Danas je Međunarodni dan materinskog jezika. Materinski jezik je prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji, a ime je dobio po našim majkama. Stoljećima su mala djeca bila prvenstveno briga majki i njihovih majki, odnosno baka, i svoj su prvi jezik učili od primarnih skrbnika, najčešće odraslih žena u obitelji. Lingvisti kažu da ljudi svoj prvi jezik uče od majki.
Znanje materinskog jezika iznimno je važno pri formiranju mišljenja, a istraživanja pokazuju kako osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima i problema s učenjem drugih jezika, ali i učenjem kao konceptom.
S obzirom na imigrantsku krizu o kojoj se možda više ne govori toliko često u medijima, iako i dalje traje, izrazito je bitno govoriti o ulozi materinskog jezika u razvoju komunikacijskih vještina, oblikovanju svijesti, kreativnosti i vlastitog identiteta. Toliko djece imigranata su ili zaboravili svoj materinski jezik ili nisu učili jezik kojim je njihova obitelj izvorno govorila. Često to nije njihova krivnja, roditelji žele da se njihova djeca uklope u novu sredinu, pa ih potiču da govore jezikom njihove nove zemlje. No materinski jezik je izvor ponosa, ponovnim učenjem tog jezika stvara se svijest o njihovoj kulturi i baštini i to podiže njihovo samopouzdanje.
Nestanak jezika gubitak je i osiromašenje cjelokupne civilizacije
“Vremenska kapsula je oznaka mjesta gdje je tvoje obrazovanje završilo, pretvoreno u pepeo. Mama, govoriti našim materinskim jezikom znači samo djelomice govoriti vijetnamskim, a posve jezikom rata.“ (Ocean Vuong, Na zemlji smo nakratko predivni)
Živimo u svijetu gdje trebamo slaviti jezičnu raznolikost, jezici su vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, ali i naslijeđa čitavih zemalja, zatim obitelji, a potom i pojedinaca.
Nestanak jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupnu civilizaciju. Gubitkom pojedinih jezika, gubimo i dio kolektivnog znanja i kulture. Jezici služe kao komunikacijsko sredstvo i prijenosnik društvenih vrijednosti i identiteta i bilo bi prekrasno živjeti u svijetu koji njeguje tu raznolikost. Obrazovni sustavi širom svijeta ne bi smjeli zanemarivati tisuće jezika i ugrožavati bogatstvo ljudskog znanja.
Međunarodni dan materinskog jezika ima svoj cilj i svrhu. Podsjeća nas na obavezu očuvanja lingvističke raznolikosti u svijetu jer je to jedno od najvećih bogatstva prošlosti, kulture i i identiteta čovječanstva. Slavljenje ovog dana je pozdrav slobodi govora, odnosno slobodi govora jezikom koji poznajete i razumijete.
Milosz kao i svi pjesnici egzilanti ima složen odnos prema vlastitom jeziku. On u pjesmi Moj vjerni jeziče, posvećenoj materinskom jeziku (koji mu u egzilu naizgled ne služi, ali jedino njime gradi svoj identitet u pjesmama!), opisuje faze stvaranja i razaranja koje se isprepliću. Jezik izravno naziva domovinom, jedinom koja doista pripada njemu.
“Trajalo je to mnogo godina.
Bio si moja otadžbina, jer je ponestalo druge.
Mislio sam da ćeš biti i posrednik
Između mene i dobrih ljudi, makar ih bilo dvadeset, deset,
Ili da se još nisu rodili.
Sada priznajem sumnju.
Ima trenutaka kad mi se čini da sam upropastio život
Jer ti si govor obešćašćenih
Govor nerazumnih i onih što sebe
Mrze možda više no druge narode,
Govor doušnika
Govor umno poremećenih
Onih što boluju od svoje nevinosti.”