Druga polufinalna večer Dore 2026. trebala je donijeti barem elementarnu dramaturgiju koja će pomirivati napetost, kriterije, možda i trunku glazbene logike. Umjesto toga, dobili smo poznati recept domaće estradne konfuziju – estetsko lutanje i vox populi koji se bez ikakve obveze prema zdravom razumu prometnuo u alat za eliminaciju onoga što je moglo imati zerice i natruhe iole međunarodnog smisla. Od 12 izvođača, čudesnih osam prošlo je u finale. Ključni trenutak bude ispadanje favoritkinje kladionica, Slovenke Zevin, čiji kalkulantski pokušaj dodvoravanja balkanskim dance beatovima nipošto nije gori od većine onoga što je ostalo u igri. Baš suprotno, njezina eliminacija otvara opetovanu sasvim legitimnu sumnju u TV manipulacije televotingom, osobito nakon outcomea jučerašnjeg izbora koji je opet ozbiljno poljuljao povjerenje u proces.
Večer krindža i reciklaže
Ako tražimo zajednički nazivnik večeri, siromaštvo mašte i rubni amaterizam izvođača biva podcrtavanje krindža. Estrada je ponovno demonstrirala fascinantnu sposobnost recikliranja same sebe bez melodije, ideje, ikakvog sustava kriterija osim PR propagande.
U takvom ambijentu prolaznim postaje i ono što bi u nekom zdravijem ekosustavu ostalo na rubu. Estetika likova i likica poput Stele Rade ili Devina, čiji se flert s estradnim trashom doima kao da je krojen po mjeri fešte DVD-a Špičkovine, a ne eurovizijske pozornice bude doseg i domet kojem svjedočite. Kandžija je unatoč scenskog postojanja i ranijeg songwriting skilla bio interesantan drugom polu nedora publike, ali i njega su neizglasali. Lana ili Lara Demarin te isto takva Mandarić znaju pjevati kao i još jedan ispali, kauboj mrtvačkog izraza lica koji također nije mogao skriti nezadovoljstvo ispadanjem nudeći facu svojevrsnim ispadom.
Unutar dostavljenog šarenila nenamjerne komike, posebno se istakne Isusoliki wannabe sjajnog glasa Marko Kutlić čiji su preserans-momenti uključivali teatralno moljenje s Biblijom u green roomu, prešavši granicu stvarnog, zakoračivši rubovima parodije. Da nije bilo kamera čovjek bi se zapitao je li riječ o skrivenoj kameri, performansu ili audiciji za skeč za Nad lipom 35 ili Jel me netko tražio.
Dobili ste 16 finalista spram kojih ste, nažalost, potpuno ravnodušni
Nije ni to bio ‘glazbeni’ vrhunac večeri. Kompilacija bogosluženja domaćih estradanata, patetičnih patos klečavaca i bosih molitelja i sličnih ‘umjetnika’ dobila je klimaks u profesionalno zametenom clashu bivšeg para Šulentić–Nižetić. Njihov razgovor o njegovom estradnom ushitu i pet pokušaja na Dori zvučao je kao touche i šlag na glazbenoj torti na kojoj smo se trebali sjećati pjesama, ali smo uz ponudu Irmi i Projekt Noir i sličnih optimista dobili daleko zanimljiviji impro ex par dueta.
Natrag na glasačke kompetencije, teško je ne zaključiti da je i druga večer kulminirala osjećajem potpune dezorijentacije većine sućutnika. Sve što je imalo veze s glazbom u ovom polufinalu, imalo je s istom veze otprilike onoliko veze koliko Hajdukova TV pojava Mirta Šurjak ima s poviješću. Sic.
Ako je Dora ogledalo domaće pop-scene, drugo polufinale 2026. pokazalo je drugi odraz koji nije nimalo laskava strana medalje. Prvu večer su odrađeni očajni, onda dosadni i na kraju dobijete 16 finalista spram kojih ste, nažalost, potpuno ravnodušni.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube