Povod je iz kategorizacije sumanuto-suludog, ali scenarijem posthipodromski dobro poznat. Nakon inicijative dijela braniteljskih udruga, Toni Cetinski odlučio je otkazati koncert koji je trebao održati u Novom Sadu u areni u kojoj je dotad nastupao više puta – a ovog puta prodao pola kapaciteta (cca 3500 ulaznica do par dana prije nastupa). Istovremeno, mlađi izvođač TikTok karaoke show zvijezda Jakov Jozinović nastup nije otkazao. Naizgled riječ je o dvije osobne odluke koje su ispravne dokle god reflektiraju osobno-privatni stav izvođača neucjenjen vanjskim podražajima moralno-etičko-estetske naravi, nazovimo to tako. Ali razlika između njih zapravo otvara šire pitanje o kriterijima, simbolici i logici javnih pritisaka. I koga briga.
Tko je i zašto izmislio problem?
Prva stvar koja upada u oči jest činjenica da je cijela polemika nastala oko izvođača koji u Novom Sadu nije trebao nastupati prvi put. Cetinski je ondje već nekoliko puta nastupao i ti su koncerti prošli bez ikakvih većih političkih i inih reakcija. Znači da problem nije nastao zbog samog čina nastupa, nego zbog promjene atmosfere u javnom prostoru. Inicijativa koja se pojavila time ne djeluje kao dosljedan princip, nego reakcija koja je u određenom trenutku pronašla simbol na kojem će artikulirati svoje…erm, što to točno? Duševne boli? Nedostatak angažmana u životu i mirovinama? Nezadovoljstvo vlastitim unucima ili vrtovima koje proljetos valja okopati?
Simbolička dimenzija zahtijevanja ne objašnjava zašto je fokus bio usmjeren baš na Cetinskog i na Đekoba Đozinovića. Dugogodišnja ili kratkogodišnja karijera, golemi ili tek u nastajanju radijski repertoar i statusi regionalnih zvijezda znače da oni u javnosti više nisu samo pjevači, već bi se htjelo reći kako im imena nose težine koje nadilaze glazbene događaje. Kad takvi izvođači nastupaju u drugoj državi bivše Jugoslavije, odjednom nastupi budu interpretirani kao kulturni ili politički signal. Juhuuuu. A taštine i ega estradnjaka jedva dočekat bit bitnijima od toga da rimuju tuđe stihove ‘voli/moli’, ‘ima/zima’ kao vrhunac poetike i umjetnosti. U tom smislu, reakcija dijela javnosti više govori o percepciji simbolike nego o njihovim interpretacijama tuđih glazbi.
Kako estradu gutaju tumači politike
Nimalo drugačiji položaj nema mlađa generacija izvođača. Jozinović se nalazi na početku karijere i njegov nastup se primarno doživljava kao estradni događaj, dio profesionalnog kalendara i opet kao poruka o odnosima između država ili društava. Nedostatak razlika pokazuje koliko u javnim polemikama nije važna percepcija statusa izvođača, niti išta vezano sa smislom, logikom, zdravim razumom, već zadovoljavanjem mentalnih kapaciteta bulumente dokonih koji nemaju ideje što bi s viškovima vremena, pa je lešinarenje po strvinama jedini domet. Što je izvođač veći i prepoznatljiviji – to je veća vjerojatnost da će njegov potez biti čitan kroz političku optiku. Pa pokorimo obojicu kojima je cilj bio Novi neprijateljski Sad.
Odluka Cetinskog, pardon, njegove supruge menadžerice saznali smo u međuvremenima, da otkaže koncert može se stoga čitati kao iznimno estradno pragmatičan, čitaj snishodljivo licemjeran, potez. U situaciji u kojoj je polemika već otvorena, svaka odluka nosi određeni politički naboj, ako se uopće pristane na ponuđeni narativ. Vidjela žaba da konje potkivaju pa kako mu je uspjelo hipodromskom kolegi, kah kah trlj dlan, što ne bismo oprobali sad tu varijantu estradnog domoljublja. Nastup bi vjerojatno izazvao dodatnu eskalaciju rasprave jer bi mu šačica dokonih lijepila etiketu izdajnika, dok otkazivanje reducira konflikt iako istodobno razočarava publiku koja je koncert na njihovu žalost očekivala. Drugim riječima, riječ je o klasičnom primjeru nemuštog i jeftinog politiziranja a ka kriznog menadžmenta u estradno javnom prostoru.
The show must go on…
Istodobno, činjenica da drugi koncerti nisu otkazani pokazuje granice takvih inicijativa. Regionalna glazbena scena već desetljećima funkcionira kao povezano tržište u kojem izvođači redovito nastupaju u svim državama bivše Jugoslavije. Publika konzumira istu glazbu putem streaming platformi, radijskih postaja i televizija, a turneje su često organizirane na razini cijele regije. U tom kontekstu, izolirani slučajevi otkazivanja izazvat će kratkotrajnu medijsku buru, ali neće taknuti razum i logiku onih koji ne mijenjaju osnovnu strukturu glazbene industrije kako zabraniteljski vjetar puhne. Stražnjičarski vjetar. Ne onaj s Dinare, nažalost.
Cijela novosadska bi, ne bi, kibi dabi situacija zanimljiva je prvenstveno kao primjer kako javni pritisci funkcioniraju i kako nemaju veze s ičim osim zrcaljenjem pritiskivača u pokušaju. Jer čepe uši kad čuju Cecu, Partbrejkerse, Bajagu i Brenu, ne konzumiraju išta s etiketom made in New Now not Know, ili ne daj Bože ni Vraže skupa, nešto dublje u Srbiju. Oni rijetko djeluju univerzalno i dosljedn. Najčešće se fokusiraju na pojedinačna imena koja imaju dovoljno simboličke težine i nedovoljno karaktera da polemika oko njih postane vidljiva.
Cjepinski je u ovom slučaju savršen arhetip trgovca estradnim domoljubljenjem. Kumica i kumeki s Dolca size. Jozinović je u Jr mjeri. Jedan odstupio, drugi nastupio. Epizoda nije promijenila odnose na regionalnoj glazbenoj sceni niti je redefinirala pravila estradnog tržišta. Ono što je pokazala jest da u prostoru gdje se pop kultura i politika povremeno sudaraju, najveće zvijezde gotovo uvijek postaju simboli rasprave u sferi (ne)običnog koncerta. I dvije logike kao i dvije odluke iz Novog Sada, pardon moi, New Nowa Know Howa izgledaju dvije strane iste estradno-odlagališne znate već čega medalje.
Nazdravlje.
Naslovna fotografija: Pexels
