PAUL WELLER
Fat Pop (vol 1)
Polydor
*****
Paul Weller je neupitno radoholičar kojeg ni pandemija niti odsustvo koncerata nisu nimalo usporili. ‘Fat Pop (vol 1)’ je njegov 16. samostalni album (ne računajući one s Jamom i Style Council) odnosno čak peti studijski album objavljen tokom šest godina. Naravno, tome treba dodati još i live album.
Za razliku od lanjskog prethodnika ’22 Dreams’ ‘Fat Pop (vol 1)’ spada u kategoriju Wellerovih ‘rastresitih’ albuma odnosno dokaz je osebujnog autorskog eklekticizma i ukusa s maestralnim preskakanjima žanrovskih ograda, sjajnim melodijama skladbi koje bi mogle proći i kao kolekcija singlova s nekog imaginarnog ‘best of’ projekta uz posezanja za dobro znanim obilježjima rukopisa iz raznih faza djelovanja.
Bowievski glam kojem je lucidno dodan jazzy saksofon
Uvodna ‘Cosmic Fringe’ je tako plesni broj na tragu onoga što su radili XTC na početku osamdesetih sa suživotom elektronike i nabrijane gitare (s prizvukom Welleru tako omiljenih uleta i riffova The Who). Jednako pogodna za plesne podije je ‘True’ koja slijedi za njom. Referira se na bowievski glam kojem je lucidno dodan jazzy saksofon (kakvog se moglo naći kod Style Councila) i puhači kakve je koristio Bowie u vrijeme ‘plastic funk’ faze.
Naslovna ‘Fat Pop’ ima mazni groove na tragu Curtisa Mayfielda, zavodljivi klarinet ali i konstrukciju skladbe i vokal blizak Ianu Duryju s ‘New Boots And Panties’. ‘Shades Of Blue’ novi je žanrovski zaokret prema brit-popu šezdesetih Traffica ili Kinksa sa izvrsnom melodijom i pozadinskim vokalima koji unose notu snene psihodelije.
Zarazna pop-rock tema s moćnim refrenom koji na prvu ulazi u uho
Nježna balada ‘Glad Times’ podebljana je gudačima u najboljoj tradiciji Philly soula kao podsjetnik na Style Council uz upečatljive gitarske akcente a ‘Cobweb Connection’ mahom akustičan gitarski broj koji u raspletu dobiva raskošne gudače i klavir. ‘Testify’ s čvrstom bas figurom koja vozi temu začinjava flauta na tragu Traffica uz saksofon koji daje dodatni začin R&B-ja. ‘That Pleasure’ – i ona uz mazni soul-funk groove – još jedan je podsjetnik na Style Council i gudače Philly soula a ‘Failed’ zgodna i zarazna pop-rock tema s moćnim refrenom koji na prvu ulazi u uho te rasnom ‘rokerskom’ retro gitarom.
‘Moving Canvas’ je pak odlična rhythm and blues stilizacija s ‘južnjačkim akcentima’ a ‘In Better Times’ nova čudesna ‘retro’ pop tema na tragu ranih osamdesetih s ‘pumpajućim’ ritmom, gudačima, puhačima i rastom prema gotovo himničkoj završnici. Zaključna četverominutna balada ‘Still Glades The Stream’ nije samo idealno finale već i najbolji broj albuma s odličnom dramaturgijom i slojevitim aranžmanom.
Najjednostavnije rečeno, Paul Weller ima još jedan sjajan album, a kako stoje stvari uskoro će ih biti još!