Postoji jedna vrsta televizijskog programa koja se ne može lako smjestiti ni u jednu uobičajenu ladicu. Nije zabava u klasičnom smislu, nije dokumentaristika, nisu ni vijesti. A sve je spomenuto. I svaki put kad se uključite, osjećate se korisno. Pametniji. Sigurniji. Gledateljskiji ne na pulp skrolam način.Ponešto bolje naoružani za život koji se, htjeli mi to ili ne, uvijek nekako svodi na zdravlje, wellbeing, tijelo i sve što s njim može poći naopako.
Dr. Beck je upravo takav program.
Natko Beck je zagrebački liječnik čije je ime polako postalo sinonimom za sasvim posebnu vrstu televizijske prisutnosti, ne na Dr. Phil kod Oprah način. Već nekoliko sezona na HTV-u vodi emisiju koja bi u manje vještim rukama lako mogla skliznuti u dosadnu i suhoparnu medicinsku propovijed. Umjesto toga, svaka je epizoda živi, ponekad neočekivano duhoviti, stručni i informativni razgovor, između čovjeka koji zna pitati i kolega mu koji konačno imaju nekoga tko ih zna i čuti i pitati prava pitanja.
View this post on Instagram
Beckove TV minute podsjećaju kako medicina nije samo dijagnoza i recept već u svojoj najljudskijoj formi – razgovor
Forma je jednostavna. Beck sjedi nasuprot gosta, kardiologa, neurologa, psihologa, nutricionista, onkologa, fizioterapeuta, dermatologa, pedijatra, i razgovara. Nema publike koja plješće na svaki štos, nema glazbenih uložaka koji napumpavaju lažnu dramatičnost, nema grafika s alarmantnim brojevima koji trebaju uplašiti gledatelje dovoljno da ostanu uz ekran do reklame. Samo razgovor. I upravo taj minimalizam postaje emisijin najveći adut.
Beck ne intervjuira novinarsko klasičnim načinom, on razgovara. Razlika je suptilna, ali odlučujuća. Intervju je transakcija informacija kroz koje novinar ima popis pitanja, gost ima popis odgovora, oboje se trude proći što bezbolnije. Razgovor je nešto daleko ljudskije i organskije. Smjer se mijenja, misao razvija, ponekad se dogodi da i sam gost dođe do zaključka kojeg nije planirao izreći. U Beckovim epizodama takvi momenti nisu rijetki zato su gledatelji znatiželjni što će se dogoditi. To jest, što će naučiti.
View this post on Instagram
Ono što se u kontekstu domaće televizijske produkcije može nazvati pravom rijetkosti jest Beckov odnos prema gledatelju koji mu nudi i servira medicinu bez patronata i paternalizama. Gledatelja se ne tretira kao pacijenta kojemu treba objasniti dijagnozu jednostavnim riječima, ali ne smije znati previše, ni kao potrošača kojemu treba prodati strah od vlastita tijela. Beckov gledatelj je odrasla, radoznala osoba koja zaslužuje čuti pravu stvar bez sugarcoatinga i bez nepotrebnog zastrašivanja. To je, čini se, i Beckova osobna filozofija medicine.
Beck zna pravu formulu povjerenja između medicine i pacijenta
U razgovorima redovito provlači nit po kojoj bolesnik koji razumije vlastito stanje bude bolji partner u liječenju. Informacija mu nije privilegij nego pravo. I dok se to u teoriji podrazumijeva, u praksi i u medicini i na televiziji, rijetko tako zaista funkcionira. Beckova emisija ima svoju vjernu publiku koja se ne mjeri hypeom nego povratkom. I povjerenjem.
Nije nevažno ni to koga Beck dovodi u studio. Izbor gostiju otkriva razumijevanje onoga što gledatelji zapravo trebaju znati, ne ono što je trenutno popularno u wellness blogovima ili ono što šokira zbog naslova, nego klinički relevantno, aktualno i korisno. Gosti su redovito eminentni stručnjaci u svojim područjima, a Beck ima talent iz njih izvuči upravo onu dimenziju znanja koja je razumljiva i upotrebljiva van bolničkih zidova.ž
View this post on Instagram
Kardiolog koji priča o stresu kao faktoru rizika ne zvuči kao udžbenik već netko tko je te podatke vidio na stotinama pacijenata i zna što znače u svakodnevnom životu. Psiholog koji
govori o anksioznosti to čini bez eufemizama kojim zamagljuje ozbiljnost teme i bez dramatizacije koja bi od svake tjeskobe napravila poremećaj. Nutricionistica dok objašnjava prehrambene mitove ne prodaje dijetu koliko nudi logiku i zdrav razum. Beck ih sve nekako usmjeri prem zajedničkoj misiji – praktičnoj mudrosti zdravlja kao kombinacije samopomoći i suradnje sa stručnjacima.
Emisija koja vraća smisao javnom servisu
Nije nevažan ni kontekst nastanka obzirom na prizmu po kojoj je HTV javna televizija koja
se godinama bori s percepcijom sporosti, zastarjelosti i nedovoljne relevantnosti za mlađe
gledatelje. Dr. Beck je, paradoksalno, emisija koja funkcionira upravo zato što nije pokušala
biti nešto što nije. Nije probala biti YouTube kanal, nije kopirala američki talk-show format,
nije pretjerala s produkcijskim trikovima, već je ostala TV u dobrom starom, ali ne zastarjelom dvadesetstoljetnom smislu koji promovira najvažniji trokut percepcije: sadržaj, sugovornik, kamera. U doba kada je svaki sadržaj natjecanje za pažnju jer algoritmi nagrađuju provokaciju i kratke formate, emisija poput Dr. Becka preživljava i raste zahvaljujući nečemu što se ne može optimizirati za SEO – povjerenju. Gledatelji mu vjeruju da ih neće strašiti ali niti muljati. Vjeruju da su, na kraju epizode, malo bolje opremljeni za ono što dolazi. A zdravlja nikad dosta. Ni povjerenja.
View this post on Instagram
Dr. Beck nije emisija koja rješava probleme. Ne propisuje lijekove, ne postavlja dijagnoze, ne zamjenjuje odlazak liječniku. Niti ne pokušava. Ono što jest i što je, čini se, dovoljno za vjernost gledatelja koji ga prate već nekoliko sezona jest prostor u kojemu se o zdravlju razgovara odraslo, informirano i bez bauka. U pop-kulturnom krajoliku prepunom medicinskih mitova koji kruže društvenim mrežama, influencera koji prodaju suplemente i podcasta koji od svake bolesti prave egzistencijalnu krizu, Temu zdravlje je sjajan metaprostor za naivčine i sisatelje društva u hipokriziji, pa prostor Dr. Becka na nacionalnoj platformi nije luksuz, koliko pravo i obaveza javnog servisa. A Natko Beck ga, epizodu po epizodu, razgovor po razgovor, dosljedno isporučuje.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube