Utorak, 15 listopada, 2024

Veliki trijumf Jasmile Žbanić u Berlinu: Hoće li Aida naučiti išta tuzemne kolege?

Lijepo bi bilo da Aida otvori put i nauči ponešto tuzemne kolege o plasmanu nacionalnog filma, ali ako je suditi po dosadašnjoj povijesti, bez brige, neće

Na sinoćnjoj dodjeli Europskih filmskih nagrada u Berlinu trijumf u najvažnijim kategorijama – najboljeg filma i najbolje redateljice – odlazi u ruke bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić za poratnu hvaljenu dramu “Quo vadis, Aida” koja tematizira ratni zločin i silovanja u logoru u Srebrenici.



Pridoda li se tim nagradama i nagrada za najbolju žensku ulogu Jasni Đuričić, trijumf je velik i rijetko zapamćen s ovih prostora. Mahom upravo s BiH strane. Ponešto o stvarnom uspjehu filma s ovih terena u inozemstvu govori tradicija prepoznavanja redateljskih potpisa i žgarista rata kao vrućeg i autohtonog traga Balkana. Nakon Kusturičinih ranih radova (“Sjećas li se Doli Bel”, “Otac na službenom putu”, “Underground”), “Ničije zemlje” Danisa Tanovića, ranijih pohvala za Jasmilinu “Grbavicu” i “Na putu”, eno sad je novi trenutak da ženska povijest ispise takeover, skretanja pozornosti EU i svijeta na sjajne filmove balkanske kinematografije. 

U kategoriji najboljeg glumca nagradu je odnio Anthony Hopkins za maestralnu rolu u filmu “Otac” koji je dobio i za najbolji scenarij. Glumica koja obećava i otkriće godine je Emerald Fennell, najbolja komedija je “Ninja Baby”, a dokumentarni i animirani “Flee”.

Pop Cooltura: Zašto hrvatski igrani film komercijalno ne postoji?

Težina i oprost istog dobiva dodatni naglasak i pečat

Nakon oskarovske nominacije u kategoriji najboljeg filma na neengleskom govornom području, jedinstvene su pohvale kritike i publike ratnoj drami o prevoditeljici kod UN-a koja 1995. shvaća da mjestašcu Srebrenici slijedi pokolj od nadolazećih srpskih vojski te da nizozemski UN-ovci neće uspjeti u svom “sve će biti u redu, dali smo im ultimatim” naumu. Aida kreće u misiju spašavanja svojih sinova, muža i ostatka ljudi kojima prijeti smrt. S obzirom na to da je riječ o filmu motiviranom stvarnim likovima i događajima (u stvarnom životu radilo se o prevoditelju muškarcu koji nije uspio spasiti svoju obitelj od zločina), težina i oprost istog dobiva dodatni naglasak i pečat.

Međunarodni pohod Aide kreće otkad je istaknuta u konkurenciji festivala u Veneciji, San Sebastiánu i Sevilli, nagrađivana na festivalima u Sofiji, Vilniusu, Rotterdamu, Miamiju, Jeruzalemu, Luxemburgu, Götteborgu i Fribourgu, nominirana za britansku filmsku nagradu BAFTA u kategorijama najboljeg redatelja/redateljice te također najuspjelijeg filma s neengleskog govornog područja.

Pop Cooltura: Ona sitna milijunska razlika između hrvatskog i srpskog filma

Stvarni uspjeh balkanskog filma na međunarodnom planu

Činjenica da u hrvatskim kinima film nije imao doličan kino tretman (nekoliko sporadičnih projekcija ljetos u nezavisnim kinima) daje priliku tuzemnim distributerima kako bi se iskupili za svoj maćehinski stav i poslovičnu nezainteresiranost za regionalni film koji ne mirise automatski na kokice.

Važna tema, važna film, važni rezultati su vrlo jednostavna formula stvari koje se moraju poklopiti po kojoj se ovaj stvarni uspjeh balkanskog filma na međunarodnom planu razlikuje od čestih hvalisanja tuzemnih autora brojnim nagradama s festivala C kategorije ili sporednih projekcija na A festivalima mimo konkurencije, čast iznimkama. Lijepo bi bilo da Aida otvori put i nauči ponešto tuzemne kolege o plasmanu nacionalnog filma, ali ako je suditi po dosadašnjoj povijesti, bez brige, neće.

Fotografija: press Sarajevo Film Festival

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime