Ponedjeljak, 18 studenoga, 2024

POP COOLTURA: Na mišiće – Pop kulturni aspekt američkih izbora ili kako je Joe Rogan jači od Taylor Swift

Možda smo svjedoci početka kraja ideje da je podrška poznatih glazbenika, glumaca i drugih ikona pop kulture dovoljna da utječe na birače

Posljednjih nekoliko ciklusa američkih predsjedničkih izbora svjedoci smo zanimljivog fenomena: politika se sve više miješa s pop kulturom, a to miješanje ima neočekivane i zabavne posljedice.



Kroz desetljeća smo gledali kako poznati glazbenici, glumci i druge zvijezde koriste svoj utjecaj kako bi podržali svoje kandidate, vjerujući da će njihova popularnost kod publike automatski prevesti glasove na stranu njihovih političkih favorita. No, vremena su se promijenila. Izgleda da je izbor bivšeg budućeg novog starog američkog predsjednika, vlasuljara i used car salesmana Donalda Trumpa dugovao medijski više podcastu Joea Rogana, podršci UFC predsjednika Dana Whitea i Elon Muskova ex Twittera, sada X-a, od uobičajenih podrški celebova iz svijeta pop kulture.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Joe Rogan (@joerogan)

U prijevodu; pop aktualizirate li rezultat izbora, Joe Rogan je jači od Taylor Swift, Billie Eilish, Eminema, Michaela Stipea i Beyonce zajedno. U tom kontekstu zgodno je promatrati kako prosječno nezabavan film ‘Idiocracy’ otprije 15-ak godina postaje vizionarskim. Najpoželjniji oblik vladavine biva vladavina jedva srednjoškolski obučenih idiota, dokle demokracija najidiotskiji sistem pred kojim 21. stoljeće kleči. Jer, kako je Winston Churchill htio poentirati – svi znamo koliko je demokracija loš sistem vladavine naroda, ali zasad nemamo bolji. Floskula je. Itekako postoji boljih, ali trenutno nisu uz dominantni zeitgeist političkih i inih korektnosti.

U Roganovom podcastu Trump je ‘jedan od nas’ 

Trumpova se pobjeda u društvenom supkontekstu gleda kao pobjeda konzervativnog      tradicionalizma nad woke proliberalnim licemjerstvima new agea 21. stoljeća. Nastavno na vrijeme pretjerivanja, super zabavni igrani film ‘Don’t Look Up’ otprije kojeg ljeta postaje u svim svojim karikiranjima bitno manja karikaža od stvarnosti u kojoj reelection Donalda Trumpa i polariziranje Amera prema njemu znači podrška mizoginije i prijezira prema ženama. Ili tek sklonost lažnjaku poput facelifta i perika koje mu kupuju deset godina ‘mladosti’. U svakom slučaju strip svijet se nastavlja. Funtimes.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by GaS Digital Network (@gasdigital)

Prije svega, moramo sagledati kontekst Joea Rogana i njegovog podcasta koji slovi kao apsolutna arena za ‘prave dečke’, intelektualne autsajdere, zavjernike i ljubitelje svega kontroverznog i ‘sirovog’. Rogan je, u duhu današnjeg vremena, ponudio format koji je nekonvencionalan, nefiltriran i autentičan do krajnosti, barem u očima mnogih njegovih fanova. Tu Trump nije samo gost u podcastu – on je ‘jedan od nas’ za publiku koja vjeruje da je sustav truo, da mainstream mediji ne prikazuju cijelu istinu i da establišment treba ‘čistku’. Rogan je svojevrsna ikona postmoderne Amerike čija se istina ne traži kod ‘provjerenih’ izvora, nego u osobama s kojima se osjeća identifikacija, bez obzira na to koliko one bile kontroverzne ili logički i semantički upitne.

‘Sirove’ vrijednosti vs. pop kultura 

Tu je i Dana White, čelnik najveće svjetske MMA organizacije UFC-a, koji otvoreno podržava Trumpa. Whiteova podrška nosi posebnu težinu jer je UFC više od sporta – on je, poput  Roganovog podcasta, postao simbol grubih, sirovih, često ‘muževnih’ vrijednosti koje veliki broj Trumpovih birača cijeni. Svijet MMA-a slavi fizičku snagu, izdržljivost i ‘borbu protiv svih izgleda’. Trump je ovdje prikazan kao ‘borac’ koji se odbija pokoriti pravilima  establišmenta i kulture otkazivanja. Tu dolazimo do Elona Muska kao posljednjeg tripartitnog mušketira, jednog od najkontroverznijih tehnoloških mogula našeg doba.

Musk, sa svojim otvorenim skepticizmom prema državnim regulacijama, distopijskim predikcijama o umjetnoj inteligenciji i izuzetno aktivnom prisutnošću na X-u (bivšem Twitteru), igra ulogu svojevrsnog ‘savjesnog milijardera anarhista’, kojem su svi na neki način zanimljivi, ali ne i potpuno povjerljivi. Njegova podrška, implicitna ili eksplicitna, Trumpu na platformi gdje se vodi većina političkih debata moderne Amerike, ima izravan utjecaj na milijune korisnika.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Taylor Swift (@taylorswift)

Na drugoj strani imamo plejadu pop zvijezda – od Taylor Swift do Eminema, od Beyonce do Billie Eilish, koje sa scene govore svojim fanovima za koga i zašto bi trebali glasati. Njihova podrška može biti glasna, ali često zvuči kao naracija ‘izvana’, lišena autentične povezanosti s problemima koji muče prosječnog birača. Svojevremeno je Michael Stipe iz R.E.M.-a savjetovao mladima da izađu na birališta jer su u pitanju ‘temeljne vrijednosti’. Sličan apel dolazi i od Taylor Swift i drugih, ali to sve više odzvanja kao predavanje, a ne kao poziv na zajedničko razumijevanje.

Što se promijenilo?

Kao što često u politici biva, radi se o autentičnosti ili barem percepciji iste. Kultura podcasta i društvenih mreža, u kojoj se Trump vrlo uspješno snalazi, omogućila mu je direktnu vezu s publikom koja se ne osjeća dotaknutom apelima pop ikona. U očima Trumpovih pristalica, to nisu stvarne ‘figure autoriteta’ niti ‘stvarni Amerikanci’, već samo privilegirane zvijezde koje žive u svijetu koji nema puno veze sa stvarnošću prosječnog birača.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by elon musk video🌐 (@elon_musk_58953)

Pop kultura, koja je nekoć imala presudnu ulogu u oblikovanju mladih birača, sada je našla ozbiljnog rivala u svijetu ‘antielitne’ kulture koju grade ljudi poput Rogana, Whitea i Muska. Možda smo svjedoci početka kraja ideje da je podrška poznatih glazbenika, glumaca i drugih ikona pop kulture dovoljna da utječe na birače. U eri ‘uradi sam’ politike, njihova poruka može biti preglasna, previše ispolitizirana ili previše udaljena od ‘stvarnih’ problema koji muče mnoge birače. Američki izbori 2024. pokazuju da, iako je pozornica pop kulture sjajna i zabavna, više presudno ne utječe na ishod – barem ne onako kako su mnogi nekad mislili.

Što kažu domaći intelektualci? 

A posebni ogranak pripada reakcijama intelektualaca iz zemalja treće sfere svijeta i ekipi poput domaćih elitista koje je putopisac i književnik Hrvoje Ivančić prilično jasno i politički neutralno naciljao: ‘Zgražanje takozvanih urbanih Hrvata zbog pobjede Trumpa je pomodarstvo veće od lijepljenja palestinskih i ukrajinskih zastava na profilnu sliku, gadnije čak i od konstantne fejsbuk brige za prosvjed one cure u Iranu. Jer sad se ovdje, vrlo pojednostavljeno objašnjava kako je Amerika izabrala primitivca i šovinista umjesto žene. To je, dakako, samo dio istine. Ne treba zaboraviti da je administracija kojoj je pripadala gospođa Harris, slala oružje Izraelu i napravila apsolutno ništa da zaustavi etničko čišćenje u Gazi.

Isto tako, oko sebe je okupila čitavu Europu i nagnala je na brutalno naoružavanje. Pitam se, što ako Trumpova administracija nekim čudom, u što iskreno sumnjam, ali što ako nekim čudom zaustavi ova krvoprolića i nađe rješenje? Hoće li tada nalijepiti njegov portret na profilnu? Naravno da je izbor ovisio o masu unutarameričkih pitanja, ali nama je dakako najbitnija ona vanjskopolitička komponenta. Ukratko, da se ljevica iole zalaže za politike za koje bi trebala, umjesto za šminku, možda Trump ne bi pobijedio. Ili bilo koji drugi lik s desnog spektra, bilo gdje.’

U svakom slučaju, Ameri su reizabrali svog Keruma i Bandića u jednom, Hrvatetkice i Hrvateki će uskoro svog plavookog seksića Zoku. Isti smo. RH, 52. pripojena država Amerike. Saučešće. 

Naslovna fotografija: Screenshot YouTube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime