Novi Parni Valjak, onaj after Aki taste s Igorom kao prvim grlom nalikovanja originalu, u potpunosti odgovara potrebama tribute to i cover bendova ovih prostora. Osobito kad obrađuju sebe same reciklirajući sve iz autorskog Husovog portfolija, ladica ‘Patetika naša svagdašnja’. Tako i novi singl/spot crpi taj prošlostoljetni osamdesetaški novoromantizam čovjeka s ‘uzdahom u očima’.
Iskusnjaka, veznjaka, šablonjaka, onog koji rimuje otprilike ovako: ‘Mnoge se bitke izgube tu pred svima priznajem. Ova mi je najteža, jer bez tebe ostajem. U meni padaju kiše, u tebi nema me više. Otkad te ne viđam često, ja tražim neko mjesto, gdje mogu biti sam. Otkad me ne ljubiš više, u meni liju kiše i kad je sunčan dan. Stisla je tuga nikako da prođe i svako jutro pod prozor mi dođe. Da me podsjeti tko smo mi i kako sve na kraju prolazi. Vatre što gore u meni Želim da osjetiš u sebi…’
View this post on Instagram
I onda se iz zadnjeg reda koncerta ovih pulena melankolične pop rock lirike javlja učiteljica hrvatskog iz petog osnovne koja klimajući glavom u niječnom smjeru ne može shvatiti u što se pretvori gotovo pet desetljeća rimovanja i spisateljskog antikrafta. To što prolazi pod novi singl ima svoje mjesto za solažu na gitari poslije drugog refrena, taj je vid ispunjavanja očekivanja publike 70 i over. Sretno s potragom za slušnim aparatima, jer samo uz njih ovako nešto može biti tretirano ičim više nego novim singlom Opće Opasnosti. A to doista nije kompliment.
S druge strane, vrlo praktični nauk kako dostojanstveno stariti ljudi s actually legitimnim pop rock kraftom nude novi albumi i singlovi The Cure, Nicka Cavea i inih generacijskih priležnika. Ali ne. Ovo je MOR Balkan, pardon, Zagreb made. I trajat će dok je sijedih vlasišta. I publike koja može istrpiti promptove tog tipa. Svima drugima AI programi nude kudikamo suvislija rješenja.
Ocjena: 5/10
Naslovna fotogarfija: Screenshot YouTube