Nije gotovo dok nije gotovo, ili kako originalno glasi – It ain’t over till it’s over. Blagdani su vrijeme druženja, okupljanja i razmišljanja o tome kako smo iskoristili proteklu godinu. Uz lagani oproštaj od godine koja je proletjela, vjerojatno nisam jedina kojoj se čini kako mi je ponovno proletjelo vrijeme, a neke stvari koje sam htjela, nisam uspjela ostvariti. I tako se godine gomilaju i u nekom trenutku uvjerimo sami sebe da je za mnoge stvari prekasno. Zato me uvijek iznova privuku priče o ženama koje ne odustaju i naprave nešto novo, čak i u zrelim godinama.
Betty Gordon savršen je primjer toga kako nikada nije prekasno za početak. U svojim ranim 90-ima, točnije s 93. godine, Betty je napravila nešto sasvim novo u čemu je uspjela. Napisala je i samostalno objavila svoju prvu dječju knjigu, Phoebe the Cat and Her Curious Dog Dream, koja je postala hit. Osim toga, njezin prijatelj Ian Spence počeo je prikazivati zanimljive elemente njezine životne priče u obliku stripa, kroz ilustrirane nastavke o životu ove nekadašnje glumice.
Glamurozna, duhovita i neovisna
Kako je sve počelo? Betty Gordon preselila se iz Detroita u New York 1950-ih, u svojim ranim 20-ima, sa snom o karijeri u kazalištu. Poput mnogih mladih glumaca, radila je razne poslove kako bi preživjela – bila je službenica u arhivi, voditeljica restorana i konobarica. No, Betty je bila potpuno posvećena svom zanatu, preuzimajući glavne uloge u predstavama Shakespearea, Shawa, Čehova, Arthura Millera i Tennesseeja Williamsa. Veći dio karijere posvetila je tako repertoarnom i regionalnom kazalištu, gdje je ostvarivala uspjeh i zapažene uloge.
Živjela je u Greenwich Villageu, poznatom boemskom dijelu New Yorka, družeći se s umjetnicima, piscima i zabavljačima. Bila je glamurozna, duhovita i neovisna. S vremenom su se stvari promijenile. Greenwich Village postajao je drugačiji, a mogućnosti za kazališnu karijeru sve su se više smanjivale, osobito za ženu u 60-ima. Kako je Betty sama rekla, često su je doživljavali kao fatalnu ženu, što je dodatno otežalo njezinu prilagodbu u kasnijim fazama karijere (prema The New York Timesu).
Ključnu ulogu odigrao je njezin prijatelj Ian
Zbog promjena u karijeri, Betty Gordon je tijekom 1990-ih preuzela Stoned Crow, bar na Washington Placeu u Greenwich Villageu. Bar se zatvorio 2010. godine zbog financijskih problema, a njezino se zdravlje počelo pogoršavati. Tijekom posljednje dvije godine života, Betty je nekoliko puta bila hospitalizirana zbog ozbiljnih zdravstvenih problema. Kako bi pokrila osnovne životne troškove, prodavala je dijelove svog nakita, barem sam tako pročitala u tekstovima o njoj. No, Betty nije odustala. Ključnu ulogu u ovoj priči odigrao je njezin prijatelj Ian Spence, ilustrator, bivši pokrovitelj i zaposlenik bara Stoned Crow. Ian se suočavao s vlastitim problemima, uključujući borbu s ovisnošću, što je Betty pogađalo.
Kako je ispričala za The New York Times, upravo je to bio poticaj za novuideju – napisat će dječju knjigu ako bi je Ian ilustrirao. Rezultat njihove suradnje bila je dakle knjiga o mački koja je htjela postati pas “Phoebe the Cat and Her Curious Dog Dream”. Knjiga je objavljena u srpnju ove godine. Postala je hit na Amazonu, samo u srpnju prodano je 2.366 primjeraka knjige. I to nije sve, u nekom se trenutku popela se na 57. mjesto svih knjiga na platformi te prestigla i popularne naslove poput Harryja Pottera. Uspjeh knjige je bio prekretnica. Projekt je bio financijski isplativ, no puno važnije je što je utjecao na Iana, koji je pronašao novu svrhu, povratio samopouzdanje i reorganizirao svoj život. Betty i Ian zajedno su tako pokazali da nikada nije prekasno za novi početak – ni za kreativnost ni za promjenu.
Nikad ne treba odustati od postavljanja ciljeva
U međuvremenu, Betty je ponovno pronašla svoju zajednicu. Okupljanje u čast njezina uspjeha, održano u baru PubKey (nekadašnji Stoned Crow), bilo je ujedno i proslava njezina 94. rođendana. Sasvim sigurno je atmosfera bila i emotivna i inspirativna. Među gostima su bili stari prijatelji, obožavatelji i poznanici, uključujući legendarnog Franka Serpica, poznatog policajca koji je razotkrio korupciju u njujorškoj policiji, a čija je priča poslužila kao inspiracija za film Serpico (1973.) s Al Pacinom u glavnoj ulozi.
Ian Spence sada dakle radi na biografiji Betty Gordon u obliku stripa, koji će se objavljivati postupno, u svescima. Prvi svezak objavljen je točno na vrijeme prije tog premijernog svečanog okupljanja u studenom u PubKeyu. Ukratko, njezina priča pokazuje da nikada ne treba odustati od postavljanja ciljeva, u bilo kojoj dobi, unatoč svim preprekama. I uspjeh može biti moćan i inspirativan za druge iz našeg malog kruga ljudi koji nam obilježe život.
Doista, nikada ne treba odustati jer nije gotovo dok nije gotovo.
Fotografije: screenshot youtube