Utorak, 26 ožujka, 2024

Kako je Jane, djevojčica iz ‘Malog doma’ u Keniji, osvojila srce obitelji Schmidt

Ivana i Karl Schmidt još su prije 5 godina na Facebook stranici sirotišta 'Mali dom' ugledali malenu Jane, djevojčicu koja je umjesto noge imala improviziranu 'protezu' od cijevi i kartona. Odmah su reagirali i do danas pomažu ne samo Jane nego i svoj djeci kojoj trebaju ortopedska pomagala...

Prošlo je već gotovo pet godina otkako su Ivana i Karl Schmidt sasvim slučajno saznali da na drugom kraju svijeta živi djevojčica Jane čija ih životna priča jako rastužila. Fotografiju na kojoj su prvi put ugledali tu djevojčicu neće nikada zaboraviti.
Jane je tada imala 7 godina i bila je najbolja učenica u razredu. Rođena u Donjoj Subukiji u Keniji, 200-njak km udaljenoj od glavnog grada Nairobija, ostavljena je u sirotištu ‘Mali dom’ koje vodi hrvatski misionar fra Miro Babić.



Umjesto proteze nosila je cijev omotanu kartonom

U domu u kojem inače završavaju djeca s posebnim potrebama. Jane je rođena i sa upola kraćom desnom nogom. Kada je krenula u školu, umjesto proteze dobila je cijev omotanu kartonom i tako je hodala. Tu njezinu fotografiju vidjeli su na Facebooku Ivana i Karl Schmidt. Odlučili su odmah pomoći, ne samo Jane, već i drugoj djeci iz sirotišta. I tako je počela jedna divna priča o ljudima velikog srca i o nesvakidašnjem prijateljstvu.

Ivana i Karl, bračni su par iz Hrvatske koji godinama žive na relaciji Hrvatska – Njemačka i Dubai, gdje uspješno vode tvrtku koja izrađuje – ortopedska pomagala. Osim toga, Schmidtovi jako dobro znaju što znači imati neadekvatnu protezu, ili ne imati protezu za nogu, a Karl i što znači život s ograničenim kretanjem. I sam je u kolicima, no našavši se u pravoj sredini i okružen ljudima koji su mu dali priliku za normalan život, postao je uspješan poslovni čovjek koji s obitelji nesebično pomaže drugima. Upravo je Karl primjer da nijedan problem nije nepremostiv, a san neostvariv, te da nas prepreke trebaju naučiti da pomičemo granice i u svemu ostanemo – dobri ljudi!

Rođena u sirotištu – samo s pola noge

“Bilo je to negdje oko Božića. Vidjela sam fotografiju djevojčice koja na neki način ponosno stoji, a umjesto desne noge imala je protezu napravljenu od cijevi, žice i plastike obloženu kartonom. Bila je odjevena u haljinicu veselih boja, a na nogama izrabljene cipele. Pisalo je da je to djevojčica Jane iz ‘Malog doma’ koja je završila prvi razred kao najbolja učenica. Srce me je zaboljelo i prije nego li sam uopće bilo što rekla Karlu poslala sam ‘Malom domu’ poruku i ponudila se da za djevojčicu napravimo novu protezu. Kasnije sam saznala da je proteza sa fotografije bila njezina prva proteza, koju je dobila neposredno prije nego je krenula u školu u selu. To se, naravno, nije moglo niti nazvati protezom, ali njoj je po prvi put omogućavala hodanje, dotad je samo puzala”, prisjeća se Ivana Vojtkuf Schmidt trenutka nakon kojeg je odmah kontaktirala fra Miru.

Uzimanje mjera za prvu protezu sa protetičarem Željkom Nujićem

U sirotište koje već desetak godina vodi franjevac Miro Babić, najmlađi hrvatski misionar porijekom iz Bugojna, Jane je donešena kao mala djevojčica iz obližnjeg izbjegličkog kampa. Njezina se majka nije mogla o njoj brinuti. Jane je rođena samo sa pola desne noge. U ‘Malom domu’ su joj bili osigurani svakodnevni obroci i minimalna zdravstvena skrb, krov nad glavom i pohađanje škole, no u takvim, afričkim uvjetima i zdrava djeca nemaju puno prilika za napredak i bolji život, za ostvarenje bilo kakvih snova, a posebno ne ona djeca koja imaju neki tjelesni hendikep. O tome govore i brojke – 300 milijuna ljudi u Africi živi bez vode, a svako šesto dijete umire prije petog rođendana zbog gladi i epidemija. Roditi se s invaliditetom ili nekom bolešću dodatno otežava ionako težak život, a mogućnosti za bilo kakav napredak nepostojećima. 

Pomoć svoj djeci s motoričkim poteškoćama

Ivana i Karl su se odmah pokrenuli, znali su da trebaju brzo reagirati. Trebali su uzeti Janine mjere i otisak, no nije bilo moguće da to obavi netko iz Kenije pa su u ‘Mali dom’ poslali njihovog stručnjaka za protetiku, Željka Nujića. Izraditi protezu kao prvi korak nije bilo lako, jer svaki invaliditet nije jednak i proteza mora dobro sjesti. Željko je uzeo mjere od Jane i sve djece koja su ga tamo dočekala i imala potrebu za nekim pomagalom. Protezu su potom izradili u radionici u Dubaiju, a nakon dva i pol mjeseca protetičar, Nijemac Daniel Martin, odletio je u Afriku s protezom za Jane, štakama, hodalicom i dvadesetak pari anatomskih cipela za djecu.
Nažalost, Jane je imala i dodatnih poteškoća, jer je prije nego je prohodala s novom protezom, iskrivila leđa skakutajući do tada na jednoj nozi. Uz sve to, koristeći cijev umjesto proteze dodatno je pogoršala svoje držanje. 

Dolazak Jane na aerodromu u Dubaiju

Dijete bez identifikacije, ali s čvrstom voljom za životom

“Kada smo joj prije četiri i pol godine napravili prvu protezu jasno je bilo da to nije kraj naše povezanosti. Djevojčica raste i protezu treba često mijenjati. Uz to, nismo je ni mogli kontrolirati dok se navikava i uči hodati s protezom. S našim protetičarem prošla je u ‘Malom domu’ jednodnevnu edukaciju. Ostalo je bilo na njoj. Nije nimalo jednostavno na početku. Proteza je tzv. pametna, ima mehaničko koljeno, no njega treba naučiti koristiti. Iznimno je bitno za kretanje tijela, da ne bi došlo do novih deformacija. Karl je tada rekao da ćemo je pokušati dovesti u Dubai kada bude vrijeme za izradu nove proteze. Ali tu smo tek naišli na nove probleme s kojima smo se dugo borili”, priča nam Ivana.

Karl na to pojašnjava: “Jane nije imala rodni list i trebalo nam je više od dvije godine da joj uspijemo izraditi dokumente. Morali smo angažirati odvjetnika u Keniji koji će nam pomoći oko toga. Putovnica je bila gotova sredinom listopada 2020. i odmah smo potom zatražili vizu za Emirate, organizirali joj putovanje s pratnjom, jer je sama putovala i početkom studenog je napokon stigla u Dubai. Na aerodromu smo se prvi put vidjeli uživo. Dotad smo je znali samo preko fotografija i video clipova. Život joj se promijenio toliko da sada može biti samostalno mobilna. A to znači da se promijenio u potpunosti.”

Karl i Ivana Schmidt sa Jane

Od Kenije do Dubaija – ‘život’ udaljen svjetlosnim godinama                     

Dolazak 12-godišnje Jane u Dubai bio je veliki događaj za svih njih. Djevojčica je po prvi put u životi napustila svoje rodno mjesto, Keniju, Afriku i stigla u sasvim drugačiji svijet. Prvi put je letjela avionom, napokon imala svoj identitet, dobila sve dokumente… I za Ivanu i Karla prvi susret uživo sa Jane također je bio prepun emocija.
“Djevojčica koja živi u sirotištu, spava u sobi s još 20-ak djece, za obrok, primjerice, dobije jedno jaje samo subotom… našla se odjednom u nečem potpuno nepoznatom. Dobila je svoju sobu, kupaonicu, tablet, novu odjeću, accessories… Trudili smo se da svaki dan od jela isproba nešto novo. No, na početku je bila jako sramežljiva. Iako to možda ne bi očekivali od nje, nije bila previše raspoložena niti za isprobavanje različite, za nju nepoznate hrane. Od početka joj se svidio pomfrit i mogla ga je jesti svaki dan. Dali smo joj vremena. Polako se navikavala…”, opisuje Ivana.

Uz to, Jane je dobila novu protezu koja je kombinacija ortoze (bandaže) i proteze s ležištem za njezinu kratku nogu. S kraćom nogom upravlja protezom – umjetnim koljenom i stopalom, a dobila je i karbonsko stopalo, jedno od najboljih.
Nakon jednomjesečnog boravka kod obitelji Schmidt Jane se morala vratiti u ‘Mali dom’, no Ivana i Karl odlučili su i dalje brinuti o njoj i drugoj djeci iz ‘Malog doma’ – pomoći im financijski da završe školovanje, da se jednog dana zaposle i pomognu svojoj zajednici da napreduje, ali za početak omogućiti im – najosnovnije uvjete za normalan život.

U uredu podružnice tvrtke Bauerfeind za Bliski Istok i Afriku

Prometna nesreća koja je promijenila Karlov život

Ivana i Karl u Dubai su se preselili prije 10 godina kada je pokrenuo podružnicu tvrtke Bauerfeind za Bliski Istok i Afriku. Inače, tvrtka Bauerfeind je već tri generacije njemačka obiteljska tvrtka, osnovana je 1828., a danas je najveći proizvođač i distributer ortopedskih pomagala u svijetu, te najpoznatiji brend za bandaže i ortoze. Zadnja tri desetljeća ova tvrtka opskrbljuje sportaše na Olimpijskim igrama zaštitnim bandažama za zglobove.

Karl je inače rođen u Osijeku, ali odrastao u Njemačkoj gdje su se njegovi roditelji, Folksdojčeri, preselili kada je bio dijete. S nepunih 16 godina doživio je prometnu nesreću u kojoj je, nažalost, ostao invalid. No to ga nije spriječilo da dvostrukim naporima postigne mnoge životne planove. Još na vrijeme fakulteta pokrenuo je vlastiti posao – vodio lanac od 7 videoteka, a kasnije i tvrtku za konzalting i distribuciju ortopedskih pomagala. Upravo s tom mojom tvrtkom na neki način započeo je i njegov humanitarni rad.

Jane i Ivana

Sudbinski susret u Varaždinskim Toplicama

“Za vrijeme i po završetku Domovinskog rata pomagao sam ratnim vojnim invalidima. Obilazio sam bolnice po Hrvatskoj i nabavljao konkretne stvari koje su im bile potrebne. Potom je 2003. moju tvrtku kupio njemački Bauerfeind, a ja sam postao regionalni direktor za Bauerfeind Adriatic kojem je sjedište u Zagrebu”, objašnjava nam Karl.

Na jednom od motivacijskim predavanja u Varaždinskim Toplicama upoznao je i sadašnju suprugu Ivanu. 
“Jako je bitna sredina u kojoj odrastaš i razvijaš se kao osoba. Što je društvo primitivnije teže je za bilo koji hendikep. Meni je njemačko okruženje dalo mogućnost da se mogu razvijati i napredovati u svakom pogledu. Bitni su naravno i pojedinci koji ti daju podršku, od roditelja do profesora, te ljudi koje susrećeš na svom putu. Ivana i ja smo upravo ti pojedinci koji Jane daju podršku da može imati normalan život i da može uspjeti u životu”, s ponosom prepričava.

Fizički nedostatak nije izravno razlog zbog kojeg bi život trebao biti ‘hendikepiran’

“Čovjek većinu stvari u životu uzima zdravo za gotovo, najčešće tek kada nešto izgubimo možemo sagledati vrijednost toga. To je u ljudskoj prirodi. I tu se ništa neće promijeniti. Oni koji to uspiju spoznati ranije, uistinu su sretni i ostvareni ljudi”, kaže Ivana.

Na koncu, što su to stvarna fizička ograničenja ili ‘hendikep’?
“Naravno da se ne osjećam dobro svaki put kada ne mogu zaplesati sa svojom ženom, kada ne mogu pješice hodati po plaži ili kada sa kolicima zaglavim u finom debelom tepihu. No, fizički nedostatak ili nemogućnost nije izravno razlog zbog kojeg bi život trebao biti ‘hendikepiran’. Moj život mi je izazov u kojem pomičem granice, a to želim naučiti i Jane, pa na kraju i svakog čovjeka. Najgore što čovjek može napraviti sam sebi je umisliti da nešto ne može, a time je i najveća greška ne pokušati ostvariti ono što želiš”, zaključuje Karl.

Fotografije: Ana Josipović, Mali dom i privatni album obitelji Schmidt

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime