Siniša i Filip Bosanac su otac i sin iz Koprivnice, jedni od onih predstavnika tihe hrvatske većine. Rodom iz Vinkovaca, Siniša je svoj profesionalni i privatni put preko Poleta gradio kao aktivni član društva u području humanosti, boreći se uvijek za prava obespravljneih i nastojeći pomoći svakome oko sebe – baš kao što i mi vas potičemo kroz našu akciju 60 dana dobrih djela!
Siniša je sa svoj doprinos zajednici 2016. godine i nagrađen nagradom Ponos Hrvatske. Naime, zajedno s roditeljima djece s invaliditetom kroz razgovore, ali i prosvjede, uspio se izboriti za velike promjene. Promijenili su propis o osobnoj invalidnini koja više nije vezana uz satnicu, roditelji njegovatelji više ne gube prava ako im se djeca školuju dulje od četiri sata na dan, osobe s invaliditetom ima pravo i na invalidninu i na stipendiju, MZOS je objavio pravilnik o školovanju djece s poteškoćama, osigurano je više pomoćnika u nastavi…
Vi i vaš sin Filip (28) već ste poznati tandem, ne samo kao otac i sin. Kako prolaze dani i rutine vašeg dinamičnog dua od Koprivnice do Slavenovog stadiona?
Nažalost, u Koprivnici ne postoji mreža socijalnih usluga te nam je dnevna svakodnevica vezana uz kuću i uobičajene kućne aktivnosti.
Umjesto sustavne podrške vladajući obiteljima nude ‘kompenzaciju’ u novcu. Uz to dio svojih obaveza prebacili su na organizacije civilnog društva putem projektnog financiranja te ih na taj način vezali i onemogućili u javnom djelovanju
U sklopu inicijative sudjelovali ste u akciji “Pomozimo djeci s invaliditetom” prije nekoliko godina. Kakav je odnos državnog aparata prema djeci s dijagnozom Down sindroma poput Filipa?
Situacija općenito prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom nije dobra. I dalje ne postoji volja vladajućih nomenklatura da sustav pomaknu iz sredine dvadesetog stoljeća u dvadeset i prvo. Stoga, umjesto sustavne podrške obiteljima nude “kompenzaciju” u novcu. Uz to dio svojih obaveza prebacili su na organizacije civilnog društva putem projektnog financiranja te ih na taj način vezali i onemogućili u javnom djelovanju.
Cilj – kvalitetan život naše djece
Ima li smisla borba ikakvog tipa ili sve ispada samo frustracija za potrebite?
Borba ima itekakvog smisla. Jer svaki pa i najmanji pomak je vrlo značajan. Istina, zahtjeva puno truda uz veliki otpor prema promjenama od strane establišmenta što može biti izvor frustracija. No, cilj koji imam, a to je kvalitetan život naše djece, nema cijenu zbog koje bismo odustali.
Od studentskih dana, kad a ste pisali za Polet i prodavali isti kolporterski do danas, ostali ste glasni u pokušajima pokazivanja nekih od krivih postavki aktualnih vlasti na području OSI. To sigurno nije zahvalna pozicija. Kako se okolina postavlja prema vama – kao smetnji ili nekom koga se uvažava?
Smetnja sam okoštalim umreženim korumpiranim političkim strukturama i s njima povezanim interesnim skupinama. Ostali, kojima je dosta ove političke kaljuže zbog koje naša predivna zemlja tone u živo blato, pružaju mi podršku.
Kod nas je ustaljen ‘karitativni’ pogled prema populaciji OSI koji je potpuno pogrešan jer naša djeca nisu ‘jadna’ i ne trebaju biti predmetom sažaljenja. Najbolja pomoć je u tome da im se omogući da pokažu svoje potencijale i mogućnosti
Političari nemaju želje za promjenama
Jedan period ste bili aktivni u snimanju vlogova i komentara svog života u Koprivnici te prozivanju aktualnih političkih vlasti. Je li se situacija išta poboljšala i kako je danas?
Situacija nije znatno drugačija jer je riječ o sistemskim devijacijama koje se samo promjenama političkog sustava mogu promijeniti, no za to politička partiokratska kasta nema niti želje niti volje.
Na koji način se kod nas aktivno mogu ljudi uključiti u pružanju ruke djeci poput Filipa i preko kojih institucija…
Kod nas je ustaljen ‘karitativni’ pogled prema populaciji OSI koji je potpuno pogrešan jer naša djeca nisu ‘jadna’ i ne trebaju biti predmetom sažaljenja. Najbolja pomoć je u tome da im se omogući da pokažu svoje potencijale i mogućnosti.