“Joker” je kriv za sve. Posljednji predkoronski veliki holivudski film koji je spalio filmsko stripovski svijet podvojivši ga na ljubitelje i mrzitelje, bitno je podigao ljestvicu strip filminga, ali i promijenio percepciju i producentski pristup rekreiranju kultnih strip karaktera. Ne samo kroz fantastičnu redatelj – glumac sponu Todda Philippsa i Joaquina Phoenixa, već okrenuvši spotlight sa specijalnih efekata i akcijskih CGI scena na bildanje psiholoških profila glavnih uloga. Stvaranje mračne atmosfere više nije rezervirano samo za vizualna scenografska rješenja već i za profile glavnih rola.
Rezultat ovakvog pristupa je i novi Batman – trosatna DC-jeva mračna epopeja o lovu na serijskog ubojicu u gradu bez nade, svjetla, izlaza. Gradu jezovite, jednako zagasite atmosfere. I gradu koji će spas potražiti i dobiti od jednako stilizirano mračnog i šizofrenog lika. Dok je Joker svoj karakter gradio poniranjem u ludilo, dotle je batmanovska filozofija mračnog svijeta kamuflirana u klasičnu igru mačke i miševa. Prilikom lova na psihopatskog serijskog ubojicu Riddlera u fantastičnom tumačenju Paula Dana i sjajnom dupleksu neprepoznatljivog Colina Farrella kao Penguina, Batman u novoj avanturi ima još jednog dijaboličnog protivnika – sebe. Iskomuniciranog jasno i ljudskije nego ikada prije.
Pod Batmanovim kostimom pokušali su ne sagorijeti mnogi – Pattissonu je to uspjelo
Producenti su puno riskirali zadržavši Roberta Pattisona kao Batmana/Bruce Waynea. Glumac s teretom “Twilight” vampirske teen soap opere i još ponekih dvojbenih uloga (“Cosmopolis”, “Bel Ami”, “Remember Me”) teško može biti shvaćen dovoljno ozbiljno za pretendenta maskiranog i nemaskiranog heroja. Kao ‘people’s choice’ opcija (poput Heatha Ledgera kojem se prije smrti odsmiješila Joker rola u “Dark Knightu” Chrisa Nolana), Pattison je popularan lik čije je kapacitete pod crnim plaštem tek trebalo saznati. Doduše, poznavajući prošlost u kojoj su nakon Michaela Keatona i Vala Kilmera, pod Batmanovim kostimom pokušali ne sagorijeti George Clooney i Christian Bale, Pattisonov angažman i nije toliko začudan.
Premda se možda moglo naći daleko adekvatnijih glumaca, Pattison opravdava rolu u svakom segmentu. Osobito maskiranom dijelu. Filmovima poput “Teneta” i “Lighthousea” dodatno je zadnjih godina stekao povjerenje producenata kako može nositi i podvojenu rolu lomnog Brucea Wayne i nikad toliko krhkog Batmana. I njemu su nakon fantastičnih Michelle Pfeiffer i Anne Hathaway, te jedva gledljive Halle Berry, poslali vrlo uvjerljivu Zoe Kravitz u zavodljivom izdanju Seline Kyle aka Cat Woman. I dobili kemiju maskiranih i vječno sljubljenih oponenata, svakog na svojoj strani, u borbama s vlastitim i kružećim demonima.
Novi Batman sa svim ranijim nastavcima dijeli tek ime, plašt, projicirani simbol na nebu i slaganje antagonista oko atmosfere
Sve ostalo je bitni upgrade i reference se mogu povlačiti od Nolanovih pokušaja tame u “Dark Night” i “Dark Knight Rises” do filmova van stripovskih franšiza. Od prvih ‘taktova’ filma i nasilnih početnih scena kada vas narativno uvede u filozofiju “straha kao oružja”, redatelj/scenarist Matt Reeves prostire prekrasno snimljen i studiozno navigiran film. Djelo koje od statusa ‘remek’ (djelo) dijeli tek pokoja zamjerka dužini, lojalnosti bat stereotipovima i zadržavanja strip predloška na mjestima na kojima su se mogle bitnije razigravati papirne premise.
Reeves je prethodnim filmovima dokazao kako je sposoban sasvim pristojno hendlati spektakl s emocijama gradeći glavne uloge do te mjere da mu akcija i specijalni efekti ne spašavaju niti filaju scenarističke rupe. Nakon debitantske rom kom pričice “Pallbearer” s Gwyneth Paltrow i Davidom Schwimmerom, remakea horora “Let Me In”, hvaljenog SF horora “Cloverfielda” i dva nastavka “Planeta majmuna” dobio je priliku lupiti pečat na novog Batmana. I zakucao ga u svakom segmentu. Riddlerova ubojstva i zagonetke inspirirane su kombinacijom Zodiaca i onih smislenijih nastavaka Sawa (Slagalice strave), dočim će atmosfera nerijetko podsjetiti na Fincherov darkerski masterpiece “Sedam”.
Novi Batman je mrak!
Posvuda je mrak, prevladava kiša, igre svjetala, silueta i sjena rade sjajno na tragu zadržavanja koncepta, ali i upgradeanja svega dosad viđenog u Batman filmovima. Primijetite koreografije scena borbi i dizanja tempa filma kako on teče prema svom klimaksu i zadnjoj četvrtini. Fantastično snimljen kamerom koja skače od tamnih do tamnijih nijansi i koja saturacijama pogađa raspoloženje likova, podebljan funkcionalno dramatičnim glazbenim pogodcima Michaela Giacchina, nova parada po Gotham cityju prostire splet interesantnih likova čija mudra karakterna razrada bilda čvrste spone između glavnog facemaskera i ostalih nimalo sporednih antagonista.
Taj pristup postaje ključ pametnih filmaša – po njemu će se graditi ostale vizualne i akcijske kategorije što ovog Batmana čini ‘game changerom’. Film lakoćom preskače specijaliziranu publiku ljubitelja stripova i akcijskih superjunaka, ponirući puno dublje do zadovoljavanja šireg spektra filmofila i ljubitelja čitanja između redaka. Nudi i paralelu sa svijetom čiji mrak pulsira daleko stvarnije od tame kino dvorana u vrijeme svjetske premijere i očekivanja klimaksa nuklearnih olimpijskih igara NWO-a.
Novi Batman je mrak. Prvenstveno iznenađujuće koherentan psihološki akcijski triler odličnih studija karaktera, a tek potom još jedan akcijski strip film o podvojenom junaku.
Ocjena: 9/10