“Faks koji sam studirao nije davao jasan put prema zaposlenju, kao neki drugi fakulteti te koliko god je to bilo stresno, dalo je meni i mnogim mojim kolegama poticaj da istražujemo koje su nam sve opcije”, govori Nikola Tadić iz Saveza udruga za autizam Hrvatske. On je korak po korak došao do današnje karijere, a područje kojim se dominantno bavi Savez u kojem on radi je autizam.
Tema je to koju, ističe, teško da ikada možeš u potpunosti razumjeti. Međutim on se u civilnom društvu pronašao, izabrao je #višeodposla i veseli se onome što naredni period donosi.
Tvoj angažman u nevladinom sektoru započeo je još za vrijeme srednje škole. Kada se u tebi javio poriv za aktivnim radom i promjenom za bolje društvo?
Udruge, civilnog društvo, nevladin sektor, kako god to područje želimo nazvati, kod mladih ljudi ima posebnu vrijednost jer je jedinstveno područje gdje mladi ljudi imaju pristup. To je zapravo ono što želim naglasiti i što je meni bilo izuzetno važno. Stariji kolege, stručnjaci, iskusni radnici u području dali su meni, klincu priliku da radim na projektima, dajem ideje, razvijam vještine, učim.
Dok sam kao srednjoškolac radio na prvim kampovima za mlade, diskusijskim grupama, razvijao aktivnosti moj glas je bio uvažen. Jednom kad sam, možda i nesvjesno, osjetio da sam i ja dio nekog projekta, nije bilo teško raditi nakon predavanja i u pauzama od učenja. Ljetni tjedni koje sam proveo na kampovima za mlade nisu mi bili posao nego sam se cijele godine veselio prilici da sudjelujem i budem dio nečega takvoga.
Promjena koju sam vidio bila je često vrlo osobna i nisam tada još razmišljao o nekom širem kontekstu. Ali sam osjetio da moj trud, briga i uloženo vrijeme zaista može napraviti neku malu promjenu u nečijem životu. Nisu to možda bile neke velike stvari, ali puno znači kada osjetiš da si nekome uljepšao dan, ohrabrio ga, naučio ga nešto novo.
Nikola volontira od studentskih dana
Volontirao si u mnogim udrugama, pokretao vlastite još za vrijeme fakulteta. Jesi li ikada pomislio da ćeš u udruzi ostvariti i svoju karijeru?
Studirao sam za vrijeme financijske krize te je ta briga oko toga što ćemo raditi kada završimo fakultete bila dosta prisutna, pogotovo možda na Fakultetu političkih znanosti. Faks koji sam studirao nije davao jasan put prema zaposlenju kao neki drugi fakulteti te koliko god je to bilo stresno dalo je meni i mnogim mojim kolegama poticaj da istražujemo koje su nam sve opcije. Radio sam za vrijeme fakulteta puno poslova, od animatora na dječjim rođendanima do novinara, ali sam uvijek imao i neki bar volonterski angažman u nekoj udruzi uz moje ostale poslove.
Došao si u Savez udruga za autizam Hrvatske nekoliko godina nakon fakulteta, a vrlo brzo na sebe preuzeo velik dio rada i zagovaranja Saveza. Koliko brzo si morao “odrasti” s udrugom?
Da, kad sam ja došao u Savez udruga za autizam on je ulazio u novu fazu razvoja. Činjenica da je počinjao proces profesionalizacije poklopio se sa mojom željom da iskoristim neke vještine koje sam već imao te da dalje učim. Sad kad gledam malo unatrag, to je bio dosta težak ali i ja jako lijep period. Imaš priliku otvarati nove teme, razvijati programe, graditi kapacitete, povezivati se sa širim civilnom društvom i graditi kontakte. Tih prvih nekoliko godina je i danas temelj na kojem dalje gradimo organizaciju.
Suradnja je moguća sa svima koji imaju interes za pozitivne promjene
Danas si koordinator svih programa SUZAH-a, ali u zadnjih sedam godina, kažeš, promijenio si i više od sedam različitih pozicija u Savezu. Koliko te rad u civilnom društvu kao mladu osobu, pripremi za rad u bilo kojem sektoru kasnije?
Mi često govorimo o sektoru civilnog društva kao nekakvom monolitu iako je to gotovo ne moguće tako promatrati. Kada pogledamo sve organizacije, udruge i inicijative vidimo ogroman spektar tema. Teško je naći neko područje našeg društva gdje ne postoji neka inicijativa vezana uz civilno društvo, od etičkih hakera do zaštite okoliša, od zaštite prava potrošača do razmjene ideje u području upravljanja urbanim sredinama.
Jedna od stvari koja me toliko privlači i koju toliko volim u svom poslu je činjenica da se mogu otvarati teme koje ti možda nisu pale na pamet prije tjedan dana. Suradnja je moguća sa svima koji imaju interesa za to i žele napraviti neku pozitivnu promjenu u svijetu oko sebe.
Od kada sam na ovom radnom mjestu učio sam o radu svih tijela državne uprave u Hrvatskoj i diljem Europe, koristio najrazličitije online alate, razvijao ideje vezane uz umjetnu inteligenciju, dijelio ideje o važnosti sporta i fizičke aktivnosti. Također, istraživao lijekove i dodatke prehrani, surađivao sa stručnjacima u području prometa te organizirao evente koji variraju od svečanih večera do okupljanja građana na Markovu trgu.
Nema trenutka u kojem možeš reći da razumiješ autizam
Koliko je izazovno raditi u organizaciji koja se bavi temama autizma – koliko ti je vremena bilo potrebno da razumiješ što je autizam? Je li tu učenje imperativ održivosti i razumijevanja posla?
Joj mislim da nema trenutka u kojem možeš reći da razumiješ autizam. Tema je izuzetno kompleksna. Svaka osoba s autizmom na ovom planetu je svoja posebna osoba te nema jedinstvenog odgovora na potrebe koje ona ima. Rekao bi da je možda glavni aspekt mog posla učenje. Mislim da mogu bez problema reći da svaki tjedan naučim nešto novo vezano uz autizam i da bez te želje za učenjem jednostavno ne bi mogao raditi ovaj posao. Uz to, susret sa informacijama i znanjem se događa iz toliko puno izvora. Literatura i znanstveni članci su jedan izvor, ali tu su onda i same osobe s autizmom s kojima komuniciraš, pa obitelji tih ljudi i djece, stručnjaci, voditelji udruga, suradnici diljem Europe i svijeta.
Što je ono što posao u civilnom sektoru razlikuje od drugih?
U mojem slučaju bi istaknuo sloboda. Da se razumijemo, nije to sloboda od radnog vremena, odgovornosti, rezultata, učenja itd. To je sloboda da kada se zatvore jedna vrata kreneš tražiti novi prolaz. Da kada vidiš da neki projekt ili program ne daju dovoljno dobre rezultate odmah kreneš raditi na tome da poboljšaš nešto. Sloboda da se povežeš sa svakom osobom ili organizacijom koju možeš zamisliti da bi ti bio saveznik. Sloboda da budeš glasan protiv nepravde. Sloboda da u kratkom periodu okreneš ploču i promijeniš utabani put kojim si dugo hodao.
Hrvatska polako, ali sigurno razvija socijalno poduzetništvo
Možeš li danas zamisliti da radiš neki drugi posao? Ako da, koji bi to bio?
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer sam se ja stvarno našao u civilnom društvu. No, kako sam već bio i rekao, civilno društvo je jako širok pojam te možda se jednog dana nađem u nekom drugom području. Dugo sam volontirao i radio s mladima te se još uvijek s radošću sjetim tog perioda. Uz to, u Hrvatskoj se polako razvija i socijalno poduzetništvo. Možda se jednog dana ohrabrim u tom smjeru. Ne znam šta će budućnost donijeti, ali se sada trenutno nadam da će donijeti još nešto novo unutar ovog neprofitnog sektora.
____________
Tekst je napisan u suradnji s projektom ‘Social Innovators’ Inicijative mladih za ljudska prava.
The Social Innovators project is funded by Iceland, Liechtenstein and Norway through the EEA and Norway Grants Fund for Youth Employment. Working Together for a Green, Competitive and Inclusive Europe.
Foto & Video: Luka Lajić