Prema debitantskoj chic lit knjizi Jessice Knoll o djevojci koju pred vjenčanje sustižu flashbackovi zatajivane srednjoškolske prošlosti, njene uloge u masakru i ubojstvu nekoliko klinaca, da bi se životna muka pretvorila u snažnu žensku priču o emancipaciji i nošenju s posljedicama silovanja, britanski je redatelj Mike Barker uobličio jednako takav soap feministički film kakvim zvuči opisna rečenica.
Uz najjači atribut, Milu Kunis u glavnoj roli, uspjelo mu je potpuno relativno trivijalizirati potencijalno vrlo intrigantnu premisu, ali ne na saharinom zaslađen filmski napitak, šabloniziran i prilagođen do mjere nekadašnjeg “nedjelja popodne obiteljska drama triler” profila filmova.
Sve je u “Luckiest girl alive” toliko dramski ušminkano da neuvjerljivost i telenovelska priroda vrišti doslovno iz svake scene i segmenta filma.
Predvivi i zamorno neuzbudljiv film
Od redateljskih postupaka, scenarija, glume, izgovorenih dijaloga, scenografije, kostima, montaže, pa čak i glazbe nekoć vrsne pop autorice Linde Perry (da one, “What`s Going On” 4 Non Blondes). Rijetko kada naiđete na toliko predvidljiv i zapravo zamorno neuzbudljiv film, iako se s gledateljske pozicije cijelo vrijeme lovite navijati za još jednu nezaboravnu rolu snažnih žena koje se znaju bez sjene muškaraca nositi za svoje sitne i velike životne pobjede.
Ali umjesto toga dobijete film šteta vremena i propuštenih prilika da govorite makar o nečem tipa preklanjskog “Promising Young Woman”. Ciljana publika za ovaj tip filmova postoji, međutim nije regrutirana iz redova ljubitelja filma.
6/10