Opis posla – šaljivdžija. Prankster. Zajebant. Forobacač. Provokator. Osmijehonosac.
Zamislite život u kojem se snimate kako radite svinjarije, pizdarije, kretenarije, preoblačite se u kostime, dobivate prekršajne prijave od nacionalne murije, a milijuni ljudi na internetima zbog vas razvlače osmijeh i u svakodnevni govor kao novo zanimanje i opis posla podvlače – YouTuber.
Rubno granični talenti i posebnosti koje nemaju veze s pornografijom
U prijevodu – snimač privatnih videa u kojima pokazuje neke svoje rubno granične talente i posebnosti koje nemaju veze s pornografijom već zabavom. Imate prvo tri banke, pa četiri. Pa ide dalje. Non stop. 24/7.
Onda prestanete zamišljati i kliknete na YouTube kanal Remija Gaillarda. A tamo se otvara čudovišni teren kratkih klipova u kojem neobuzdani i beskrajno zabavni i dječački zaigrani bedak uz zvuke teme iz Rockyja ulazi u mesnicu i počinje lupati svinjske polovice i karikirati scene iz kultnog Slyevog breakthrough filma. Još prije toga svi su mediji u perinatalnoj fazi razvoja You Tubea pričali o liku koji je fotobombao finale francuskog nogometnog kupa u dresu jednog od klubova uvukavši se s tribina među igrače Lorienta, osvajače istog, ubacivši se i tadašnjem francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu, koji mu kaže kako je dobro igrao.
Otada ga zapratite i ne propuštate niti jednu od više ili manje zabavnih epizodica u konzistentnih par godina snimanja, pa sve do faila dugometražnog igranog filma ‘N’importe qui’ nakon kojeg se manje-više povlači iz peeka pozornosti.
Provociranja usputnih i slučajnih prolaznika
Nakon višegodišnjeg zatišja, prije nekoliko dana je na YouTubeu pop upnuo ‘Olympics’. Novi dvominutni video francuskog zajebanta Remija Galliarda, praoca svih prankova. U kojem u podnaslovu stoji ‘The GOAT is back’ i pritom se ne radi o klasičnom PR ulupavanju i nabildavanju, nego o dosta realnoj preslici rabote tipa čije fizičke geg minijature, provociranja usputnih i slučajnih prolaznika, izazivaju uglavnom osmijeh, ponekad saučešće. Ali iza svega stoji tona feelgooda, ni mrvica intelektualizma, već onog najprimarnijeg dječjeg infantilnog smijanja pokazanom prstu. A ha na na na na na na.
Ljudi se nužno prepolavljaju na one koji ga obožavaju i one koji ne vide baš ništa pretjerano komično niti smiješno u liku koji uleti na teniski teren Roland Garrosa i počne ničim izazvan uz glavne igrače Yannicka Noah i Henrya Lecontea čekati servu, kao da se ništa nije dogodilo.
Ili se uspije ubaciti žgoljav na natjecanje body buildera zajebavajući ih u onim ‘napni mišiće’ pozama. Ili obučen u puža gmiže cestom i zaustavlja promet. Ili preobučen u klokana gurne ribiče u jezero. Ili kao iznimno vižljast i spretan s loptom, napucava loptu u murijačku maricu. I tako desecima klipova.
Omiljena meta su mu i murijaške patrole
Lik vreba ljude i onda tematski i konceptualno na modelu iznenađenja uzima i krade njihovu pažnju. Upada u svakodnevne situacije i bomba na prilagođenom konceptu skrivene kamere izaziva ljude na reakciju, a omiljena meta su mu i murijaške patrole.
Prije skoro 20 godina, Remi je u vrijeme zahuktavanja društvenih mreža postao pionirom i pretečom danas jedne od najlukrativnijih vlogerskih zanimacija – prankova. I zajebancija koje će patentirati paralelno s gameplayevima kao novomilenijskim legit zanimanjima.
Jer postoje ljudi koji ti doista monetiziraju taj koncept i tada više nema opravdanja da se ne radi o poslu. Jednako kao što je njegov primjer tipizacija trolanja prije nego je termin zaživio kao sinonim za podjebavanje, s više ili manje maštovitosti i agendi iza sebe. A ljude koji nam tako čine životu valja čuvati vjernije od pina bank kartica. Vjerujte, potvrdila Paris Hilton, pečatirala Kim Kardashian, potpisala Victoria Beckham.
Ne smijete se ljudskoj nevolji nego njegovom anarhosmijehizmu
Kad se prvi put netko zapita što je primjereno u tome što i kako Remi radi, svaki tračak humora će s puno rezignacije napustiti prostoriju i zalupiti vrata za sobom. Uz Durenje Inc. Zato je bolje ne tražiti pretjerano mozga u tim klipovima već se prepustiti. Go with the flow. Da mu se nađete na meti, a žurite baš jebi ga puni briga iza stresnog dana, a on vam s krova benzinske prolije ščavu na šoferšajbu auta obučen u goluba koji se kao posrao po staklu, razumijevao bih da ima ljudeva s manjkom tolerancije za tu vrstu socijalnih kontakata. Ali kad gledate njegove avanture ne smijete se ljudskoj nevolji nego njegovom anarhosmijehizmu.
Pod satiričkim motom ‘C’est en faisant n’importe quoi qu’on devient n’importe qui’ aka ‘Čineći bilo što – postajemo bilo tko’ kojim potpisuje sve svoje videe, krije se jedna zapravo vrlo poslovično zdrava životna filozofija. Biti sretnim i činiti druge sretnima, pritom se ne shvaćajući ozbiljno.
Punk totalni. Ako mogu ja, gdje ne biste mogli vi. Nekad je to bilo 1-2-3-4, pa kamera u ruke. Danas je već izlizana fora jer se na jednog Remija nađe tona nimalo duhovitih i originalnih imitatora ili Omči pa se od gomilanja smeća materijala lako dođe do zasićenja forme. Stoga je pravi gušt bio posvjedočiti povratku pionira dok u hrvačkom odijelu deba lika koji leži potrbuške na pješčanoj plaži da bi ga zaskočio i simulirao olimpijsku disciplinu.
Što je smiješno u smiješnom ne znam i potpuno je nebitno saznati korijen, ali sama pomisao scene čini prekidanje ovog teksta. Od smijeha.