Tanja Vranjican poznato je lice na zagrebačkoj i nacionalnoj odvjetničkoj sceni. Tijekom godina prakse, u suradnji s odvjetničkim uredom Zvonimira Hodaka, nerijetko je branila domaće i inozemne klijente u sporovima medija medija ili trećih strana (Tina Katanić, Judith Reisman, Alka Vuica…). Osim toga, u poslu je odlikuje velika profesionalnost, a u razgovoru za Mixer je, među ostalim, prokomentira hit fraud serijale na popularnim streaming servisima i situaciju na tuzemnoj pravosudnoj sceni.
Svake godine sve više raste bilijunski iznos IT kriminala
Ove godine na Netflixu je bilo nekoliko vrlo gledanih serija i dokumentaraca o prevarantima. Jedan od onih koji je podigao najviše prašine i potukao sve rekorde gledanosti svakako je dokumentarac “Tinder Swindler”. Osim sjajnih dramaturških trenutaka, priča o con artistu i muljatoru koji zašprehava žene da na konto njihova bogatstva živi dok ga ne skinu, zasnovana je na stvarnom liku koji je na slobodi i priprema svoju verziju priče. Ono što najviše čudi jest zakonodavstvo koje je dopustilo da lik koji je prevarom dobio oko 10 milijuna dolara dobije samo 15 mjeseci zatvora i izađe nakon odsluženih pet! Kako? Gdje je ključ? Je li to pravda?
Poanta je da je on suđen samo u jednoj zemlji za jedan slučaj. A djelovao je međunarodno. Meni nije toliko sporna kazna koliko činjenica da nije dobio obavezu da vrati novac i da mu nije zaplijenjena cjelokupna imovina. Ako uopće posjeduje na svoje ime išta. Al trebalo mu je zaplijeniti svu imovinu koja se mogla naći, koju je kupovao tim novcem, uključujući brendiranu garderobu. Pogledajte statistike o novčanom vrijednosti internetskih prevara i općenito internetskog kriminala. Svake godine sve više raste bilijunski iznos IT kriminala. Naime, primjerice, u Londonu je cijeli grad prekriven CCTV kamerama.
Ne možeš ništa da ti ne snima svaki korak. Zato se kriminal sve više šalta u virtualni svijet. Osim toga, govorimo o zakonu velikih brojki. Pošalješ 1000 identičnih mailova u kojima tvrdiš da ne možeš izvući lovu iz svoje afričke domovine, da ti treba broj računa europske banke, a riječ je o 500.000 BPG, neka ti samo 3 odgovore, već imaš posao. Danas se masovno i stari ljudi služe internetom, a pojma nemaju. Imam i ja klijentice koje su tako pokušali prevariti.
Propust je napravljen što mu nije izrečena mjera zabrane korištenja društvenih mreža i nalog da obriše sve svoje profile uz zabranu da otvara nove, naravno na maksimalni rok. Kod nas bi to bilo 5 godina
Ova Tinder prevara je druge vrste, ali sve se svodi na to da je teško ući u trag svim tim uplatama itd. jer je to međunarodni scam. Nadležnost je podijeljena pa se ni jedna policija neće uhvatiti posla jer je u njihovoj nadležnosti samo djeličak ukupnih radnji, a u konačnici su one dobrovoljno slale novac. Moraš i tu očekivati da će obrana igrati na to. Usamljene žene su uvijek bile dobar teret. Uglavnom, to je budućnost kriminala. I konačno, još nema sudske prakse. Sudu se činilo da je za neosuđivanu osobu 15 mjeseci bezuvjetnog zatvora dosta. Osim toga, nije suđen za sve žene koje je prevario.
A da su ga pustili nakon 5 mjeseci, to je nacionalna penalna politika. Čini mi se da je ovo bila Finska? Ima zemalja koje ne vjeruju u odmazdu, nego resocijalizaciju. Samo što su takvi sistemi zlatna koka za kriminalce poput ovog, nepopravljive. Propust je napravljen što mu nije izrečena mjera zabrane korištenja društvenih mreža i nalog da obriše sve svoje profile uz zabranu da otvara nove, naravno na maksimalni rok. Kod nas bi to bilo 5 godina.
Internetske prevare su većinom međunarodne i teško im se ulazi u trag
Nepobitno je da su highclass kriminalci gotovo uvijek u pravilu inteligentni likovi, ali jesu li baš toliko inteligentni u mjeri u kojoj dopuste da padnu na bilo koji način i budu uhićeni na kraju?
Kaže se da su prevaranti najinteligentniji kriminalci, a ovo što je on radio jest prevara. Očito on osobno nije bio dovoljno inteligentan da ne padne, ali s obzirom na to da je vrlo brzo izišao na slobodu bez daljnjih posljedica, očito je bio dovoljno inteligentan da izigra pravni sustav tako da rasprši djela na područja raznih država, dakle nadležnosti, a ne koncentrira unutar granica jedne države koja bi ga onda valjda gonila za sva djela i sudila na pravičniji način. U tome i jest bit internetskih prevara, što su međunarodne i teško im se ulazi u trag, teško ih se grupira. Na tom području će međunarodna suradnja policije i pravosudnih tijela morati poraditi u budućnosti. Do tada – it’s a devil’s playground.
Kako bi se djelo smatralo težim oblikom prevare, jedna žrtva morala je pretrpjeti štetu od najmanje 60.000 kuna, prema našem zakonu
Ne postoje li mehanizmi po kojima su dotične žene mogle kumuliranim privatnim tužbama isposlovati dulji zatvor za lika?
Žene su se mogle povezati pa podnijeti zajedničku kaznenu prijavu samo ako su iz iste države. Samo za djela počinjena na teritoriju jedne države moguće je podnijeti zajedničku prijavu tijelima te države. U tome i jest prednost počinitelja djela kakav je Tindler Swindler.
Osim toga, da bi se djelo smatralo težim oblikom prevare, jedna žrtva morala je pretrpjeti štetu od najmanje 60.000 kuna, prema našem zakonu. Ako je pojedinačna žrtva prevarena za manji iznos, kumuliranjem prijava više žrtava moguće je goniti ga za tzv. produljeno kazneno djelo pa zbrojiti iznose štete pojedinih žrtava i na taj način premašiti iznos štete od 60.000 kuna, da bi ga se gonilo za teži oblik prijevare, gdje je kazna zatvora propisana do 8 godina.
I koji je to opis kaznenog djela, osim krivotvorenja službenih dokumenata, lažnog predstavljanja, identiteta s namjerom stjecanja materijalne dobiti i nematerijalnih koristi… po kojima ga se moglo teretiti?
Ovo je, prema mnom mišljenju, prije svega kazneno djelo prevare. Tu je kazna do 8 godina zatvora kad je prijavio znatno imovinsku korist. Ja bih ga gonila za prevaru sa znatnom imovinskom štetom i koristi u stečaju s krivotvorenjem isprava i zlouporabom čeka i kreditne kartice. Kada je šteta znatna, zatvorska kazna koja je propisana je veća, konkretno kako sam rekla do 8 godina zatvora po našem zakonu. Kako bi se djelo smatralo težim oblikom prevare, jedna žrtva morala je pretrpjeti štetu od najmanje 60.000 kuna, prema našem zakonu.
Kazneno djelo prevare gonila bih u stjecaju s krivotvorenjem isprava i zlouporabom čeka i kreditne kartice, dakle počinio je tri različita kaznena djela. Tada se za svako djelo odmjeri posebna kazna te se zatim ujedine u jedinstvenu zatvorsku kaznu. Na taj način bi dobio dulju sankciju, ali ono što je najveći propust ovdje jest što nije dobio nikakvu mjeru zabrane pristupa društvenim mrežama nakon izlaska iz zatvora, niti mu je oduzeta ikakva imovinska korist.
A da okrenemo pilu naopako, da ste njegova odvjetnica i da Vas angažira ne fiktivnim nego realnim zlatnim polugama – na kojim biste pravnim osnovama njega branili?
Branila bih ga tvrdeći da su mu dobrovoljno dale novac, a već bi smislili neku priču u kakvoj nuždi je bio da mu je trebao taj novac.
Druga hit serija, također na Netflixu, “Inventing Anna” motivski se bavi vrlo sličnim slučajem koji ste pratili u real timeu. Kako komentirate slučaj Anne Delvey?
Pogledala sam serijal i mislim da su dosta dobro oslikali stvarnu priču i događaje, s tim da je bilo više pripadnika visokog manhattanskog društva od kojih je Anna na razne načine posudila novac ili ih uvjerila da nešto plate jer ona taj čas ima problem s međunarodnim transferom novca, pa da će im vrlo brzo vratiti, no to se nije dogodilo.
Riječ je o djevojci iz Rusije, iz okolice Moskve, koja je vrlo skromno odrastala do neke 13. godine, kada je raspadom SSSR-a i nastankom oligarha njezin otac uspio na neki način doći do značajnog kapitala. Dolaskom Putina na vlast, počeo je obračun s oligarsima i revidiranje privatizacije državne imovine, te su tada oni počeli seliti gotovinu i kapital u inozemstvo kako im ne bi bio oduzet. Naravno, na kraju su se i preselili u inozemstvo. Dosta tih osoba su mutne prošlosti, pa tako i Annin otac. On je konkretno odabrao odseliti se u jedan manji njemački gradić, što je bila pogreška. Naime, u takvim sredinama su Nijemci izrazito ksenofobni. Imala sam se priliku i osobno u to uvjeriti.
Lažni Facebook profili američkih vojnika
Na imitacijama zapadnjačkog tržišta u povlaci od Umaga do Vukovara i Čakovca do Dubrovnika s centrom u Zagrebu, koliko se kataloški broj Hrvatske na karti sličnih prevara u stvarnom životu znade naći i jeste li se u praksi susretali s takvim slučajevima da ih možete prokomentirati, naravno bez imena i prezimena i uz uvažavanje profesionalnih tajni i diskrecije?
Osobno se nisam susrela sa prevarama ovog tipa u Hrvatskoj, u smislu da je počinitelj Hrvat. Jednu moju stranku, stariju gospođu, koja ima Facebook profil, skoro je prevario neki gospodin iz Afrike koji je imao lažni Facebook profil i predstavljao se kao američki vojnik koji ne može svoju imovinu poslati doma iz Iraka pa moli nju da pošalje, a za to će dobit bogatu novčanu nagradu, ali ona mora samo uplatiti 600 dolara za poštarinu. Poslao joj je naravno lažne potvrde Overseas pošte.
Ja sam toj tvrtki prijavila da je krivotvorio njihove poštanske potvrde, no nisu mi se gospoda povratno javila. Uglavnom, uspjela sam mu ući u trag i pokazala sam joj na netu o kome je riječ jer on ima i pravi Facebook profil. Naravno, na jednoj od krivotvorenih poštanskih potvrda morao je staviti ime i broj računa gdje se uplaćuje tih 600 američkih dolara i to je bio njegov identitet jer, naravno, uplata je na koncu trebala ići njemu. Ona nikako nije mogla shvatiti da taj lijepi američki vojnik ne postoji, da je to izmišljena osoba jer su se prethodno oni dopisivali. Morao joj se približiti najprije kako bi stekao povjerenje.
Imala sam iskustva s internetskih bankovnim prevarama kod nas. Primjerice, 2015. godine sam imala slučaj u kojem su korisnici internet bankarska PBZ-a i ZABE bili žrtve računalne prevare (tako se zove kazneno djelo koje je počinjeno na njihovu štetu). Naime, pri plaćanju sa svog računa preko interneta otvorile su se neke dodatne kućice na ekranu koje se prije nikada nisu otvarale, a gdje ga se tražilo da unesu neke dodatne brojeve i da prepišu nizove brojeva koji su mu bili zadani, što je sve bilo objašnjeno kao dodatna identifikacija korisnika. Nakon što bi to učinili, transakciju i dalje nisu uspjeli provesti, nego bi se stranica zatvorila i ne bi se više mogli spojiti na internet bankarsko.
Iz pravničke sam obitelji, a zbog nefunkcioniranja pravnog sustava nisam pomislila napustiti posao, ali me na dnevnoj bazi frustrira na svakojake načine
Kad bi se uspjeli ponovo spojiti, vidjeli bi da im nedostaje novac s računa. Jedan korisnik kojem je nestalo 70.000 kuna odmah je obavijestio PBZ, tako da je banka blokirala transakciju te poslala e-mail počinitelju da su na njegov račun stigla sredstva od 70.000 kuna, ali da su blokirana pa da se obrati na šalter banke. U banku je došao Ukrajinac Dmytro te pokazao e-mail. Uputili su ga u ured na razgovor te za to vrijeme pozvali policiju. Ustanovilo se da je došao u Hrvatsku 15-ak dana ranije i otvorio tekuće račune u 10 banaka. Hakirao je kompjutore komitenata koji su plaćali internet bankarstvom i koji su prilikom unosa tih nizova brojeva u kućice koje su se otvarale zapravo nesvjesno odobrili transakciju. Srećom je reakcijom tog jednog komitenta i banke spriječeno da Ukrajinac pokrade sve koje je planirao i napusti Hrvatsku. Na kraju je uhićen i suđen.
Željela sam biti glumica
Zbog porodičnog stabla vjerujem da je uzaludno pitati otkud Vaše zanimanje za pravo i odvjetničku karijeru, ali je li bilo trenutaka kad ste posumnjali u odabir s obzirom na niski stupanj povjerenja naroda u pravnu državu od samostalnosti naovamo zbog sporosti sudstva, velikog broja neriješenih slučajeva, čudnih presuda?
Vjerovali ili ne, ja sam prvo htjela bit glumica pa sam probala upisat glumu na Akademiji. Te godine su se upisale neke članice potomstva eminentnih hrvatskih glumačkih i dramaturških imena, a nema puno mjesta. I naravno nisam upala, a bila me pripremala i jako vjerovala u mene Vlasta Knezović. I tako su mi roditelji rekli da moram studirati svoj drugi izbor, a to je bilo pravo, do sljedeće godine i prijemnih, da ne mogu zgubidaniti. Usput me uopće nisu podržavali u mom prvom izboru – moj pokojni tata mi je rekao da ću cijeli život čekat ulogu na šanku u Gavelli :-).
Vjerojatno bi i bilo slično da sam krenula tim putem. U to vrijeme je još bila samo jedna akademija, nije bilo naših TV produkcija toliko, tako da i nije bilo posla koliko ima danas. Uglavnom, mislim da nisam htjela pravo izabrati kao prvi izbor samo zato što me se usmjeravalo u tom pravcu, a ja sam bila buntovna tinejdžerica. Naime, kad sam upisala pravo, jako dobro mi je išao studij jer me zapravo zanimalo i imala sam to neko predznanje i pravni kliker koji nesvjesno stekneš kroz život s pravnicima. Da, iz pravničke sam obitelji, a zbog nefunkcioniranja pravnog sustava nisam pomislila napustiti posao, ali me na dnevnoj bazi frustrira na svakojake načine.
Kakav je Vaša profesionalna ocjena stanja i omjera prava i pravde u sklopu hrvatskog pravosudnog i zakonodavnog sustava? Gdje, kako i kada može efikasnije i bolje?
Kako rekoh, na dnevnoj bazi me frustrira na svakojake načine. Gospodarski kriminal i veliki igrači ne snose posljedice, dok mali stradaju i zato ljudi i nemaju povjerenja u pravosuđe. Ne funkcionira ni dio trgovačkog sudstva u dijelu žalbenog postupka. O žalbi se odlučuje do četiri godine. Znate što to znači za naplatu obavljenog posla? Em tko može toliko čekati, em dužnik zatvori biznis 100 puta dok ti dobiješ presudu po kojoj se možeš naplatiti.
Koji su Vam privatni interesi i područja kretanja kad želite odahnuti od profesionalnih sfera i života u sudnicama?
Obožavam putovanja, jako sam društvena i ne doživljavam sebe i život preozbiljno; imam tendenciju sve okrenut na šalu. To je moj ispušni ventil – smijeh.