja povijesnih građevina
Pokroviteljica umjetnosti i predsjednica fondacije TBA21 u tom tekstu spomenula je i ratna razaranja Dubrovnika koji je prvi put posjetila 1992. i to na poziv tadašnjeg ravnatelja Zavoda za obnovu Dubrovnika.
Nakon što je 1994. ponovo posjetila Dubrovnik i franjevački kompleks na Lopudu, njezin prijatelj Frank Gehry, čuveni kanadsko-američki arhitekt, savjetovao joj je da se posveti tom projektu. Ona ga je poslušala i do 2018. kada je samostan otvoren za javnost izložbom ‘Oceani’, sudjelovala kao voditeljica u obnovi samostana. Građevinske radove vodila je njemačka tvrtka Baukonstruktionen, specijalizirana za očuvanje povijesnih građevina dok je unutrašnje uređenje predvodila Rujana Bergam Marković iz zagrebačkog arhitektonskog studija Arhitektri. Od 2006. godine projekt obnove financira hrvatsko društvo Arcus Dalmatia.
Povijest ovog samostana nedjeljiva je od interesa Dubrovačke Republike koja je osnivanjem neovisne franjevačke provincije jačala svoj utjecaj na vlastitom području izloženom stalnoj mletačkoj opasnosti. Tako je u drugoj polovici 15. stoljeća osnovan na Lopudu opservantski franjevački samostan poznatiji kod lokalnog stanovništva kao samostan Gospe od Špilice. Nakon pripajanja Dubrovačke Republike Austro-Ugarskoj monarhiji 1815., samostan na Lopudu počinje biti neprikladan za život redovnika kojih je sve manje te se konačno 1838. potvrđuje kako je samostan uništen.
I dalje podijeljena mišljenja o obnovi
U hrvatskim medijima pisalo se, kada je 2002. počela obnova, kako su franjevci Francesci Thyssen-Bornemisza prostor dali u najam, no kompleks je u najmu grupe Arcus Dalmatia.
Neupitno je da je sačuvana memorija prostora, no mišljenja o reinvenciji ovog prostora u lokalnoj i hrvatskoj javnosti su i dalje podijeljena. Neki smatraju da takvo kulturno i povijesno dobro treba biti dostupno javnosti te da nije smjelo biti pretvoreno u luksuzni kompleks dostupan samo onima koji to mogu platiti, u tisućama eura za samo jedan dan.
Francesca je nasljednica poznate obitelji njemačko-mađarskih industrijalaca Thyssen-Bornemisza, a njezin otac proširio je zbirku na jednu od najvećih privatnih zbirki na svijetu. Njezin otac baron Hans Heinrich Thyssen-Bornemisza ženio se pet puta, a ona mu je kćer iz trećeg braka s Fionom Campbell-Walter. Nakon očeve smrti Francesca je naslijedila zbirku koja posjeduje više od 3000 umjetnina sa sjedištem u Švicarskoj. Francesca je, inače, 80-ih bila ‘it’ djevojka londonske, njujorške i losangeleske scene, dok se nije udala 1993. za Karla von Habsburga s kojim ima troje djece, no trenutno ne žive zajedno. Praunuka je Augusta Thyssena, začetnika zbirke TBA2. Titularna je nadvojvotkinja po braku, a po rođenju barunica. Nosi titulu austrijske nadvojvotkinje i češke, mađarske i hrvatske princeze.
Umjetnine koje su skupljale tri generacije
Kompleks Lopud1483 nalazi se uz samu luku na otoku Lopudu. U svim njegovim prostorijama kao i u klaustru i vrtu postavljeni su sofisticirani komadi namještaja čiji dizajn potpisuje poznata talijanska dizajnerica Paola Lenti, a koji prostor poštuju suptilno osuvremenjujući njegov izvorni izgled.
Odmah na ulazu nalazi se otmjena blagovaonica. Do te sobe je boravak s impresivnim umjetninama koje su prikupile tri generacije Thyssen-Bornemisza. Objekt ima pet prostranih, elegantnih spavaćih soba koje su nekoć bile ćelije franjevaca. Osim namještaja s potpisom Paole Lenti svaku sobu krasi i dio povijesnog namještaja. Objekt nema restoran, ali ima chefa. Nema ni bazen, no podno kompleksa je plaža.
Sveti vrt koji spaja samostan sa tvrđavom sa svojih 9 postaja za kontemplaciju obnovljen je na temelju koncepta koji poštuje sva četiri njegova izvorna elementa: umjetnost, arhitekturu, duhovnost i iscjeliteljstvo. Vodeći se principom franjevačke zajednice koja je uvijek bila otvorena za puk i kao takva duboko integrirana u život zajednice, koncept obnove kompleksa podrazumijeva i niz novih značajki poput vrta koji se nudi za meditaciju i odmor svima koji posjete ovo povijesno zdanje.
Velika je pažnja u Svetom vrtu usmjerena na ljekovito bilje koje je ondje zasađeno tijekom obnove. Poznato je da su franjevci bili vrsni stručnjaci koji su od ljekovitog bilja pripremali napitke i tonike u rasponu od eliksira za dugi život do raznih otrova.
Fotografije: Lopud1483, Arhitektri, Dario Odak