Dok kroz kamenu kuću obitelji Bogdanović na otoku Lopudu kod Dubrovnika dopiru mirisi blagdanskih delicija, iz kamina u središnjoj prostoriji, nekadašnjoj saloči pucketa vatra i priziva nostalgična vremena. No, ipak ovog Božića je puno toga drukčije.
Sve je mirnije i tiše, a umjesto u obiteljskoj kući u Dubrovniku, uža obitelj se ovog Božića okuplja na Lopudu. Kolendari su izostati, no lopudski Božić još uvijek ima puno draži. Ako ga se treba opisati mirisima, onda opojno miriši po rogačima, limunima, lješnjacima, narančama, arancinima, priklama, domaćim likerima… Sve je domaće i autohtono, a svjetleće lanterne noću osvjetljavaju drvo smokve ispred kamene kuće na Mandraču i stvaraju poseban ugođaj pravog mediteranskog Božića.
Život na otoku donosi nove spoznaje i životne filozofije
Dubrovačkoj PR menadžerici Tildi Bogdanović, koja je godinama uspješno organizirala neke od najznačajnijh kulturnih, sportskih i društvenih događanja u Dubrovniku, Lopud je od proljeća postao ‘stalna’ adresa. Razlog tome je pandemija. No, nije joj žao, jer život na otoku donio joj je nove spoznaje i životne filozofije.
“Iako nam je svima pandemija promijenila živote i u mnogočemu nas unazadila, zakočila i ugrozila, istodobno nas je i ‘resetirala’ te naglasila temeljne i najvažnije životne vrijednosti. Mojoj obitelji korona je ‘nametnula’ intenzivno zajedništvo, koje se vjerojatno ne bi dogodilo u normalnim uvjetima. Naša djeca bi redovno išla u školu, kćer u Engleskoj, sin u Hrvatskoj, ja bih trčala za obvezama, suprug Vido bi pripremao kuću i konobu za sezonu… Ovako smo se sredinom ožujka svi našli na Lopudu. Meni su svi festivali, eventi, kongresi i ostali projekti otkazani, djeca su imala nastavu online, prilagodili smo se novonastaloj situaciji, ali počeli i otkrivati sve ono što smo životnim navikama do tada zapostavljali, uzimali zdravo za gotovo… Jer je uvijek nešto drugo trebalo pripremiti, dovršiti, trebalo je stići, trebalo je ispuniti obveze, postavljene ciljeve, ali i tuđa očekivanja. Ali, onda nam se počela događati, za mene, jedna od najljepših životnih epizoda. Počeli smo spavati opušteno, buditi se bez navijenog alarma, uživati u malim, a zapravo velikim stvarima… Ne znam koliko je ljudi svjesno svih tih vrijednosti”, priča nam Tilda o novom životu na otoku.
A na otoku vrijeme leti, uvijek je zanimljivo, lijepo… Njihova je kuća na sjevernoj strani otoka, ali cijeli dan gori kamin i pruža dodatnu toplinu. “Ne pomišljam o povratku u Grad. Nisam ni primijetila da je Božić pred vratima. Vesele nas feste, jer se okupljamo, ukrašavamo naš restoran Mandrač, jedni drugima potajice pripremamo male darove, a najvažnije je da smo zajedno. Ove godine se obitelj u skromnijem sastavu okupila na otoku umjesto u Gradu. Zajedno smo spravili sve u čemu tradicionalno uživamo za blagdane, a to su bakalar na razne načine, dimljene gere i barbuni, marinirani inćuni, domaći mladi sir, sir iz ulja, pršut, domaće kobasice, zelena menestra, prikle… A razni blagdanski kolačići se već danima peku. Mirisni i zdravi nezamjenjivi lopudski aleksandrini (čuveni lopudski narančini), kao i limuni i naranče daju poseban ugođaj. Berba i pakiranje… Bit će pomalo za svakoga, cijedi se sok, prave se marmelade i arancini, cijela kuća vonja… Ove godine nažalost nema kolendara, pa ćemo sami zapjevati,” otkriva nam Tilda.
Stara kamena vila puna uspomena i umjetnina
Inače, prije pet godina obitelj je odlučila otvoriti konobu na otoku – u kući Tildina supruga.
“To je predivna stara kamena vila puna uspomena i umjetnina, zahvaljujući generacijama koje su u njoj provele život, a najviše mom pokojnom svekru, dr. Stjepanu Bogdanoviću, koji je svoju rodnu kuću preuredio u topli obiteljski dom. U kući je šest prostranih apartmana, koje je moj svekar nazvao imenima svoje none i njezinih pet sestara koje su odrasle u ovoj kući. Iz zahvalnosti prema svome nonu koji je u gladnim i teškim 30-tim godinama prošlog stoljeća uspio svojim radom kuću sačuvati i urediti, vila nosi njegovo prezime – ‘Villa Birimiša’. U prizemlju je tipična stara saloča, koju nismo preuređivali, jer je savršena upravo takva, samo smo je minimalno opremili da bude u službi konobe. Ispred kuće je stari mandrač u kojemu se vezuju barke, pa je upravo ‘Mandrač’ i bilo najlogičnije ime za našu konobu”, s ponosom kaže naša sugovornica.
A zašto su se uz njihov sređeni život i uhodani posao u Dubrovniku odlučili za ovakvu ugostiteljsku avanturu na otoku?
“Bit ću potpuno iskrena, pojma nismo imali koliko je to veliki posao, koliko je složeno voditi restoran, a još uz izazov da ste na otoku i radite sezonski… Treba biti poprilično lud za to. No, potaknuo nas je naš gurmanski poriv, jer obožavamo dobra vina i finu hranu. Od tradicionalne do moderne kuhinje, od čistih okusa do fusiona različitih kultura, volimo kušati nove, drugačije stvari, volimo se družiti, ugostiti drage nam ljude… A postoji i nasljeđe. U ovoj kući se uvijek jako dobro jelo, mnogi spominju delicije koje su se mogle kušati samo u Bogdanovića na Lopudu. Vidova none, roditelji i sestra generacijama su njegovali ljubav prema kuhinji. Razmišljali smo da uz savršenu kuću, na savršenoj lokaciji i naše afinitete imamo apsolutno sve što je potrebno, ali onda vam se dogodi stvarnost – od administracije, birokracije, kadra, opremanja, nabave, dopreme na otok, skladištenja, zakonitostima tržišta, fiskalnim nametima… I kada smo počeli gubiti entuzijazam, nakon četiri godine, ‘zahvaljujući’ koroni, ‘dogodio’ nam se najbolji mogući mladi kuhar koji je u potpunosti razumio i nadogradio naše želje i ambicije. Nudimo domaće, ekološki uzgojene sezonske namirnice, tradicionalne recepture s modernim touchem…” objašnjava naša domaćica.
A kuhar koji se ‘dogodio’ obitelji Bogdanović jest chef Mateo Gverović koji je podigao ponudu Mandrača na višu razinu, poštujući izvornu namirnicu, prepoznatljive recepture – s nesvakidašnjim osjećajem za estetiku. Mandrač je konačno postao ono što je obitelj željela ponuditi od samog početka. No, cijela obitelj sudjeluje i doprinosi razvoju obiteljskog biznica. Tildina kćer Rina zaslužna je za dizajn i estetiku, i upravo uređuje novu web stranicu, a sin Stjepan je spretan i okretan, pa se svugdje dobro snalazi – i u kuhinji i za šankom i u komunikaciji s gostima. Tilda, pak, najviše pomaže oko slastica, a njezin suprug Vido sve koordinira i slaže ‘legiće’ na svim razinama.
“Mi smo na Mandraču napravili izbor slastica prema svom gustu, da ih ne bude previše, da budu raznolike i da se u njima osjećaju lokalni sastojci. Moram priznati da je jako lijep osjećaj kada se gosti vraćaju zbog torte koje su kod nas pojeli. A od svih naših slastica svi najviše hvale našu tortu od rogača koja je i jedna od neizostavnih delicija ovogodišnjeg Božića na Lopudu”, kaže Tilda ne krijući koliko uživa u svim čarima otoka.
‘Lopudiranje’ – must visit mediteranskih dragulja
‘Prohodali smo svaki dostupni pedalj otoka. Imali smo vremena za šetnje i istraživanje Lopuda i svih njegovih čarolija, brali smo šumske plodove, paziju, od žućenice do čevčega, brali i kiselili motar i kapare, iskušali sve blagodati koprive, otkrili divlji poriluk, kuhali, pekli kolače, uživali u mirisima, bojama i okusima voća koje je dozrijevalo po redu: nespole, trešnje, jagode, smokve… Pa onda u jesen čičimci, šipci, grožđe… Pravili smo marmeladu od poznatih lopudskih agruma i smislili jedan novi izraz za naš novi život – Lopudiranje, što je opis života na Lopudu, otoku koji svojim potencijalima, energijom i aktivnostima ima sve preduvjete da postane jedan od ‘must visit’ mediteranskih dragulja’!
Život na Lopudu Tildi i njezinoj obitelji otvorio je nove životne dimenzije.
“Upoznala sam izuzetne ljude, većina ih je vezana uz Lopud, neki su starosjedioci, neki porijeklom s Lopuda pa dolaze na vikende i ljetovanja, drugi su zaljubljenici u otok, kupili su i uredili kuće za odmor ili su na otoku prepoznali priliku za neke sportske, kulturne i gospodarske aktivnosti… Lopud je uistinu otok s velikim potencijalima, samo je važno okupiti snage, pamet i energiju, brendirati ga i pozicionirati na sam vrh mediteranskih dragulja, kako i zaslužuje. Ja sam uvjerena da Lopud može biti novi mali Capri na kojeg će biti prestižno doći što zbog prirodne ljepote, jedinstvenih plaža, šumskih hiking staza i parka, što zbog kulturnog nasljeđa. Ovdje ima više od 30 sačuvanih sakralnih objekata. Upravo se renovira Knežev dvor. Obnovljeni Franjevački samostan je zasigurno najljepši primjer kako se može i treba obnavljati i urediti spomenička baština. Lopud postaje i vrlo konkurentna gourmet lokacija, svi žele ostaviti dojam, otvaraju se novi fini restorani, a najvažniji su ljudi. Svi žele sudjelovati u aktivnostima koje donose napredak. Najavljuju se u nekim boljim vremenima vrhunske sportske manifestacije, pokretanje međunarodnih kulturnih festivala od glazbe do filma, stvara se atmosfera zbog koje želite biti i ostati na ovom jedinstvenom otoku… To je naša mala oaza, ali svi mi, naravno, priželjkujemo povratak normalnom životu. Naša Rina je brucošica na Imperial Collegeu u Londonu, naš Stjepan (Pepe) je maturant u dubrovačkoj ekonomskoj gimnaziji, pred njima je najljepše mladenačko doba koje bi trebali proživjeti i pamtiti, a ne živjeti na distanci s maskicama na licu, pohađati online nastavu i živjeti u izolaciji. Nadamo se skorom globalnom oporavku i povratku u novi normalni život na svim razinama’, kaže Tilda.
I dok se situacija oko pandemija ne rješi, obitelj Bogdanović uživa u svakom trenutku zime u jednom drukčijem i jednostavnijem, ali ipak sretnijem Božiću.
A ugođaj tradicionalnog Božića na Lopudu i svih mirisa koje on dočarava žele podijeliti i s čitateljima Mixera. A ima li boljeg načina za to od recepata za njihove omiljene slastice – tortu od lopudskih naranača i šipanskih rogača, tortu od lješnjaka te krostatu!
U slast i sretan vam Božić i svako dobro u Novoj godini!
MAJINA TORTA OD LOPUDSKIH NARANAČA I ŠIPANSKIH ROGAČA S ČOKOLATOM
BISKVIT:
- 7 žumanjaca
- 20 dkg crne čokolade s preko 60% kakaa
- 15 dkg maslaca
- 15 dkg šećera
- 1 vanilin cukar
- 10 dkg mljevenog šipanskog rogača
- 1 prašak za pecivo
- ribana korica naranče
- sok od 1/2 naranče
- 7 bjelanjaka/čvrtsi snijeg
PRIPREMA:
Smiksati: žumanjke s oba šećera, dodati rastopljenu čokoladu i maslac, te koricu i sok od naranče. Kad je sve pjenasto smiksano, dodati rogač i prašak za pecivo, te lagano pjenjačom umiješati čvrsti snijeg od bjelanjaka. Cjelokupnu smjesu peći u kalupu promjera 26cm na 160* oko 50 minuta. Neka torta bude mekana.
Preporuka: dok je torta još vruća, nožem lagano odvojiti od kalupa da ne ostane udubina u sredini. Ohladiti tortu u kalupu.
PRELJEV
- 20 dkg domaće lopudske marmelade od naranče
- sok od 1/2 naranče
Ugrijati marmeladu, pomiješati sa sokom naranče, te dok je toplo premazati tortu.
GLAZURA
- 1 dcl slatkog vrhnja
- 15 dkg tamne čokolade
Lagano zagrijati na laganoj vatri slatko vrhnje i čokoladu dok se ne stopi u glatki tekući preljev. Premazati tortu sa svih strana i staviti je na hlađenje, barem par sati prije jela.
MOŽE SE, ALI I NE MORA – Posuti ribanom čokoladom.
MIMINA TORTA OD LJEŠNJAKA – MANDRAČ
SASTOJCI:
- 45 dkg lješnjaka
- 6 bjelanjaka
- 25 dkg štaub šećera
- 1 l slatkog vrhnja
PREDRADNJE:
Lješnjake popeći u pećnici na 170*C oko 5 min (dok počnu mirisati i kad se kora počne lagano ljuštiti s njih. Nemojte da se prepeku, jer tada postaju gorki!
Oguliti lješnjake od kore (koliko se oljušti, ako ostane kore, sve je OK).
25 dkg lješnjaka samljeti potpuno, a preostalih 20 dkg na krupno.
PRIPREMA:
Smiksati bjelanjke, šećer i 25 dkg mljevenih lješnjaka.
Kalup od torte treba okrenuti naopako i obložiti dno s vanjske strane aluminijskom folijom (izvnka) U tankom sloju premazati foliju smjesom bjelanjaka, lješnjaka i šećera.
U pećnici zagrijanoj na 180*C i peći koru po koru po 15-tak minuta, odnosno dok kora ne dobije tamno-zlatnu boju. Izvaditi kalup iz pećnice i kad se kora ohladi, lagano i nježno odlijepiti aluminijsku foliju od kore, nastojeći da ne pukne.
Optimalno je imati 5 kora (ali može i koja više, ako ostane viška smjese)
Smiksati slatko vrhnje (po želji dodati malo cukara).
ZAVRŠNE RADNJE:
Kad smo sve kore spretno ispekli i odlijepili, počinjemo slagati tortu. Na prvu koru namažemo petinu šlaga i pospemo petinom krupno smiksanih lješnjaka. Postupak se ponavlja do vrha a posljednju koru premažemo šlagom i neuredno pobacamo po njoj zadnju petinu lješnjaka. Torta izgleda rustikalno. Dobar tek!
NONINA KROSTATA ILI PASTA FROLA S MARMELADOM OD LOPUDSKIH NARANAČA
SASTOJCI:
- 500 g oštrog brašna
- 300 g šećera
- 200 g maslaca
- 3 jaja
- 1 prašak za pecivo
- korica od limuna
- 300 g marmelade od naranče
PRIPREMA:
Sve umijesiti i s 3/4 tijesta prekriti kalup. Premazat cijelu površinu marmeladom. Posuti mljevenim bademima i napraviti ‘gradelatu’ (rešetku) od ostatka tijesta. Peći 45 min na 140*C. U slast!
P. S. Ovo je najtraženiji kolač za doručak na Mandraču! 😉