Rea Rajčić jedna je od vodećih filmskih producentica mlađe generacije i izvor nade u neka nova strujanja i vjetrove u nacionalnom, kako dokumentarnom tako i igranom filmu.
Porazgovarali smo o trenutačno aktualnom projektu njezine producentske tvrtke – “Kolaži o laži” – koji se tijekom ljetne stanke prikazivao u terminu Stankovićeva talk showa “Nedjeljom u 2”.
Javna pozornica na kojoj laž caruje
Od TV premijere doku serijala ‘Kolaži o laži’ koji obrađuje slijedeća poglavlja: 1. Lažne vijesti, 2. Lažne snimke, 3. Dokumentarni film, 4. Oglašavanje, 5. Teorije zavjere i 6. Virtualni identiteti – do danas ne staju razgovori o istom. Stvar izgleda vrlo zanimljivo, dinamično i drugačije od ustaljenih i klasičnih dokumentarnih serijala na HTV-u. Odakle inicijalna ideja, kako je tekao razvoj, snimanje, realizacija i koliko je bilo kreativnih izazova pristupiti razvoju serijala zajedno s autorima Nebojšom Slijepčevićem i Juditom Gamulin?
“Kolaži o laži” su nastali puno prije dokumentarne serije koju smo ovo ljeto gledali u programu HRT-a, a početna ideja bila je osvještavanje o učestalosti laganja u privatnim interakcijama. U toj fazi projekta razmišljala sam o tome koliko si lako međusobno lažemo i kako smo laž prigrlili kao neki urođeni tik, kao sastavni dio komunikacije za kojeg smatramo da podmazuje naše razgovore i odnose i da u laganju nema ništa pogubno. Gotovo kao da bi se moglo reći da je laganje gotovo stvar pristojnosti! Multimedijalni projekt “Kolaži o laži” želio se u toj fazi postaviti kao malo “čistilište” kroz različite umjetničke forme koje su tematizirale tu zaista kompleksnu pojavu – laž.
View this post on Instagram
Kada sam nekoliko godina kasnije razgovarala s Nebojšom i Juditom o tome kako nastaviti s Kolažima, shvatili smo da je ta međuljudska lažljivost u recentnom periodu zaista dobro obrađena, napisane su brojne knjige, snimljene serije. Ipak, činilo se, dok smo se bavili time da nadmudrimo naše bijele i crne međusobne laži, da smo propustili primijetiti kako se laž dokopala puno opasnijeg mjesta – zavladala je svim kanalima masovne komunikacije. Jasno nam je bilo da je sada ova velika, javna pozornica, na kojoj laž caruje relevantnije mjesto za suočavanje s lažima. Krenuli smo od lažnih vijesti i teorija zavjere i polako otvarali druge goruće teme. Tako je nastao serijal. Zapravo kreativni izazovi nisu bili problem, više smo se gnjavili s tim kako da u pravom trenutku zaustavimo “oluju mozgova” i zaključimo snimanje svake od epizoda.
Nastojali smo napraviti skeniranje medijsko tehnološkog spektra koji nas okružuje u želji da gledatelje potaknemo na kritičko promišljanje sadržaja kojeg konzumiraju
S obzirom na teritorij i činjenicu kako su mnoge vrste muljanja, obmana, plasiranja dvostrukih informacija, nešto što PR ‘stručnjaci’ ovih prostora vole zvati spinovima, učestali modus operandi, je li bilo skliskog terena i nepredviđenih situacija tijekom produkcije serijala? Ako možete izdvojiti neke making of situacije…
Pa zapravo i ne što se teritorijalnog konteksta tiče, ili smo se barem toliko navikli na okruženje da ga više ne percipiramo. Najviše nepredvidivosti bilo je vezano uz samo snimanje u jeku pandemije pa je onda jedna od najzeznutijih situacija bila ta što smo drugi dan snimanja zaista zahtjevne epizode o lažnim vijestima ostali bez glavne protagonistice Maje Sever kojoj je bila propisana samoizolacija pa je snimanje nastavljeno u hibridnom obliku, s ekipom i ostalim protagonistima uživo i s Majom preko video poziva. Pomalo nespretna situacija, ali u finalu epizode zapravo daje na autentičnosti trenutka kojeg smo globalno proživjeli.
Nisu samo protagonisti s vremena na vrijeme završavali u izolaciji, u dva navrata je i sama ekipa bila izložena pa smo zapravo seriju povremeno snimali bez redateljice Judite i redatelja Nebojše, bez direktora fotografije, bez dijela produkcijskog tima… Mislim da je korona bila puno veći izazov od svih drugih potencijalnih izazova iz našeg okruženja. A zaustavljanje produkcije nije bilo opcija, zaista smo imali osjećaj da radimo nešto što je bitno u ovom konkretnom trenutku i da je ključno da seriju snimimo. Sada nam je ipak, nažalost, jasno da će teme kojima smo se bavili biti aktualnije znatno dulje…
Ideja je bila da napravimo seriju koja bi bila neka vrsta prijeko potrebne lekcije iz medijske pismenosti u zabavnom i pitkom formatu
Protagonisti s kredibilitetom i karizmom
Sudeći prema izboru voditelja serijala koji kroz određene teme vode gledatelje (Sever, Sor, Dvornik, Pavičić…), ima li serijal ikakve potencijalne lijevo desne treće političke konotacije? U smislu, primjerice, michaelmooreovskog pristupa temama u kojima autor odlučuje ne kriti svoju agendu nego baš namjerno s pečatom raskrinkava neistomišljenike? Ili ste pristupili temi bez obzira na politiziranje?
U fokus serije smo stavili teme koje smo smatrali važnima, nastojali smo napraviti skeniranje medijsko tehnološkog spektra koji nas okružuje u želji da gledatelje potaknemo na kritičko promišljanje sadržaja kojeg konzumiraju u ovom specifičnom trenutku hiperprodukcije i opće dostupnosti sadržaja na internetu. Ideja je bila da napravimo seriju koja bi bila neka vrsta prijeko potrebne lekcije iz medijske pismenosti u zabavnom i pitkom formatu. Zaista nismo razmišljali o politici i političkim preferencijama naših sugovornika, tražili smo relevantne i televizične protagoniste koji mogu s kredibilitetom i karizmom iznijeti svaku od epizoda ili doprinijeti temi na svoj specifičan način. To je bio jedini kriterij.
View this post on Instagram
Eclectica je jedna od mlađih i novijih producentskih kuća iza čijeg rada stoje sjajni i dokumentarni i igrani i reklamni projekti. Kako je uopće tekao razvoj i koliko je trebalo za postavljanje na odabranom hrvatsko-regionalnom tržištu, s obzirom na općenito ne osobito povoljan ekonomski trenutak posljednjih godina u našem društvu?
Eclecticu smo osnovali 2015. godine kolega Ivan Kelava i ja kao producenti i montažer Tomislav Stojanović kao voditelj postprodukcijskog segmenta Eclectice. Vjerujem da u ovoj poslovnoj strategiji i diverzifikaciji djelatnosti tvrtke leži naša održivost u zaista ne pretjerano propulzivnom ekonomskom periodu, ali i u povremeno nestabilnoj klimi kulturne politike i javnog financiranja na koje smo u značajnijoj mjeri naslonjeni s obzirom na posao kojim se bavimo. Dio Eclectice koji se bavi produkcijom mogao je strukturirano i promišljeno postavljati i razvijati projekte (poput Kolaža ili dugometražnog igranog filma Stric kojeg smo nedavno snimili) na koje smo sada ponosni jer smo od starta imali paralelnu, komercijalnu djelatnost i aktivnost u postprodukciji.
Je li, s obzirom na zakon malih brojaka, mali teren i relativno malo tržište, konkurencija starijih kolega strogo lojalna ili ima svega? Također, s obzirom na visoki stupanj polarizacije našeg društva u gotovo svim segmentima rada, koliko je kolegijalnosti a koliko figa za leđima prema funkcioniranju jedne mlade, uspješne i propulzivne filmske produkcijske kuće poput Vaše?
Da, zaista jesmo iznimno malo tržište, ali vjerujem da je kod nas audiovizualna zajednica, barem u segmentu produkcije, zaista skladna. Prije nego smo se upustili u samostalne vode kolege i ja smo povremeno surađivali s drugim iskusnijim produkcijskim kućama i producentima. S njima smo stjecali iskustva i znanja, razvijali i realizirali zanimljive projekte, a sada kada smo postali i kolege u pravom smislu riječi redovito od njih tražimo pomoć, savjet, ponekad i samo zovemo da se pojadamo, saslušamo. Uz pomoć iskusnijih kolega pristupamo i nekim europskim natječajima kojima, recimo, ne bismo mogli jer još nemamo dovoljno snažan portfolio tvrtke, tako da nismo naišli na takvu vrstu nekolegijalnosti, dapače.
View this post on Instagram
Imamo odličnu generaciju mladih redatelja
Recentni uspjeh ‘Murine’ nužno skreće pozornost i na segment koprodukcija malih kinematografija kakva je i naša. Iz Vaše perspektive, je li moguće na našem terenu ikad očekivati svojevrstan bum prema filmskom svijetu globalno? Hrvatski film u inozemstvu i otvaranje prema svijetu. Kako iz perspektive Vaše producentske tvrtke gledate – koji su to uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da se počnu događati ‘Murine’ kao pravilo, a ne iznimka koja potvrđuje pravilo?
Vjerujem da je moguće. Mislim da jesmo na dobrom putu, imamo zaista odličnu generaciju mladih redatelja, pa rekla bi čak i posebno zanimljivu reprezentaciju filmskih scenaristica i redateljica. Imamo zaista autentične, svježe i hrabre priče, uz nešto povoljniju filmsku kulturnu politiku, bržu proizvodnju, adekvatnije i češće financiranje domaćeg filma i strukturirano strateško promotivno djelovanje na međunarodnim industrijskim razinama, vjerujem da i dalje možemo nizati uspjehe poput ovih koje upravo pratimo – ‘Murine’ u Cannesu, ‘Zbornice’ u Karlovim Varima i drugih.
A i trendovi u distribuciji i konzumaciji sadržaja i filmova nam idu na ruku. Postaje sve izglednije da filmovi iz tzv. malih kinematografija mogu doći do globalne publike. Streaming platforme polako ali sigurno otvaraju vrata nišnom sadržaju kao što je i hrvatski film.
Vaši projekti u korona i postkorona razdoblju – ako možete pričati i najaviti, bez otkrivanja poslovnih tajni, naravno, jer prema objavljenim rezultatima natječaja HAVC-a posljednjih nekoliko sezona imate nekoliko iznimno zanimljivih projekata… koja je projekcija razvoja sljedeće petoljetke ili dekade?
Prvi projekt kojeg ćemo gledati nakon “Kolaža” bit će “Stric”, dugometražni prvijenac Andrije Mardešića i Davida Kapca s Mikijem Manojlovićem, Goranom Bogdanom i Ivanom Roščić u glavnim ulogama. Riječ je jednoj sasvim bizarnoj i potpuno pomaknutoj božićnoj priči koja vjerujemo govori jezikom i kino i festivalske publike. U planu je i snimanje “Proslave”, dugometražnog debitantskog filma Brune Ankovića, nastalog u scenarističkoj adaptaciji Jelene Paljan istoimenog romana Damira Karakaša. “Koke” je obiteljska tragikomedija redatelja Igora Jelinovića u dugometražnoj formi o raspadu obiteljskih odnosa zbog borbe za imovinom.
S Juditom Gamulin razvijamo dugometražnu obiteljsku dramu “Ostavi vrata otvorena”, u potpunosti smještenu u prostor IKEA prodavaonice u Zagrebu, a sa Silvom Ćapin “Tajnicu godine”, komediju čija se radnja odvija na živopisnoj manifestaciji – godišnjem izboru za Tajnicu godine. Osim toga, u prošloj smo godini snimili 4 kratkometražna igrana filma (Marka Dugonjića, Šimuna Šituma, Paule Skelin i Silve Ćapin) pa i u postprodukciji imamo pune ruke posla.
View this post on Instagram
Platforme su započele sa strategijom ‘okrupnjavanja’ i međusobnog udruživanja kako biste kao pretplatnici s jednom naknadom mogli dobiti više sadržaja
Iskustvo s ‘Kolažima’ nas je potaklo da razmišljamo o vlastitim TV projektima
Koliko se na ovim prostorima globalno mijenja percepcija filma i njegove distribucije koja je ionako bila maćehinska prema domaćem filmu nakon pandemije? U usporedi s mizerijama od glazbenog downloada, koliko legalni streaming na ovom kulturnom podneblju može zaživjeti kao neka dodatna i ozbiljna stavka u komercijalnoj distribuciji tuzemnih filmova? Regionalne varijante Netflixa, HBO GO, Prime videa i inih top globalnih servisa još nisu pustile korijene, barem ne na način da se prihodi znatan utržak producentima i autorima, tvorcima filma kao domaćeg pop kulturnog dobra.
Nakon početnog booma streaming platformi i instinktivne reakcije lokalnih distributera, festivala, kinoprikazivača i producenata lokalnog sadržaja i pokretanja velikog broja manjih platformi, a onda i doživljavanja njihove relativne ekonomske isplativosti i globalni trendovi pokazuju sličnu tendenciju. Streaming platforme su u svom uzletu zaista postale vrlo hrabar protivnik ilegalnom konzumiranju sadržaja, ali vrlo brzo se pokazalo da je prosječnom korisniku nemoguće platiti toliko pretplata koliko bi trebao, kako bi mu sav sadržaj bio dostupan, pa su se korisnici polako opet počeli vraćati piratizaciji, a platforme započele sa strategijom “okrupnjavanja” i međusobnog udruživanja kako biste kao pretplatnici s jednom naknadom mogli dobiti više sadržaja.
Nisam sigurna da domaće platforme mogu biti dobar poslovni pothvat ni pretjeran izvor prihoda za producente jer tržište nije dovoljno veliko i ponuda ne može biti zadovoljavajuća za korisnike koji vjerojatno već plaćaju nekoliko televizijskih pretplata, ali možemo kao producenti težiti tome da razvijamo i produciramo takav sadržaj koji će se tematski, produkcijski i stilski uklopiti u ponudu globalnih streaming platformi i tako otvarati vrata za diverzifikaciju prihoda od lokalne filmske produkcije ili distribucije. Na tom načelu i sa tom idejom biramo projekte na kojima radimo u Eclectici. Naravno, nadamo se da će se i na legislativnoj razini natjerati velike platforme da krenu sa konkretnim ulaganjem u lokalnu proizvodnju kao što je napravila Francuska.
I za kraj, koji bi bio najveći cilj Eclectice u poslovnom, a koji u privatnom smislu – ako biste mogli maštati u smjeru realizacije kakve produkcije? Oscar? Zlatni lav? Sundance? Tribecca? Koprodukcija s Denver &Delilah? Postprodukcija novog Finchera? Snimanje s Javierom Bardemom, Charlize Theron, Bradom Pitom, Clooneyjem… ili nešto peto?
Bilo bi lijepo prikazati film na nekom od velikih festivala, ali iskustvo s ‘Kolažima’ nas je potaklo da sve više razmišljamo o vlastitim televizijskim projektima i formatima koji bi mogli biti globalno zanimljivi. Osim toga, raduje nas i dalje ovako puno raditi, ali i njegovati ugodne i kvalitetne odnose s kolegama i prijateljima Eclectice, to je ono što nam se čini najvažnijim na kraju dana.