Teško je odrediti mirise prošlosti, jer su nestalni, nisu pogodni za trajno ‘hvatanje’ niti su lako zamislivi. Ipak, trogodišnji multinacionalni projekt Odeurope pokušat će učiniti upravo to.
Projekt Odeurope pokrenut je s idejom prikupljanja i rekreacije mirisa u Europi od 16. do početka 20. stoljeća. Projekt vrijedan 2,8 milijuna eura povezuje povijesnu, književnu i kemijsku europsku baštinu.
Ovaj pionirski projekt prilično je izazovan s obzirom na činjenicu da su opisi mirisa iz prošlosti zapravo subjektivni dojmovi ljudi. Različite vrste ruža, različito mirišu, jer se sastoje od stotina različitih hlapivih sastojaka i mirisnih nota. Kao što stručnjaci znaju – bugarska ruža ne miriše jednako ružama u londonskom Kew Gardenu.
Miris može pojačati osjećaj prošlosti
Opisi mirisa jesu i kulturološki posredovani. Istraživanja iz 2016. godine pokazuju kako se čak i danas Francuzi i Franko-Kanađani ne mogu složiti u iskustvu i procjeni istog mirisa. Povijest se gradi na očuvanju trajnih vizualnih i taktilnih artefakata, kao što su slike, spisi, arhitektonska nalazišta ili jednostavno kamenje i kosti. No, projekt Odeuropa otvara novo osjetilno iskustvo povijesti.
Istraživači unutar ovog projekta stvorit će katalog mirisa prošlosti prekopavanjem 250.000 slika i tisuća tekstova (na sedam jezika), od medicinskih opisa mirisa u udžbenicima do etiketa s mirisima u romanima ili časopisima. Katalog će poslužiti kao konceptualna osnova za parfumere i kemičare da stvore mirisne molekule koje odgovaraju 120 opisanih mirisa.
Kako dizajnirati muzej mirisa?
Mandy Aftel, parfumerka i autorica knjige “Fragrant” iz 2014. godine, u Berkeleyju u Kaliforniji posjeduje knjižnicu mirisa. New York Times istaknuo je kako upravo to mjesto uspijeva ‘sadržavati mirisnu povijest svijeta: stotine prirodnih esencija, sirovih sastojaka i antičkih tinktura prikupljenih sa svih krajeva svijeta i dostupnih svima za miris’.
Iako se na prvu mirisi mogu činiti nematerijalnima, zanimljivo je kako je posljednje što nam ostaje od voljenih koji su otišli njihov miris. ‘Sačuvan’ u odjeći koju su nosili. Upravo je to potaknulo sudionike projekta Odeuropa da isprave propust i zadrže materijale koji ‘čuvaju’ miris.
Unutar projekta Odeuropa, pod vodstvom Cecilie Bembibre, doktorice znanosti o baštini na University College London, pokrenuta je i inicijativa ‘Miris baštine’. Kroz nju znanstvenici nastoje pronaći nove načine proučavanja mirisa. Sama Bembire analizira i arhivira kulturno bitne arome.
“U tom kontekstu ‘Miris baštine’ je doživljavanje onoga na što je svijet mirisao u prošlosti. To obogaćuje naše znanje, a zbog jedinstvene povezanosti mirisa i sjećanja, omogućuje nam i da se bavimo svojom poviješću na emocionalniji način”, objašnjavaju iz projekta Odeuropa. Svatko tko putuje svijetom reći će vam kako svaka kultura, svako područje, svi lokaliteti imaju svoj jedinstveni mirisni identitet: određena hrana i začini (ulični prodavači, pekare, obiteljski recepti) i razne vrste industrijskih isparenja ili biljnih emanacija.
Povjesničar i autor “Mirisa u 18. stoljeću”, William Tullett, također je dio projekta Odeuropa. On ističe važnost razmišljanja o autentičnosti kako u njezinom osjetilnom tako i u povijesnom izrazu. Miris može pružiti osjećaj autentičnosti i iskustva boravka tamo, poboljšava sjećanja na prošlost, a time i zahvalnost za nju. Možemo li osjetiti ove mirise baš kao i naši povijesni prethodnici? To bi moglo biti nategnuto. Parižanin u 18. stoljeću neće dijeliti isti sud o mirisu trule ribe s istom fascinacijom kao i umorni putnik kroz vrijeme.
Kad su mirisi u pitanju gradovi su sve homogeniji
Razvijanje boljeg osjećaja za prošlost i njezin gubitak pomaže nam sačuvati i obogatiti osjetilnu sadašnjost. Suvremeni život 21. stoljeća drugačije gleda na mirise nego što je to bilo u prošlosti, primjerice u Francuskoj. I to ne samo stoljećima unatrag, već i svega desetak godina unatrag. Poput mirisa u hodnicima i uredima socijalističkog Istočnog Berlina. Gradovi su sve homogeniji u toj senzornoj privlačnosti. Prisutnost istih trgovačkih lanaca, proizvoda i hrane utječe na navike putnika i otupljuje osjećaj radoznalosti. Promijenile su se i naše kvalitativne asocijacije na hranu i piće.
Neke od ovih promjena nastale su zbog nestašica hrane tijekom i nakon dva svjetska rata, zatim je tu utjecaj industrijskih aroma i kozmetičke industrije u svakodnevnom životu. Primjerice, u kozmetičkoj industriji mirisi se uklanjaju da bi se onda dodavali. U prehrambenoj industriji djeca ne prepoznaju miris svježe cijeđena soka od naranče, već ga zamjenjuju s njezinom umjetnom aromom.
Jednom izgubljene mirise nemoguće je povratiti – osim ako ih ne pokušamo sačuvati. Povijesno očuvanje mirisa vizualizira (u nedostatku boljeg izraza) našu potrebu da izravno doživimo i uključimo se u promjene naše povijesti.
Jeste li sigurni da znate kako nanijeti parfem na pravilan način?
Fotografije: Unsplash