TAYLOR SWIFT
Midnights
Republic
*****
Krenimo od kraja odnosno od uobičajene zaključne ocjene o albumu: “Midnights” je novi bezgrješni zgoditak Taylor Swift i logičan nastavljač dosega s prethodnih “Folklore” i “Evermore”. Koncepcijski zaokružen album kojem je nadahnuće, kako veli sama Taylor, dalo trinaest neprospavanih noći očekivano je (i posve logično) mahom introspektivan. S niskom skladbi koje najbolje pašu (po mogućnosti uz čašu vina) u sitnije sate iza ponoći. Nema mnogo iznenađenja kad je zacijelo najtalentiranija glazbenica svoje generacije u pitanju no ponovo mora zapanjiti lakoća kojom Taylore ponire duboko u vlastitu intimu i pretače ju u sjajne skladbe visoko oktanskog popa. Referirajući se atmosferski i emocionalno i na alter folk dvaju prethodnika no ovog puta bez neuštekanih glazbala već sa arhaičnim sintovima i ritam mašinama synth-popa osamdesdetih i hip-hop ritmovima devedesetih prisutnih i na “Reputation”.
Na albumu nema nijedne minute praznog hoda
Uvodna izrazito osobna “Lavander Haze” stoga je naslonjena na obrasce R&B-ja 21. stoljeća s koprenastim sintovima a garnirana i sjajno domišljenim falsettom tretiranim kao instrument. Odlična i neobična “Vigilante Shit” je pak sporovozni narativ s dvoglasima Taylor i sintova na podlozi hip-hop ritma. Složena je u minimalističkom izdanju s naglašenim basom koji sjajno priliježu uz tekst koji govori o napuštenoj ženi i njenoj želji za osvetom.
“Anti-Hero” je jedan od najboljih brojeva albuma kao zarazna pop tema, no s tekstom koji bi se mogao okrstiti i kao “samooptužujuće” propitkivanja vlastitih postupaka. Na albumu bez ijedne minute praznog hoda “Maroon” je domišljen kao laganica s mazno gugutavim sintovima i pitkom melodijom, a “Sweet Nothing” – koju otvara i kroz broj vuče električni klavir – pospana dream-pop balada. “Yoe’re On Your Own Kid” je pak čisti biser popa kojeg vozi melodiozna bas figura dok joj se logično ne priključe sintovi.Kreće kao snena balada, no u tren preraste u up-tempo skladbu koja bi mogla biti i štogod iz hitoidne ostavštine Pet Shop Boysa. Riječ je, najkraće rečeno, o skladbi koja podjednako dobro funkcionira kao intimistički “after hours” broj i kao potencijalna stadionska budnica.
Ime rasnog popa je Taylor Swift
“Karma” sa autoironičnim tekstom zanimljivo je građena na marševskoj ritmičkoj podlozi no i ona s ubojitim zaraznim refrenom, “Labyrinth” novi broj melankoličnog dream-popa a “Beyeweled” još jedna tema koja kreće kao mid-tempo (bliska minimalističkoj sinti poetici Yazooa) a raspliće se kao plesni komad koji će u živo zazivati i pjevanje publike. Sličan uvod i koncept je i u zaključnom “Mastermindu” s duhovitim (možda pseudo-ispovjednim) tekstom te – opet – rasnom ambalažom popa na tragu Pet Shop Boysa.
Taylor Swift se nakon dvaju alter folk albuma vratila na pozicije electro-popa albuma “Reputation”, no taj “korak unatrag” je – združen s emocijama koje su prokuljale na pandemijskim prethodnicima – dao sjajan rezultat. Konačno ako se išta može zvati rasnim popom za 2022. njegovo ime je – Taylor Swift.