Ivana Martinčić prva je glavna sutkinja u povijesti Prve hrvatske nogometne lige. Rođena je Koprivničanka, kojoj je prva sportska ljubav bila tenis, ali uz brata je zavoljela i nogomet. Sa šesnaest godina se priključila ženskom nogometnom klubu Podravka u kojem je igrala sve do 2008. godine kada je, uz nagovor oca koji je također bio nogometni sudac, završila sudački tečaj. Prvu seniorsku utakmicu u ulozi glavne sutkinje sudila je 2010. godine u 2. Županijskoj ligi, a četiri godine kasnije postaje međunarodna sutkinja.
S Ivanom razgovaramo o njezinoj impresivnoj karijeri u tradicionalno ‘muškom’ sportu, kolegicama s terena, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, te planovima na domaćem i međunarodnom terenu.
View this post on Instagram
Kako i odakle je korijen ljubavi prema nogometu? Tko Vas je i kada zarazio s obzirom da je u patrijarhalnom društvu poput našeg i dalje nogomet smatran dominantno “muškim” sportom? Ako možete prekopati po sjećanjima…
Nogomet je u mojoj obitelji uvijek bio sport broj 1. Stariji brat je dovodio prijatelje i igrali su nogomet (pa tako i ja s njima), tata je bio vratar, a kasnije, kao i mamin stric, nogometni sudac, tako da je u obitelji uvijek bilo razgovora o nogometu. Čim sam saznala da i u Koprivnici imamo ženski nogometni klub, priključila sam se sa 16 godina i tako je počelo moje ozbiljnije “bavljenje” nogometom. Naravno da je paralelno s igranjem tata želio da završim i sudački tečaj, ali u tom trenutku, igranje mi je bilo prioritet i nisam se vidjela kao sutkinja.
Posebno na početku karijere, kada nije bilo puno sutkinja, uvijek je bilo iznenađenje kada bih se pojavila na muškoj utakmici. Naravno da je tu bilo i dobacivanja iz gledališta
No, s obzirom na to da smo igrali 1 HNL za žene, susretala sam se i sa sutkinjama koje su nam sudile i tada sam i ja počela razmišljati – zašto ne probati. Sudački tečaj sam završila 2008 .godine (tata je bio najsretniji u tom trenutku) i od tada samo sudim. Slažem se da je i da će nogomet uvijek biti “muški sport”, ali isto tako ne treba zanemariti činjenicu da se ženski nogomet strahovito razvija i da sve više mladih djevojaka želi igrati nogomet ali isto tako i suditi.
Znala sam oduvijek da ću se baviti nekim sportom
Koliki je dugi ili kratki put bio od Koprivnice do suđenja tekmi Prve HNL? Kada ste i kako shvatili da se želite sudačkim dijelom posla baviti profesionalno?
Naravno da nije moguće u kratko vrijeme napraviti taj “skok”. Kao i u svakom poslu, treba se dokazati, a na početku je uvijek najteže. Tako je bilo i sa mojim sudačkim putem. Krenula sam sa suđenjem mlađim kategorijama, pa zatim Županijske lige, Regionalna razina i na kraju, nakon 11-12 godina, došla je utakmica na 1 HNL. Dugi ili kratki put – prosudite sami, ali da je bilo jednostavno – nije. Posebno na početku karijere, kada nije bilo puno sutkinja, uvijek je bilo iznenađenje kada bih se pojavila na muškoj utakmici. Naravno da je tu bilo i svakakvih dobacivanja iz gledališta, ali… čim završiš sudački poziv, moraš biti svjestan da je to dio sudačkog života.
Sve do 2018. godine, suđenje je bilo više kao hobi, ali nakon odsuđene utakmice finala na Evropskom prvenstvu za djevojke do 19 godina i nakon promocije u elitnu skupinu UEFA sutkinja 2019, shvatila sam da bi se time mogla baviti ozbiljnije i od tada počinje moje ozbiljnije shvaćanje sudačkog posla.
View this post on Instagram
Je li bilo mukotrpno i da ste znali tada u što se upuštate biste li ponovili sve isto ili je pitanje strasti i ljubavi prema sportu bilo jače od svih potencijalnih izazova?
Znala sam oduvijek da ću se baviti nekim sportom jer je to valjda bilo u genima, haha. Već sa 10 godina počela sam trenirati tenis, onda nogomet a sad na kraju i suđenje – sport od malih nogu.
Cijeli život je izazov i stvar je u nama kako ćemo mu se prilagoditi. One sve lošije trenutke je vrlo lagano zaboraviti jer je onih jako dobrih puno više i oni me tjeraju da idem dalje i da uvijek dajem sve od sebe. Nadam se da me čeka još jako puno dobrih i pozitivnih iskustava u sljedećem razdoblju.
Ako želiš biti ozbiljno u suđenju, moraš biti fizički spreman
A onda smo došli i do podatka da ste prva žena koja istrčava muške sudačke norme? Što to konkretno znači i odakle toliko dobar kardio i izdržljivost?
Godine 2019. na UEFA sudačkom seminaru, koji je bio u Zagrebu, fitnes trener me pitao – bi li trčala muške norme s kolegama elitnim sucima i s Francuskinjom Stefany Frapart? S obzirom na to da sam muški test trčala redovno na mojim treninzima, pristala sam. To je bilo prvi put da sutkinje trče muške norme na službenom UEFA seminaru. Obje smo istrčale bez problema. Već dok sam igrala nogomet, treneri su primijetili da sam izrazito brza i izdržljiva. To valjda isto ima neke veze sa genima jer mi nije nikada bio problem pratiti ritam treninga.
Prvo iznenađenje, a onda uzbuđenje i sreća jer je došao i trenutak koji svi mi suci čekamo od kada započinjemo naše sudačke karijere – debi na našoj 1 HNL
U suđenju uglavnom sama treniram (po programu fitnes trenera) i sama si postavljam limite koje želim dostići – uvijek težim na idućem treningu biti bolja i brža. Ali da ne mislite da su to treninzi od 45 minuta – ne ne, to su svakodnevni raznovrsni treninzi u trajanju od 90 do 120 minuta. Jednostavno, ako želiš biti ozbiljno u suđenju, moraš biti fizički spreman, a posebno ako želiš suditi najviši rang muškog nogometa. Moram, međutim napomenuti, da su neke ženske utakmice u Europi također vrlo fizički zahtjevne. Sve je više profesionalnih ženskih klubova u kojima se radi na najvišoj razini. Fizička sprema je, uz psihičku stabilnost, jedna od najvažnijih stvari u sudačkom pozivu.
Bacanje nije bilo odmah u vatru na neke od favorita već na test tekmu između Hrvatskog Dragovoljca i Gorice, ali niste bili usamljeni jer je pomoćna sutkinja bila isto Vaša prijateljica Sanja Rođak-Karšić? Kakva su sjećanja sad na tekmu s distance?
Uvijek se lijepo prisjetiti trenutka kada mi je predsjednik sudaca Bruno Marić javio da sam delegirana za tu utakmicu. Prvo iznenađenje, a onda uzbuđenje i sreća jer je došao i trenutak koji svi mi suci čekamo od kada započinjemo naše sudačke karijere – debi na našoj 1 HNL. Naravno, za mene još posebniji jer sam bila prva glavna sutkinja koja je dobila tu priliku. Naravno da sam tražila da mi Sanja bude jedna od pomoćnih sutkinja, što mi je omogućeno tako da smo zajedno odradile tu povijesnu utakmicu. Također moram napomenuti i veliku pomoć od ostatka tima – Gorana, Zdenka, Ivana i Luke koji su mi bili podrška kako prije, tako i za vrijeme utakmice. Nisam razmišljala tko igra – favoriti ili ne, svaka utakmica je najvažnija u tom trenutku i treba je odraditi najbolje što se može.
View this post on Instagram
Ističete Snježanu Fočić, prvu hrvatsku međunarodnu sutkinju, i Blaženku Logarušić kao osobe važne za Vaš sudački put. Kako su utjecale, na koji način?
Imala sam utakmicu žena 2012. godine u Osijeku i njih dvije su me došle gledati. U tom trenutku su one već bile međunarodne kontrolorke suđenja i naravno da sam htjela čuti njihovo mišljenje o mojoj izvedbi. Nakon utakmice smo napravile analizu suđenja i shvatila sam da još puno toga ne znam (a mislila sam da sve znam, haha) i nakon toga sam ostala s njima u kontaktu.
Kada sam postala međunarodna sutkinja 2014 godine, pitala sam ih da mi budu mentorice, da prate moju karijeru i da mi pomognu da postanem bolja. Koliko smo samo utakmica i raznih situacija pogledale zajedno i analizirale. Pravila i interpretacija Pravila nogometne igre se stalno mijenjaju, na svakoj utakmici se dogodi nekoliko situacija koje su se mogle bolje “odraditi” i zato analiza svake utakmice je bitna kako se na sljedećoj tekmi ne bi ponovila ista pogreška. Naša suradnja traje evo već 8 godina i zato uvijek i ističem da su mi one najviše pomogle na ovom mom sudačkom putu.
Sutkinja ima sve više
Suočavate li se i dalje s predrasudama i kako muški ego na terenu može pregrmiti kad mu žuti karton sudi žena? Ima li podsmijeha i kolutanja očima ili takve stvari rješavate autoritetom?
Sve ih je manje jer sutkinja sada ima puno više i igrači se s nama susreću od nižih liga.Nekim igračima, koji sada igraju u 1 HNL, sam sudila dok su bili u mlađim kategorijama i već me znaju tako da je lakše. Što se tiče žutih kartona – niti jedan igrač nije sretan kada dobije žuti karton, bilo da ga primi od kolege suca ili od mene i tako će uvijek biti – uvijek postoji neka reakcija. Najvažnije je da sam blizu situacije i da vidim što se dogodilo. Kada me igrači vide da sam blizu, onda su i prigovori manji.
A publika? S obzirom na to da znaju biti vulgarni i nekulturni prema muškarcima, ima li povika i prema Vama? Ili se suzdržavaju?
Na početku karijere je bilo puno teže jer su gledatelji bili blizu igrališta i svaki se povik čuo. Bilo je i kulturnih ali i manje kulturnih dobacivanja ali…. u sudačkom poslu to je, nažalost, tako. Bilo je nekad trenutaka kad sam razmišljala – šta sve meni ovo treba, trudim se dati najbolje od sebe, a doživljavam ovakva vrijeđanja. Psihički je trebalo ostati jak, a nije bilo jednostavno. Tu su također Snježa i Blaža odigrale važnu ulogu i pomogle mi da to prevladam i nastavim dalje. To su neki trenuci kada trebaš imati nekoga uz sebe koji je to već prošao i koji ti može pomoći da iz toga lošeg raspoloženja izađeš jači i motiviraniji. Naravno da je bila važna i podrška obitelji koji su vjerovali u mene i podržavali me da nastavim.
View this post on Instagram
Nemam favorita u našoj 1 HNL
Ima li još kolegica na međunarodnoj ili regionalnoj razini s kojima ste u kontaktu?
U Hrvatskoj trenutačno imamo 4 međunarodne sutkinje (Sabina Bolić, Jelena Pejković i Jelena Kumer) i također 6 pomoćnih međunarodnih sutkinja (Sanja Rođak-Karšić, Barbara Vidović-Volenik, Maja Petravić, Gordana Katušić, Ivona Pejić i Martina Neralić). Sa svima sam u kontaktu i u dobrim odnosima. Ostale kolegice sutkinje iz Hrvatske susrećem uglavnom na seminarima sudaca ili na utakmicama jer nas ima po cijeloj Hrvatskoj.
Jedine nogometne momčadi za koje navijam i koje pratim redovno su one naših nogometnih reprezentacija
Inače, svake godine, naše instruktorice suđenja (Lidija Kunštek, Lada Rojc, Snježa i Blaža) organiziraju seminar samo za sutkinje i onda se sve okupimo na jednom mjestu, ali prošle i ove godine smo morali otkazati zbog situacije sa koronom (u Hrvatskoj nas trenutačno ima oko 80). Također ima i dosta sutkinja iz europskih zemalja s kojima sam u kontaktu, a kada se nađemo na seminarima, onda se intenzivnije družimo. To je jedna od onih najboljih strana ovog “posla”. Upoznaješ puno ljudi i različitih kultura, a neka prijateljstva ostaju i nakon sudačkih karijera.
Naravno da ste nepristrani kad sudite, ali tko su Vam favoriti što se tiče momčadi iz Prve HNL, naravno osim Slaven Belupa?
Nemam favorita niti u našoj 1 HNL, niti u europskom ili svjetskom nogometu. Volim pogledati dobru utakmicu, neovisno tko igra, ali veću pozornost posvećujem sucu, haha. Jedine nogometne momčadi za koje navijam i koje pratim redovno su one naših nogometnih reprezentacija.
Spomenuli ste okretanje novim izazovima. Koje je perspektiva i daljnji razvojni put? Jeste li više okrenuti prema muškom ili ženskom nogometu na međunarodnoj sceni?
Trenutno sam malo više fokusirana na ženski nogomet jer ove godine se igra Europsko prvenstvo za žene u Engleskoj. U ovom trenutku sam kandidatkinja, a želja mi je da se tamo nađem u krugu najboljih sutkinja u Evropi. Ove godine se još igraju i dva svjetska prvenstva za ženske mlađe kategorije – do 20 godina starosti u Kostariki, a do 17 godina starosti u Indiji. Želja mi je da se nađem i na jednom od ta dva prvenstva. Također sam na listi kandidatkinja za Svjetsko prvenstvo za seniorke, koje će se odigrati sljedeće godine u Australiji i Novom Zelandu. Naravno da je želja biti odabrana i za to prvenstvo. Puno je tu izazova….
No, prije svega treba ostati zdrav, u ovo ne baš najbolje vrijeme, i fizički spreman za sve ono što vrijeme donosi. Što se tiče muškog nogometa – svaka nova utakmica će mi predstavljati izazov jer znam da će ovo prvenstvo biti izazovno do samog kraja i da će se pratiti svaka utakmica s dvostrukim naočalama. Međunarodni muški nogomet – znam da trebam biti spremna u svakom trenutku i ukoliko mi UEFA ukaže čast i delegira me na bilo koju mušku međunarodnu utakmicu – ja znam da ću dati sve od sebe da opravdam njihovo povjerenje. Također ću se truditi predstaviti našu Sudačku komisiju i cijeli HNS u najboljem svjetlu.
Naslovna fotografija: privatni album