Kao bomba Zagrebom je u petak odjeknula vijest da je u 86. godini života preminuo dramaturg i scenarist Ivo Štivičić, prepoznat u široj javnosti kao autor prve hrvatske igrane dramske serije “Kuda idu divlje svinje”, ujedno i jednog od najboljih tuzemnih serijala jugoslavenske TV povijesti, bok uz bok s “Našim malim mistom” i “Gruntovčanima”.
Savršeni tandem
Ivo je Štivičić smišljao likove od Crnog Roka (jedna od najvažnijih rola rane faze karijere Ljubiše Samardžića), Mileta Vrbicu (neponovljivi Fabijan Šovagović), Šojke (Ive Serdara) i Plika (Gumbeka Crnobrnje) ispred ostalih, dok ih je Ivan Hetrih režirao i oživotvorio. Taj je tandem funkcionirao savršeno pričajući kroz deset epizoda priču o dvije sukobljene skupine krijumčara koji se sukobljavaju među sobom, Nijemcima i s ustaškim redarstvom.
Osim spomenutog remek djela, Štivičić je pisao dva scenarija za igrane filmove (Dvostruki obruč – 1963., Horvatov izvor – 1985.), adaptirao je mnogo drama za TV na kojoj je od 1958. radio kao dramaturg, scenarist, poslije i kao urednik. Pisao je i originalne scenarije, surađivao s redateljima poput Ede Galića, Marija Fanellija, Nikole Tanhofera, već spomenutog Hetricha.
Njegovu su karijeru obilježili i serija “Putovanje u Vučjak”, adaptacije Krležinog “Vučjaka” koja prati urbanog intelektualca i novinara Krešimira Horvata koji se povlači na selo gdje se nađe u središtu ljubavnoga trokuta, te u okruženju vojnih dezertera, tzv. zelenog kadra.
Bogata autorska ostavština
Niste ga mogli ne zamijetiti u “Svadbi”, “Pijanoj noći”, “Mokroj koži”, “Kokošarima”, “Istarskoj rapsodiji”, “Tomi Bakranu”, “Brisanom prostoru”, “Tamburašima” i brojnim drugim iznimno pismenim i sadržajnim, karakterima bogatim dramama. Često su njegove likove igrali jugoslavenski glumački prvotimci i zvijezde poput Rade Šerbedžije, Mire Furlan, Milene Dravić i mnogih drugih koji bi ga slavili kao lika s najtočnijim didaskalijama na svijetu.
Štivičić je formalno obrazovanje dobivao studirajući na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tadašnju zagrebačku televiziju došao je 1958. godine, radio je kao dramaturg i scenarist, a od 1992. do 1995. bio je urednik Dramskog programa HTV-a. Potom je postao profesor dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti.
Bio je urednik Dramskoga programa HTV-a, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavao je televizijsku dramaturgiju. Objavio je i zbirku dramskih tekstova “Ratnici” i “Antologijske drame”.
Ivo Štivičić je umro u noć kada je njegova darovita kći Tena Štivičić imala premijeru svoje nove drame “64” u zagrebačkom HNK. Njegov je odlazak svjedočenje odlaska kvaliteta i pismenosti gospodskih i trezvenih intelektualaca koji su držali visoki rang svoje profesije.