Ne kaže se u krugovima službi za spašavanje uzalud kako ‘pas sa svojim vodičem vrijedi kao 25 ljudi zajedno’. Tome svjedoči i slučaj istinskog heroja u potrazi za unesrećenima nakon potresa koji je razorio Petrinju, Sisak, Glinu i okolna mjesta.
On se zove Draco (čitaj Drako) i prva je njuška HGSS-a koja je spasila unesrećenu ženu koja je ostala zatrpana pod ruševinama petrinjske uprave.
Spašeni život – najveća nagrada i psu i njegovu vodiču
Njegov vodič, HGSS-ovac Kruno Stipetić iz Ogulina, godinama radi i živi s Dracom pa već po tonu njegovog laveža zna je li osoba pod ruševinama živa ili nažalost nije. Čak i životna priča ovog belgijskog ovčara starog 7,5 godina otkriva simboliku života i pružanja druge prilike – svakome.
Jer kad je imao samo godinu dana Draco je bio agresivan pas, pa su neki predlagali da ga se uspava. No, Kruno mu je odlučio dati novu priliku za život, preuzeo ga pod svoje i s njim vrijedno radio na socijalizaciji i dresuri. Naravno, trebamo li sumnjati da je Draco položio ispite za prvu licencu, jednu od najtežih u Europi! Od tada su i Draco i Kruno prošli brojne akcije spašavanja ljudi; visili iz helikoptera, s litica, jurili čamcima za spašavanje… a najveća nagrada obojica uvijek im je – spašeni život!
Izvrstan njuh koji detektira osobe bolje od tehnologija
No Draco je samo jedan od članova 19 spasilačkim timova HGSS-a iz cijele Hrvatske, a kako su objavili na društvenim mrežama do sada su spasili 6 ljudi koje su pod ruševinama detektirali upravo potražni psi.
Na terenu vrijedno traže i spašavaju i pripadnici drugih klubova za obuku službenih pasa poput KOSSP-a Zagreb, koji također od prvog dana sa svojim timom nastoji spasiti što više života ispod ruševina razornog potresa u Sisačko-moslovačkoj županij.
Inače, u usporedbi s ljudskim njuhom, pseći je i do tisuću, a kod pojedinih pasmina i do 10 tisuća puta jači od ljudskog. Zahvaljujući posebnim treninzima upravo se ta vještina usmjerava na pronalaženje osoba.
Najbolja motivacija za rad – igra
“Potražni pas se slobodno kreće pretražujući teren kako bi nanjušio ljudski miris. To nije individualni miris neke osobe, već bilo koji ljudski miris, ‘air scent’ koji mu se nađe na putu kojim se kreće. Stoga je od važnosti da područje potrage prvo pretraže psi. Kada nanjuši miris, pas se počne kretati prema njegovom izvoru, te po dolasku do unesrećenog počinje lajati i ne odvaja se od pronađene osobe. Lavežom označava mjesto pronalaska onoliko dugo koliko je potrebno da do njega dođe vodič. Važno je da vodič, nakon pronalaska osobe, nagradi psa igrom kako bi ostao motiviran za daljnji rad”, stoji na stranicama HGSS-a.
Svaki pas ima samo jednog vodiča koji je ujedno i član HGSS-a. Vodič i pas čine ‘potražni tim’ koji zajedno radi od prvog dana. Upornim radom i treningom ‘bruse’ se pseći nagoni i usmjeravaju na pronalazak unesrećene osobe, a umjesto plijenom nagrađuju se igrom jer je, zamislite, igra je najbolja motivacija svakom psu za rad!
Fotografije: HGSS i KOSSP