“Kad se bave aktivizmom, ljudi često daju jako puno od sebe jer su intrinzično motivirani i rad im je vezan uz ideale i vrijednosti”, govori Dora Sivka iz Zelene akcije. Dora je studirala španjolski jezik i komparativnu književnost i tijekom studija, kao i velika većina mladih, nije razmišljala o specifičnom radnom mjestu.
Međutim, kroz sate volontiranja i aktivnosti koje su proizašle upravo iz nevladinog sektora, doživjela je onaj “aha” u životu za kojim svi teže. Tako je nevladin sektor postao njeno okruženje, i prvo radno mjesto, a aktivnosti kojima se danas bavi su #višeodposla. Vođenje timova, festivali, kampanje…raznolikost je ono čime se može pohvaliti.
Danas si potpredsjednica Zelene akcije, ali tvoj susret s nevladinim sektorom započeo je na jednom predavanju na koje si, kažeš, otišla slučajno. Kako se rodila tvoja želja za radom u jednom NGO-u?
Jednostavno, provođenjem vremena u NGO-u. Što sam dulje tamo bila to sam više osjećala da tu pripadam. Teme, ljudi, načini rada, sve mi je sjelo na prvu i ljubav se samo produbljivala. Oduševilo me što je to prostor prvenstveno građanskog osnaživanja i kreativnosti, gdje se kritički razmišlja i djeluje. Osim toga, bavljenje zaštitom okoliša i ljudskih prava te održivim društvom smatram izrazito bitnim za budućnost. Osjećam da doprinosim pozitivnim pomacima, a i pritom se jako dobro zabavljam što je također presudan faktor jer, da parafraziram Emmu Goldman, “ako nema plesa, to nije moja revolucija”.
Proces osmišljanja akcija i kampanja je zabavan i intelektualno stimulativan
Započela si kao članica, a danas si i voditeljica aktivističke grupe te potpredsjednica. Što sve podrazumijeva taj rad? Je li bilo i smiješnih trenutaka?
Kao koordinatorica zajedno s ostalim članovima_icama Aktivističke grupe i tima Zelene akcije pokušavam osmisliti efektne i kreativne ulične akcije ili kampanje kojima neku poruku prenosimo u javni prostor. Zajedno osmišljavamo zahtjev koji će biti dovoljno jasan donositeljima odluka i građanima, a istovremeno dovoljno atraktivan medijima da prenesu vijest u što većem broju. U tim procesima osmišljavanja aktivističkih performansa većina ljudi dosta uživa jer je zabavno i intelektualno stimulativno.
Kasnije pak akciju koju ste osmislili i izvodiš na ulici, koristiš svoje građansko pravo zahtijevanja promjena, a pritom na direktan ili ironičan način iznenadiš prolaznike ili medije. Većina na početku misli da bi ih bilo sram nešto takvo napraviti, ali onda shvate da ih to osnažuje pa se navuku. Ali da, situacije u kojima se nađemo plodno su tlo za urnebesne momente.
Na primjer, nedavno je kolega aktivist s maskom ministra Ćorića gumenom strijelom uspješno promašio metu “smanjenja emisija stakleničkih plinova” (što je i bio cilj performansa), ali je pritom pogodio prolaznika, koji je srećom jako dobro reagirao na to. Prošle smo godine pak za potrebe akcije proizveli ironični parfem “Eau de Zagreb” s mirisom Jakuševca. Kiselili smo koprive i miješali ih s tko zna kojim čudesima u bočice za parfem kako bismo dobili autentični miris. Cijeli proces osmišljavanja akcija, njihove pripreme do samih izvedba često je urnebesan proces.
Najizazovnije je uskladiti poslovan i privatan život
Što je bilo najizazovnije s čime si se susrela u svojoj karijeri?
Bilo je težih i napornijih faza, no sve to prođe relativno bezbolno. Najizazovnije mi je možda ipak bilo uskladiti poslovni i privatni život. Kad se bave aktivizmom, ljudi često daju jako puno od sebe jer su intrinzično motivirani i rad im je vezan uz ideale i vrijednosti. Često niti ne shvate koliko puno rade jer guštaju u tome i žele dati što više, a problema i mogućnosti intervencija ima napretek. Važno je znati povući granicu, odmoriti se, baviti se hobijima i stvoriti si slobodno vrijeme. Možda zvuči lako, ali tu sam lekciju naučila tek nakon nekoliko godina i stalno se moram podsjećati.
Studirala si komparativnu književnost i španjolski jezik. Jesi li za vrijeme studija imala ideju da bi se ikada mogla baviti ovime čime se baviš danas?
Nisam previše razmišljala o radnom mjestu tijekom studija. Počela sam volontirati u Zelenoj akciji na trećoj godini faksa i postepeno mi je postalo jasnije da je to ono što želim raditi. Posao je prije svega dinamičan, što mi odgovara. Jesam pred računalom, ali i stalno negdje idem, sastančim s ljudima i promišljam, nabavljam stvari za aktivnosti.
Dani su mi različiti, postoji doza iznenađenja i fleksibilnosti na koje moram biti spremna. S druge strane postoji i mnogo prilika da spojim znanje koje sam dobila tijekom studija, a i sama mogu stvoriti te prilike. Putem Okolišnog filmskog festivala, kojeg organiziramo već 9 godina, imam se priliku baviti filmom.
Putem “Homo Climaticuma”, prve hrvatske zbirke klimatske fikcije, imala sam priliku biti u žiriju i pročitati preko 200 kratkih priča i pjesama. S druge strane, bila sam na nekoliko sastanaka Friends of the Earth International s kolegama_icama iz Latinske Amerike, gdje je bilo ključno tečno govoriti španjolski. Zapravo znanje književnosti i španjolskog oplemenjuje to čime se bavim, a i ja uspijevam s vremena na vrijeme direktno uklopiti te vještine i znanja u aktivistički rad.
Rad u NGO-u je rad s ljudima i rad za ljude
Mnogi nevladin sektor povezuju s volontiranjem, no tebi je Zelena akcija ujedno i prvo zaposlenje u kojem si razvila svoju karijeru. Što bi poručila mladima koji razmišljaju o počecima svoje karijere, što sve mogu naučiti u NGO-u?
NGO-i su mjesta koja su vrlo uronjena u stvarnost. To je prvenstveno rad s ljudima i za ljude, za bolje društvo za nas i generacije koje dolaze, kao i za druge vrste i sam planet. Poanta rada u NGO-u jest prepoznati i ukazati na propuste u sustavu. Pronaći i ponuditi rješenja koja će se moći primijeniti na sve, pogotovo one s najmanje prava i mogućnosti. Takav rad zahtijeva suradnju i solidarnost i upravo te dvije stvari polučuju najbolje rezultate.
Imate priliku njegovati svoje analitičke vještine i kritičku oštricu i pritom biti kreativni. Kada se osmišljavaju kampanje ili druge metode javnog zagovaranja, prolazi se cijeli spektar iskustava. Od kontekstualne i političke analize, strateškog promišljanja, copywritinga, PR i marketinške strategije, komunikacije s medijima pa sve do evaluacija i follow-upa, kojim nastojite osigurati dugovječnost i održivost neke ideje ili inicijative.
Tu je i fundraising i pisanje iscrpnih izvještaja donatorima i pravdanja svake kune, što je iscrpljujuće, ali svakako vrijedna vještina. Ukratko, ima mnogo prostora za učenje i razvijanje u različitim smjerovima. Cijeni se i proaktivnost. Ako imaš ideju i želiš ju ostvariti, kolege i organizacija ti daje mentorsku i financijsku podršku da to i izvedeš.
Stažiranje u udruzi Justiça Ambiental u Mozambiku je promijenilo Doru
Koji ti je projekt na kojem si radila ostao najviše u sjećanju, ili naprimjer, postoji li neki projekt koji te promijenilo kao osobu?
Definitivno – mjesec dana stažiranja u udruzi Justiça Ambiental u Mozambiku. To me iskustvo najviše promijenilo. Dva tjedna provela sam u glavnom gradu Maputu provodeći radionice i seminare sa studentima o pitanjima klimatske i okolišne pravde. Posljednja sam dva tjedna provela u provinciji Tete. Tamo sam upoznala nekoliko zajednica koje su se svaka na svoj način borile protiv eksploatacije ugljena od strane korporacija. Sela su im uglavnom bila na pola kilometra od ugljenokopa.
Moja uloga tamo bila je dati do znanja tim ljudima da nisu sami u svojoj borbi. Pokazati im primjere zajednica diljem svijeta koje se bore protiv ugljena i fosilnih goriva. Između ostalog i naš primjer iz Hrvatske gdje smo uspjeli zaustaviti planiranu termoelektranu na ugljen Plomin C. Nakon nekoliko sastanaka četiri su se zajednice, dotad razjedinjene u svojim zahtjevima od vlade Mozambika, odlučile ujediniti i zajedno nastupiti protiv novih i postojećih koncesija. Godinu dana kasnije saznala sam da je dio koncesija poništen, što znači da su uspjeli.
Nevjerojatno sam puno naučila tijekom tih mjesec dana. Ipak, najšokantnije mi je bilo iz prve ruke iskusiti katastrofalne posljedice vađenja ugljena na zajednice i okoliš. Teoretski sam sve to znala otprije, ali vidjeti svojim očima sloj crne prašine na biljci kojom se ljudi prehranjuju i znati da udišu mikročestice i one im zagađuju rječicu koja im je izvor vode je drugo. Tada sam konačno i za sva vremena osvijestila potrebu za međunarodnom solidarnošću i povezivanjem naših pokreta. Jedan svijet, jedna borba, rekli bismo. Taj osjećaj nikad neću zaboraviti, on me vodi u svom mom budućem radu.
Rast i poniznost su ključni za profesionalni i za osobni razvoj
Možeš li izdvojiti tri stvari koje su obilježile tvoju dosadašnju karijeru?
Prva bi svakako bila europska mreža mladih aktivista Young Friends of the Earth Europe u kojoj sam aktivno sudjelovala oko 5 godina. Sve edukacije koje sam prošla i ljudi koje sam upoznala izgradile su me u aktivistkinju koja sam danas. Nosim ih sve sa sobom. Druga bi bila sudjelovanje u raznim projektima “Škole održivosti”, gdje sam bila u ulozi trenerice i bila u mogućnosti pružiti drugima ono što su slične transformativne edukacije pružile meni. To mi je iskustvo donijelo rast i poniznost koja mi je bila ključna i za profesionalni i za osobni razvoj. Za treću stvar bih navela jednostavno svakodnevni rad u uredu s dragim kolegama_icama, koji je neiscrpan izvor užitka sam po sebi. Ta vrsta kontinuirane radosti je neprocjenjiva.
____________
Tekst je napisan u suradnji s projektom ‘Social Innovators’ Inicijative mladih za ljudska prava.
The Social Innovators project is funded by Iceland, Liechtenstein and Norway through the EEA and Norway Grants Fund for Youth Employment. Working Together for a Green, Competitive and Inclusive Europe.
Foto & Video: Luka Lajić