Subota, 24 srpnja, 2021

Parangall / Paul Weller, Fat Pop (vol 1) – Još jedan veliki Wellerov album

Radoholičar kojeg ni pandemija niti odsustvo koncerata nisu nimalo usporili, izdao je 16. samostalni album, odnosno čak peti studijski album objavljen tijekom šest godina. Naravno, tome treba dodati još i live album

 

PAUL WELLER

Fat Pop (vol 1)

Polydor

*****

Paul Weller je neupitno radoholičar kojeg ni pandemija niti odsustvo koncerata nisu nimalo usporili. ‘Fat Pop (vol 1)’ je njegov 16. samostalni album (ne računajući one s Jamom i Style Council) odnosno čak peti studijski album objavljen tokom šest godina. Naravno, tome treba dodati još i live album. 

Za razliku od lanjskog prethodnika ’22 Dreams’ ‘Fat Pop (vol 1)’ spada u kategoriju Wellerovih ‘rastresitih’ albuma odnosno dokaz je osebujnog autorskog eklekticizma i ukusa  s maestralnim preskakanjima žanrovskih ograda, sjajnim melodijama skladbi koje bi mogle proći i kao kolekcija singlova s nekog imaginarnog ‘best of’ projekta uz posezanja za dobro znanim obilježjima rukopisa iz raznih faza djelovanja. 

Bowievski glam kojem je lucidno dodan jazzy saksofon

Uvodna ‘Cosmic Fringe’ je tako plesni broj na tragu onoga što su radili XTC na početku osamdesetih sa suživotom elektronike i nabrijane gitare (s prizvukom Welleru tako omiljenih uleta i riffova The Who). Jednako pogodna za plesne podije je ‘True’ koja slijedi za njom. Referira se na bowievski glam kojem je lucidno dodan jazzy saksofon (kakvog se moglo naći kod Style Councila) i puhači kakve je koristio Bowie u vrijeme ‘plastic funk’ faze. 

Naslovna ‘Fat Pop’ ima mazni groove na tragu Curtisa Mayfielda, zavodljivi klarinet ali i konstrukciju skladbe i vokal blizak Ianu Duryju s ‘New Boots And Panties’. ‘Shades Of Blue’ novi je žanrovski zaokret prema brit-popu šezdesetih Traffica ili Kinksa sa izvrsnom melodijom i pozadinskim vokalima koji unose notu snene psihodelije.

Zarazna pop-rock tema s moćnim refrenom koji na prvu ulazi u uho

Nježna balada ‘Glad Times’ podebljana je gudačima u najboljoj tradiciji Philly soula kao podsjetnik na Style Council uz upečatljive gitarske akcente a ‘Cobweb Connection’ mahom akustičan gitarski broj koji u raspletu dobiva raskošne gudače i klavir. ‘Testify’ s čvrstom bas figurom koja vozi temu začinjava flauta na tragu Traffica  uz saksofon koji daje dodatni začin R&B-ja. ‘That Pleasure’ – i ona uz mazni soul-funk groove – još jedan je podsjetnik na Style Council i gudače Philly soula a ‘Failed’ zgodna i zarazna pop-rock tema s moćnim refrenom koji na prvu ulazi u uho te rasnom ‘rokerskom’ retro gitarom. 

‘Moving Canvas’ je pak odlična rhythm and blues stilizacija s ‘južnjačkim akcentima’ a ‘In Better Times’ nova čudesna ‘retro’ pop tema na tragu ranih osamdesetih s ‘pumpajućim’ ritmom, gudačima, puhačima i rastom prema gotovo himničkoj završnici. Zaključna četverominutna balada ‘Still Glades The Stream’ nije samo idealno finale već i najbolji broj albuma s odličnom dramaturgijom i slojevitim aranžmanom.

Najjednostavnije rečeno, Paul Weller ima još jedan sjajan album, a kako stoje stvari uskoro će ih biti još!

Pročitajte još...

EKSKLUZIVNO: Parangall / Gibonni ‘U po ure’ – Po ure bravure

Pet skladbi s 'U po ure' – koliko i traje album – novi su Gibonnijev zgoditak te ga po tko zna koji put cementiraju kao jednog od perjanika hrvatskog (pa ma što to značilo) rock mainstreama, a Nikšu Bratoša kao idealnog, rekao bih i nezamjenjivog, partnera i u studiju i na sceni

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Yes – Reci ‘da’ za prog-rock

Yes su trolistom albuma iz početka sedamdesetih utjelovili sve temeljne postulate progresivnog rocka – poliritmiju, formu suite, kompleksne aranžmane, klasičnu glazbu (baroka) i folkom ozračene pastoralne teme kombinirane s čvrstim rock dionicama, mahom mistične i SF-teme…, koji postaju žanrovski kliše

Pop Gallaksija: Zlatne sedamdesete Grateful Deada

Grateful Dead su u 1970. godinu ušli kao perjanici psihodeličnog eksperimenta i improvizacije koji je kulminaciju imao na studijskom 'Aoxomoxoa' i višesatnim koncertnim jam sessionima

Parangall: Singl ‘Gorilo’ Like Kolorado 

Svojim nostalgičnim tekstom o odrastanju ogrnutim melankolijom 'Gorilo' kao da je napisana danas govoreći (i) o pandemijskom 'novom (ne)normalnom'

Povezano

Parangall / Modest mouse, The Golden Cascet – Skromni, no obilati miševi

Modest Mouse su albumom 'The Golden Casket' možda zatvorili (stilski/žanrovski) krug, no njegov slatko-opori sadržaj i izvrsna zvučna slika su mnogo više od metaforičkog čiščenja glazbene špajze: zalog za izglednu budućnost u kojoj se staro i novo savršeno prožimaju

Pop Gallaksija: David Bowie – Pola stoljeća albuma ‘The Man who Sold The World’ i ‘Hunky Dory’

Dva albuma s početka sedamdesetih 'The Man Who Sold The World' te 'Hunky Dory' započela su veličanstveni niz remek djela koja su obilježila dekadu glazbe Davida Bowieja

Parangall/ The Flatlanders, Treasure Of Love – Ravnozemljaši su zakon!

'Treasure Of Love' je doduše album sa samo četiri nova broja, no u diskografiji Flatlandersa on zaslužuje visoko mjesto kao osmišljen i zaokružen projekt sjajne trojke i koji mora izmamiti osmijeh na lice svakog pravog country fana

Pop Gallaksija/ Najbolji albumi 70-ih: Neil Young (2.) Bolje sagorjeti nego izblijediti

Albumi objavljeni u srpnju i studenome donijeli su na prvome studijski dorađen, a na albumu 'Live Rust' koncertni materijal. Potonji gotovo kao 'best of' snimljen u živo bio je sastavljen od starih i novih skladbi

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime