Rijetko se kada toliko unisono referentna i apsolutno nekompetentna kritika i publika složila u zajedničkom mitraljiranju pljuvanjem i negativnim osvrtima na potencijalno vrlo potentan film. Nastavak Jokera, sa svim njegovim razlikama i pokušajima praćenja uspjeha izvornika i prednika, zaslužuje priliku.
Ideju nastavka, autoru teksta iznimno zanimljivog prvog dijela, niste morali puno čekati. Milijarda dolara zarade na globalnom box office-u ne ostavlja hollywoodskim producentima pravo na nenadopunu. Naime, Joker je, osim multimilijunske zarade u prvom postavljanju, bio apsolutno pomaknuti pristup svijetu oživljavanja stripovskih superjunaka i kao takav lucidno zrcaljenje ludila i svijeta pomaknutih vrijednosti i kriterija koje preživljavamo više nego živimo. Vrlo slične metafizičke filozofije i pogleda na život, kao i stravični John Doe u Fincherovom Sedam, izmučeni i zlostavljani otpadnik sa svih strana društva, Arthur Fleck/Joker je predstavljao metaforu svih poraženih, omalovaženih, popljuvanih, zanemarenih, neprimjećenih, a takvih nije malo.
I njegov će klimakt(er)ični put po rubovima i marginama života kao kombinacije burleske i komedije biti vrlo estetski lijepo prikazan i ušminkan na način izbjegavanja svih dotad viđenih stripovskih stereotipa, pridružujući se drugačijim antijunačkim unikatima pri prijevodu strpa na film (Sin City, Kickass). Takav oblik antijunaštva rijetko je dotad viđen kao uspješan, ne samo box office, već kreativno artistički storytelling potencijal. Iznimno jasne metafore i kritike samorazarajućeg društva, medija i njihove samozadovoljavajuće samopropagande.
No, problemi kod drugog Jokera počinju već kod priče same i na bazi prijevoda ideja u djela
Jednako tako, uvesti nove elemente, a ne slijepo slijediti win win formulu prednika ostavit će mjesta konciznim autorima za detaljna promišljanja na kojim se mjestima ponavljanje ne pretvara u svoju svrhu i nudi neke uzbudljive i thought provoking elemente. U nastavku Jokera to se pokušalo uvođenjem antijunakinje i širenjem filma na mjuzikl dionice. Lady Gaga kao Harley Quinn a ka Harleen Quinzel, harlekinska sidekickerica Jokeru, zajedno s pripadajućim glazbenim anatemama, trebala je ispasti momentom koji će glazbeni i glumački intrigirati publiku, a priču odvesti u teritorije neistraženog mjuzikl antijunaštva.
View this post on Instagram
Ispalo je kako se radi o bitno najslabijim momentima i dramaturški nekonzistentno izvedenim promašajima koji su se idejno činili multipotentnima. Ne prateći tempo priče niti robujući klasičnim mjuzikl postavkama, u kojima ljudi ničim izazvani dramaturgijom filma u nekom dijelu sami od sebe počinju pjevati, drugi Joker je od razorne i emotivne ljubavne priče dvoje živopisnih outlawa i neshvaćenih marginalaca (p)ostao samo nezabavna i prerazvučena studija svjedočenja općenja dvoje psihopata i sudska drama ubojici koji nije ništa drugo nego mentalno defektni – ubojica. Koji nisu zabavni niti anarhični poput Mickeya i Mallory Knox iz ‘Natural Born Killers’ Olivera Stonea. Još jednog kritiziranog i vizualno intrigantnog videospotovskog prikaza raspada američkog konzumerizma i medija iz perspektive modernih Bonnie & Clyde karaktera. That’s all folks.
‘Joker: Ludilo u dvoje’ je uglavnom uvjerljiv film
Potentnih mjesta je doista bilo, a čini se kako ni inicijalni pristup autora realizaciji nije bio s misijom take the money and run, već se imalo umjetničkih aspiracija odvesti drugi dio u neistražena teritorija ne na ovako deplasiran način kako je ispalo. Što je najgore, ne možete točno ni poentirati krivca za raspad sistema. Jer glumci su dokazani. Joaquin Phoenix je karakterno sjajan glumac i nije autopilotao ulogu Jokera. Dobar je, mjestimice strašan, uglavnom uvjerljiv, osim kod pjevačkih dijelova (što je isto čudo kako mu polazi za rukom fulati obzirom na ulogu Johnnyja Casha u biopicu ‘Walk The Line’), dočim mu je partnerica Lady Gaga u vječnom naoko neprimjetnom grču. Cijeli film trudeći se ostaviti dojam osobe koja razumije ulogu, ali je pri deliveryju i pretvorbi dočarava potpuno krivim naglaskom.
Zamislite bjelkinju koja se trudi zvučati gotovo gospelovsko produhovljeno crnački, tada ste najbliže profiliranju i detektiranju promašaja Lady Gagine akvizicije i angažmana kao Jokerove djevojke. Glazbeni dijelovi u njenim interpretacijama, iako je dokazano potentna hit autorica i osoba iznimnog glasa, najmanje su kvalitetom popratili očekivanja i dramaturgiju radnje. Radilo se o coverima klasika ili o za ovu potrebu složenim stvarima s njenog pripadak albuma ‘Harlequinn’, sve se doima više kao školskom vježbom nego iskrenim zauzimanjima luzerskih stavova iz kojih progovaraju ogorčeni otpadnici. Gledatelju na kraju ne ostaje praznih mjesta poistovjetiti se s njihovim osjećajem odbačenosti, već ga počinju iritirati potpunim izostankom kemije i iskričavosti njihova odnosa. Naprosto im pri intimnijim scenama ne vjeruješ. Doimaju se odrađeno i pretjerano nezainteresirano. Što se na kraju reflektiralo na sličan dojam prežvakavanja filma.
Umjesto remek djela dobili smo žvakaću gumu – bez okusa
Prvi dio je funkcionirao. Ni u čemu se nije trebao događati copy paste sličnog downdropa još jedne u ideji i nakon prvog remek djela potentne strip film zabave. Sjećate se Kickassa? Briljantnog anti strip junaka u prvom djelu, do neprepoznatljivosti iskasapljenog u drugom.
Scenarij drugog Jokera svakako nije doprinosio izazovnosti obzirom da se radi o filmu s optimalno dva čina. Prvi, svjedočenje zatvorskih dana i upoznavanja te zaljubljivanja dvoje psihopata i drugi, sudska duodrama s pokušajem repliciranja jezivog klimaksa iz prvog dijela. I spomenuto već, isforsiranim glazbenim dionicama i dijelovima.
View this post on Instagram
Redateljski, film je umješno režiran i s pozicije direktora fotografije birani su fini kadrovi i momenti (uz stalna inzistiranja na onim izvijanjima Jokera unatrag prilikom uvlačenja dima) prepoznavanja s prvim dijelom (glava Jokera prislonjena uz staklo automobila, famozne stepenice, stage sekvence). Pa ipak, u skoro dva i pol sata razvlačenja žvakaće gume, ista je postala bezukusna već nakon prvih 15-ak minuta praznih hodova i trpanja sadržaja bez sadržaja. Ovo je trebalo biti remek djelo i nasljednik jednako potentnog izvornika, a čini se ispasti i komercijalnim i kvalitativnim debaklom iza kojeg neće biti potrebe za oživljavanjem ili završavanjem trilogije. Jer, Joker umire na kraju i najavljuje sina. Nije spoiler moment, samo vam ušteđujem muke i vremena. Hvalit ćemo poslije.
U pozadini se začuje Fleckov isiljeni smijeh.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube