Milan Majerović Stilinović i Željko Žarak pokretači su novog književnog festivala Brdo knjiga koji, kako ističu, približava literaturu onima koji slobodno vrijeme provode u planinama, kao i planine onima koji uživaju u čitanju.
Festival se održava od 12. do 15. svibnja u Samoboru i okolnom gorju jer je to, kako dodaju, grad uz koji je vezan začetak hrvatskog planinarstva i koji to naslijeđe i dalje brižno njeguje. Željko je svoje dvije velike strasti, prema knjigama i planinama, spojio osnovavši izdavačku kuću Libricon u kojoj djeluje kao urednik i direktor, a Milan je novinar i stručnjak za odnose s javnošću koji svaki slobodan trenutak provodi u prirodi. Kao nusprodukt hodanja po planinama nastala je njegova zbirka priča “Što sam naučio na planini”.
Sa Milanom i Željkom razgovaramo o svim aspektima porinuća mladog literarnog festivala.
Radimo festival za glavu, tijelo i duh
Planinoljupci u RH imaju svoj novi primijenjeni književni festival Brdo knjiga. Zvuči gotovo kao kuriozitet svjetskih razmjera. Što je bila inicijalna iskra iza pokretanja istog i kako je porinuće uopće išlo s konceptualne, sadržajne i financijske strane?
Milan: Sve je krenulo na kavi na kojoj smo shvatili da postoje 2 čovjeka koji bi išli na baš takav festival. Koji znaju puno drugih ljudi koji vole i planine i knjige, i žele ih upoznati još. A kako ga nitko drugi nije organizirao… I evo, već u prvoj godini imamo 4 dana programa i ne stane nam sve što bismo htjeli. Radimo festival za glavu, tijelo i duh: mjesto na kojemu će razne generacije prostor planine upoznavati i u njemu uživati svim čulima.
Želimo festival na kojemu publika neće samo sjediti i slušati, nego će na njemu i aktivno sudjelovati: družiti se s piscima i izvođačima, penjati se zajedno s njima, slušati njihova čitanja dok se odmaraju, zajedno upoznavati Samoborsko gorje i Žumberak i učiti praktične stvari od zaista stručnih ljudi. Ili čuti i neke nepraktične stvari, ali rečene na lijep, nadahnut način. Puno je toga vrijednog kroz godine i desetljeća inspirirano planinama, i čini nam se važnim otvoriti prostor baš za takve stvari, koje su na uobičajenim književnim festivalima uvijek malo po strani.
Fizički umor u prirodi je korisna promjena u odnosu na ostatak tjedna, on otvara vrata mentalnom resetiranju i novim idejama za posao, obitelj, slobodno vrijeme
Vas obojica svatko sa svoje strane strasti ima svoju planinsku ukoričenu priču. Odakle ljubav prema odlasku što dalje od urbanih prostora? Ispričajte nam kraće verzije svojih otkrivenja divote planina i planinarenja? Što je Milan priučio na planini i kako Libricon stoji s planinama?
Željko: U mojoj obitelji nitko nije hodao planinama pa je moje jedino “planinarsko iskustvo” iz ranog dječačkog doba bilo hodanje za kravama za vrijeme ljetnih praznika. Inicirao sam se upisom u alpinističku školu PD Zagreb-Matica u jesen 1979. Je li mi to bila “fora” ili sam podsvjesno naginjao planinama, ne znam ali tada sam se zarazio virusom upornijim od korone.
Svoj život, uključujući i Libricon, trudim se organizirati tako da barem trećinu godine provedem u brdima. Ne zanima me broj tih dana, naravno, ali znam kad ih je manje jer se počinjem osjećati loše :-). A kako Libricon stoji s planinama… a ne znam, tako mu je kako mu je, nisam ga ja tjerao da se petlja sa mnom, on je izabrao mene pa sada mora provoditi moje izdavačke ideje i usput se prilagođavati mom planinskom rasporedu.
Milan: U planini i prirodi uopće osjećam se opušteno, kreativno, otvoreno prema raznim iskustvima, novim ljudima i stvarima. Odgovora mi komunikacijski kod koji se tamo sam nameće: manje digitalnog signala, više osobnog kontakta, sa svim. Posebno sa svojim mislima i planovima, onim što ti je stvarno važno. Fizički umor u prirodi je korisna promjena u odnosu na ostatak tjedna, on otvara vrata mentalnom resetiranju i novim idejama za posao, obitelj, slobodno vrijeme. Mirisi, okusi, boje i iznenađenja planine – i jednodnevni izlet je dovoljan za uzlet.
Motovun je brdo filmova. Gdje je Brdo knjiga i zašto baš tamo?
Željko: Uzevši u obzir planirani razvojni koncept festivala, kao idealan domaćin nametnuo se Samobor – grad uz koji je vezan začetak hrvatskog planinarstva i koji to naslijeđe i dalje brižno njeguje; grad s dugom turističkom i kulturnom tradicijom; grad na korak do glavnog grada, okružen gorjem i u blizini alpskih zemalja; grad prometno dobro povezan… jednom riječju grad koji bi mogao “disati” s ovakvom manifestacijom. Park Prirode Samoborsko gorje – Žumberak idealno je proširenje festivalske pozornice, trudit ćemo se dobro to iskoristiti.
Želimo privuči brojne posjetitelja iz bliže i dalje okolice te da uvođenjem zemlje-partnera, od već primjerice sljedeće godine, svoj doseg proširimo na druge planinske zemlje okolice i svijeta
Međunarodni festival koji će spajati planine i umjetnost
U zemlji povećeg broja knjiških festivala i kulturnih događaja što znači još jedan specijalizirano tematski i uz čiju se sve pomoć i ulog financijski zatvara konstrukcija Brda knjiga?
Milan: Vidljivo je da je popularnost planina zadnjih godina u Hrvatskoj i regiji porasla, a s njom i zanimanje za sve vezano za planine. A ljudima će uvijek trebati knjige, ideje i osjećaji koje one donose. Posebno knjige o mjestima i ljudima koji nadahnjuju. Naš je festival pomalo hibridni, i prilično pokretan i interaktivan. Već su ga u začetku prepoznali Ministarstvo kulture i medija RH, ali i razne tvrtke i institucije. Prijatelj festivala od starta je HT, a tu su i Grawe osiguranje, Hrvatske šume, trgovine sportskom opremom kao Bimsport i Iglu šport… popis još nije finalan, nadamo se da će i dalje rasti, jer to znači bolje iskustvo svima koji će dolaziti na Brdo knjiga.
Ima li festival viziju duljeg trajanja i seže li prema nekom tradicionalizmu ili idete bez pretjeranih ambicija godinu po godinu?
Željko: Od samog početka zamišljamo ga kao ugledni međunarodni festival koji će spajati planine i umjetnost; festival čiji će program dovoditi ugledna hrvatska i međunarodna imena iz svijeta planinom inspirirane literature. Želimo da on svojim događanjima privuče brojne posjetitelja iz bliže i dalje okolice te da uvođenjem zemlje-partnera, od već primjerice sljedeće godine, svoj doseg širi na druge planinske zemlje okolice i svijeta.
Što se sve programski ove godine izdvaja u sklopu festivala? Edo Popović je poznati mountain book man. Tko su još naši pisci koji su se pokorili sjenama planina?
Željko: Mislim da je ovogodišnji program vrlo izbalansiran, teško je izdvojiti nešto. Mnogima će favorit biti okrugli stol povodom 70 godina od rođenja Nejca Zaplotnika, autora kultne knjige “Put”. Istu večer iz Slovenije nam dolazi prvi bračni par koji je zajedno stao na vrh Everesta, Marija i Andrej Štremfelj. Andrej je jedan od prvih alpinista u svijetu koji je dobio “Zlatni cepin” za životno djelo, najprestižnije priznanje u alpinizmu.
Iako je našoj publici nepoznat, on je u svjetskom alpinizmu, da ga probam staviti u kontekst nečega javnosti poznatijeg, nešto poput dobitnika Zlatne lopte za najboljeg nogometaša.
Mnogi će sigurno izdvojiti Edu Popovića s kojim će razgovarati njegov drug po peru i gojzerici Roman Simić. Jako se veselim okruglom stolu u subotu, s tri gosta koja na različiti način planinu doživljavaju kao inspiraciju. A posebno mi je drago što smo pripremili vrlo zanimljiv program za osnovnoškolce i srednjoškolce.
Neosporno je da ovakav tip festivala koji spaja planine i knjige (plus ostale umjetničke izričaje) trenutačno ne postoji kod nas
Knjiga u jednoj, štap u drugoj ruci
Koji su vaši omiljeni autori i naslovi vezani za planine ako uzmemo u obzir globalnu ponudu?
Milan: Kao novinar, odavno jako cijenim realistični stil i dubinski uvid s kojim Jon Krakauer piše o zbivanjima i ljudima u planinama i divljini općenito. Volim putopise koje je radio Peter Matthiessen, uživam u zanosu i predanosti naših klasika Dragutina Hirca ili Sergeja Forenbachera. U beletristici, sviđaju mi se knjige s planinama kao temom ili bar pozadinom koje su napisali Talijan Paolo Cognetti ili tek nedavno otkriveni Austrijanac Robert Seethaler. Vraćam li se u djetinjstvo, to naravno ide sve do Saltenova Bambija: njegovi opisi šume, prirode i lova i danas su mi impresivni, makar većina ljudi djelo poistovjećuje s Disneyjevim filmom. Knjiga, ljudi, nešto skroz drugo, to je prava stvar!
Željko: Nemam omiljene autore, ali imam omiljene knjige. Milan je spomenuo Krakauera i slažem se s njim, meni je najdraža njegova najmanje spominjana knjiga “Snovi o Eigeru” jer u njoj pristupa alpinizmu iz drugačije, uvrnute perspektive. Zato su mi drage i knjige britanskih autora jer u njima je uvijek puno samoironije. Nisam veliki ljubitelj epskih opisa herojskih pothvata, više volim minijature. Složit ću se s Milanovim izborom, knjiga “Čitav jedan život” Roberta Seethalera jedna mi je od boljih knjiga o životu u planinama koje sam pročitao. I volim Popovića, i kao osobu ali i zbog načina na koji pristupa planinama i načina na koji to pretače u tekst.
Na kulturološkoj mapi hrvatskih knjiških festova i smotri koje je vizija Brda knjiga? Little Big Fest ili?
Željko: Teško je reći, kažu prvo skoči pa reci hop. Prva godina će pokazati gdje smo i kakva je perspektiva. Znam za dosta sjajno zamišljenih festivala koji su započeli grandiozno i brzo se ugasili. Za sada sve djeluje dobro. Ambicije lako narastu i prije no što vidimo kako će to izgledati. No, činjenica je da Milan i ja od početka o njemu govorimo kao o dugoročnom projektu i neosporno je da ovakav tip festivala koji spaja planine i knjige (plus ostale umjetničke izričaje) trenutačno ne postoji kod nas.
S druge strane, makar se često u javnosti stječe da smo “planinska” zemlja s obzirom na tradiciju planinarenja, geografiju itd., mi smo Liliput u usporedbi sa zemljama u kojima su planine, kultura i svakodnevni život neraskidivo vezani stoljećima i u kojima ovakav tip festivala privlači puno ljudi, ali i sponzora, i ima jaki status u društvu. U ovom trenutku me najviše zanima koliko će ljudi izaći iz dnevne rutine, zone komfora i post-covid inertnosti, i potegnuti iz drugog dijela Samobora, ili iz Zagreba, Karlovca i šire okolice da bi pogledalo i poslušalo naš program. To će nam biti pokazatelj. No, mislim da ovogodišnji program i reakcije koje dobivamo daju razloga za optimizam.
Milan: What he said. I kad si već ponudio, little big festival zvuči dobro: knjiga u jednoj, štap u drugoj ruci, always good to go.
Fotografije: privatni album