Subota, 2 srpnja, 2022

Iz zone sumraka: Parni valjak – pustimo ih da traju

Parni valjak ima dvije važne osobine koje Hrvati (a ni u susjedstvu nije drugačije) ne podnose: uspješnost i dugovječnost. Jer, za svakog luzera ili samozvanog 'alternativca' kojemu – kazat će - 'nije do komercijale', svaki se tuđi uspjeh doživljava kao vlastiti neuspjeh, a nečija dugovječna karijera, uz pripadajuće teorije zavjere, koristi kao alibi za nedostatak vlastitog talenta, marljivosti, vizije...

Kad umire čovjek  zemlja postaje teža i dublja za jednu ranu / crnja za jednu jamu i jedan zakucan kovčeg“, pisao je veliki pjesnik Jure Franičević Pločar.



Kad umre javna ličnost, estradna zvijezda, “selebriti” od formata… stvari su mnogo kompleksnije. Mediji se najprije rastope od sućuti i cendravih emocija, no ne prođe dugo da poput rovokopača krenu rovati po intimi i privatnosti pokojnika i obitelji te lešinarski razvlačeći pikanterije ili “svjedočanstva” osoba koje su blagopočivajućeg “seleba” znali samo iz viđenja. Pa se ona stara latinska “de mortuis nihil nisi bonum” iliti o mrtvima ništa nego dobro, brzo zaboravi…

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Parni Valjak (@parnivaljak)

Svete krave mainstreama

Nakon odlaska Akija Rahimovskog to se – koliko znam –  još nije dogodilo, no ubrzo nakon vijesti o iznenadnoj smrti Valjkovog frontmena dobili smo hrpu licemjernih “sućutnika” iz redova onih koji su još do jučer i Akija i Husa držali reliktima iz bolje prošlosti, a Parni valjak privilegiranom škvadrom s podrškom glazbenih institucija i HRT-a.

Ili, pak, onih koji su Akija, Husa i družinu nazivali svetim kravama mainstreama čija je dugovječnost dokaz šugavog stanja scene te zaprekom u nicanju njezinih novih izdanaka. Valjda kao dokaz istinitosti one Arsenove duhovite doskočice, kad god bi mu se mladi Matija za klavirom pridružio na sceni, da “mlade valja kočiti, a starije sokoliti“.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Parni Valjak (@parnivaljak)

Jer Parni valjak doista ima dvije važne osobine koje Hrvati (a ni u susjedstvu nije drugačije) ne podnose: uspješnost i dugovječnost. Jer, za svakog luzera ili samozvanog “alternativca”, kojemu – kazat će – “nije do komercijale“, svaki se tuđi uspjeh doživljava kao vlastiti neuspjeh, a nečija dugovječna karijera, uz pripadajuće teorije zavjere, koristi kao alibi za nedostatak vlastitog talenta, marljivosti, vizije…

Slično vrijedi i za Prljavo kazalište iako bi, da je pošteno, umjesto onog starog grafita “Johnny vrati se, Jajo nas jebe” bilo mnogo uputnije napisati “Jajo, objavi opet nešto jer Johnny nas svojim uradcima i objavama jebe”.

Publika misli drugačije

I dok se u zemljama daleko od brdovitog Balkana svako trajanje uz zadržavanje razine muziciranja ili umjetničkog djelovanja cijeni i potiče, dva spomenuta dugovječna benda, ali i Gibonni, Urban i Hladno pivo – čije su se karijere protegnule na već tridesetak godina – na društvenim mrežama i među samozvanim “alternativcima” odnosno pravovjernim “rokerima”, postaju omiljena meta za cipelarenja i omalovažavanja. Dok, eto još jednog hrvatskog apsurda – publika misli drugačije.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Parni Valjak (@parnivaljak)

Jer Parni valjak je – najjednostavnije rečeno – već desetljećima vrhunska koncertna atrakcija, Hus i dalje s razlogom za novu pjesmu, a bend s basistom Preksijem, sjajnim “čekičarom” bubnjarom Dadom, virtuoznima Brkom i Berom te starim utemeljiteljskim dvojcem, tako svirački potentna i nadahnuta formacija da se mirne duše mogu mjeriti s veteranskim globalnim atrakcijama koje su im nekoć bile uzorom.

Neka se ovo ne shvati kao pretjeravanje: gotovo uz bok jednih E-Street Band i Pattyjevih Heartbreakersa ili, ako ćemo o bendovima, Aerosmitha. A Hus – baš kao i Dylan, Neil Young ili Paul McCartney još uvijek zna napisati pjesme koje idu uz bok onih najboljih iz svog golemog kataloga.

Fini balans vječnih melodija i novih brojeva

Uostalom, svi koncerti i rasprodane turneje – pa i ona dva rekordna posjeta u golemoj beogradskoj areni – to potvrđuju. Baš kao i onu ultimativnu dijagnozu da su Parni valjak, Prljavo kazalište i Gibonni – kad je na turneji – okosnice hrvatskog rock mainstreama. Te, uz Hladno pivo, ali i Bareta, najpoželjnija moguća opcija (nimalo pejorativnog) AOR-a na domaći način ili visokokvalitetne “rokerske srednje struje” bez koje – glasi staro pravilo – nema ni kvalitetnog otklona prema mekom šlageriziranom popu ni prema alternativnijim granama rocka.

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Parni Valjak (@parnivaljak)

Iako ih po već starom hrvatskom običaju, kao i druge spomenute aktere mainstreama, godinama otpisuju kao “stare kajle” koje voze na automatskom pilotu, Valjak svakim novim koncertom (ali i albumom) pokazuje da i svojoj vremešnoj publici, i novim klincima koji skakuću uz pozornicu, daje obilatu dozu vrhunske svirke, inovativnih aranžmana, energiju i strast te fini balans svojih vječnih melodija i novih brojeva.

Tvrdnja da stare kajle onemogućavaju mlade snage u uzletu većem od povremenih nastupa u onim malobrojnim klubovima koji i bez epidemioloških mjera jedva okupe stotinjak fanova, apsolutno ne stoji. Stvar je u nečemu drugome. I u malobrojnosti klubova i ne baš prevelikoj želji njihovih vlasnika da uz klopu i cugu ponude i mjuzu, u lijenosti publike koju je pandemija dodatno naglasila, u formatiranim radijima koja je i zvijezdama mainstreama teško probiti novim brojevima te u golemom nerazmjeru onoga što (mi) kritičari i glasači Rock Offa smatramo dobrim, vrijednim pohvale i diskofilske pažnje te onoga što, bjesomučno vrteći youtube, sluša golema većina današnjih klinaca.

Najviše, naravno, novi hibrid turbo-folk/trap/popa koji im, zarazniji od omikrona, daje ono što žarko žele: produkcijski dobro skockane balkanoidne verzije (t)reperske brbljavosti, slavljenja provoda, cuge, eskapizam…

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli Parni Valjak (@parnivaljak)

Rock za ugodno starenje

A Valjak i Kazalište, Gibo, Hladno pivo… te pokoji sezonski “uljez” iz drugog plana (poput Vojka V) baš zato i postoje kao “srednjostrujaška” kralježnica za sredovječnu ili nešto mlađu publiku dajući kakav-takav smisao sceni koja je raspolućena na ono što je prema kritičarskom sudu cvijeće i ono što – za razliku od masovne publike – drže za smeće.

Naravno da će Valjku biti teško bez karizmatičnog Akija čiji je vokal od samog nastanka trade-mark benda. No, znajući Husa i sjajne instrumentaliste u bendu, nekako vjerujem da će se njihovo valjanje ipak nastaviti. Možda s Dinom Jelušićem kao novom akvizicijom; s pjevačem koji može otpjevati sve one stare hitove koje je “formatirao” Aki a da ne djeluju kao karikatura, ali i dati život novim brojevima iz Husove radionice. Bilo bi to dobro. Jer, bez Valjka domaći “rock za ugodno starenje” (kako je odavno AOR nazvao Darko Glavan), nema baš mnogo izgleda da bude onaj poticajni stari val koji će izazvati tsunami s novom vodom.

Naslovna fotografija: @parnivaljak

Pročitajte još...

IN MEMORIAM: Aki Rahimovski – odlazak jednog od najprepoznatljivijih vokala domaće rock&roll scene

Na stranu svi Porini, nagrade, glasovi publike, rasprodane sponzorske dvoranske turneje, ono što je daleko prisnije je kako odlazak Akija briše još jednu granicu i još jednu nit komunikacije slušatelja s vremenima koja su doživljavali bitno nježnijim, toplijim, ljudskijim

Zlatko Gall: Parni valjak bez Akija ipak više nikad neće biti isti

Aki je otišao dok je bio velik. Kao i sam bend. Kao i onda "velik" u sviračkom smislu, vraški značajan u onom autorskom te s publikom koja i dalje, tražeći još, puni i one najveće arene

Zlatko Gall: Đorđe Balašević – majstor draškanja balkanskih emocija

... Balašević je i vraški dobar autor koji je – na razmeđu arsenizama, rokerskih balada te osebujnog kantautorstva blagoslovljenog humorom, šarmom i osjećajem za pop melodiju – kao na vrpci proizvodio hitove i manje-više visokokvalitetne priloge domaćoj pop šlageristici. Među njima i moćnu gomilu antologijskih brojeva...

Ovo je najbolji glazbeni izbor za najproduktivniji rad od kuće!

Moderni jazz odličan je izbor za stvaranje ugodne atmosferu u vašem domu: za vikend-poslijepodneva, uživanje uz topli napitak, večernja opuštanja, ali i kao sjajna glazbena kulisa za rad od kuće! Mixer.hr donosi pregled zanimljivih albuma objavljenih ove godine

Povezano

Kuhača i telecaster: Glazba i gastronomija iz engleskog puba

Pub rock je kao žanr definiran u Londonu polovinom sedamdesetih kao svojevrsni odgovor i pompoznosti prog-rocka i flambojantnosti glama. Donosimo 4 top recepta gastro pub scene

Kuhača i telecaster: Naranče i mandarine – Nije Kristina, al’ je mandarina

Naranče i mandarine koje su u kontinentalnoj Europi stoljećima bile pojam nedostižnog luksuza, obilato su zastupljene i u gastronomiji. Postoje stotine recepata za deserte u kojima naranča i mandarina igraju glavnu ulogu, no tu je i nemali broj slasnih slanih jela. Poput itekako poznate patke s narančom

Iz zone sumraka: Roosevelt, govor mržnje i Tram 11

Ako je Tram 11 želio - a očito jest - napraviti album koji je kritičan prema događanjima u hrvatskom parteru i u ložama gdje su smještene glavonje, tada je to uspio. No, je li on baš provokativan s pljuvanjem istina u oči kako ih do sada još nitko nije ispljunuo?

Kuhača i telecaster: Studentska prehrana i buntovne pjesme

Za one koji su spremni za početničko kućno kuhanje kao dopunu studentske prehrane evo nekoliko recepata. Jer, jednostavno i jeftino može biti i jako fino

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime