Nedjelja, 29 siječnja, 2023

Parangall: Taylor Swift – Rasni pop za 21. stoljeće

Taylor Swift se nakon dvaju alter folk albuma vratila na pozicije electro-popa albuma 'Reputation', no taj 'korak unatrag' je – združen s emocijama koje su prokuljale na pandemijskim prethodnicima – dao sjajan rezultat. Konačno ako se išta može zvati rasnim popom za 2022. njegovo ime je – Taylor Swift

TAYLOR SWIFT

Midnights

Republic

*****

Krenimo od kraja odnosno od uobičajene zaključne ocjene o albumu: “Midnights” je novi bezgrješni zgoditak Taylor Swift i logičan nastavljač dosega s prethodnih “Folklore” i “Evermore”. Koncepcijski zaokružen album kojem je nadahnuće, kako veli sama Taylor, dalo trinaest neprospavanih noći očekivano je (i posve logično) mahom introspektivan. S niskom skladbi koje najbolje pašu (po mogućnosti uz čašu vina) u sitnije sate iza ponoći. Nema mnogo iznenađenja kad je zacijelo najtalentiranija glazbenica svoje generacije u pitanju no ponovo mora zapanjiti lakoća kojom Taylore ponire duboko u vlastitu intimu i pretače ju u sjajne skladbe visoko oktanskog popa. Referirajući se atmosferski i emocionalno  i na alter folk dvaju prethodnika no ovog puta bez neuštekanih glazbala već sa arhaičnim sintovima i ritam mašinama synth-popa osamdesdetih i hip-hop ritmovima devedesetih prisutnih i na “Reputation”.  

Na albumu nema nijedne minute praznog hoda



Uvodna izrazito osobna “Lavander Haze” stoga je naslonjena na obrasce R&B-ja 21. stoljeća s koprenastim sintovima a garnirana i sjajno domišljenim falsettom tretiranim kao instrument. Odlična i neobična “Vigilante Shit” je pak sporovozni narativ s dvoglasima Taylor i sintova na podlozi hip-hop ritma. Složena je u minimalističkom izdanju s naglašenim basom koji sjajno priliježu uz tekst koji govori o napuštenoj ženi i njenoj želji za osvetom.

“Anti-Hero” je jedan od najboljih brojeva albuma kao zarazna pop tema, no s tekstom koji bi se mogao okrstiti i kao “samooptužujuće” propitkivanja vlastitih postupaka. Na albumu bez ijedne minute praznog hoda “Maroon” je domišljen kao laganica s mazno gugutavim sintovima i pitkom melodijom, a “Sweet Nothing” – koju otvara i kroz broj vuče električni klavir – pospana dream-pop balada. “Yoe’re On Your Own Kid” je pak čisti biser popa kojeg vozi melodiozna bas figura dok joj se logično ne priključe sintovi.Kreće kao snena balada, no u tren preraste u up-tempo skladbu koja bi mogla biti i štogod iz hitoidne ostavštine Pet Shop Boysa. Riječ je, najkraće rečeno, o skladbi koja podjednako dobro funkcionira kao intimistički “after hours” broj i kao potencijalna stadionska budnica.

Ime rasnog popa je Taylor Swift

 “Karma” sa autoironičnim tekstom zanimljivo je građena na marševskoj ritmičkoj podlozi no i ona s ubojitim zaraznim refrenom, “Labyrinth” novi broj melankoličnog dream-popa a “Beyeweled” još jedna tema koja kreće kao mid-tempo (bliska minimalističkoj sinti poetici Yazooa) a raspliće se kao plesni komad koji će u živo zazivati i pjevanje publike. Sličan uvod i koncept je i u zaključnom “Mastermindu” s duhovitim (možda pseudo-ispovjednim) tekstom te – opet – rasnom ambalažom popa na tragu Pet Shop Boysa.

Taylor Swift se nakon dvaju alter folk albuma vratila na pozicije electro-popa albuma “Reputation”, no taj “korak unatrag” je – združen s emocijama koje su prokuljale na pandemijskim prethodnicima – dao sjajan rezultat. Konačno ako se išta može zvati rasnim popom za 2022. njegovo ime je – Taylor Swift.

 

Pročitajte još...

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

Parangall / Benston, Sad sam tu – izvrsni galop svemirskih kauboja

Zaključna 'Vrijeme je stalo' je rutinski skockana laganica slabija od vrtoglavo visokog prosjeka ostatka albuma no, kvragu, nimalo ne umanjuje zaključno ocjenu projekta Benston: odlično! I – dobro došli!

Parangall / Razni izvođači: Zagreb Calling – Generacija bez refrena

'Zagreb Calling' je konačno začepio gubicu svima koji desetljećima sline za starim dobrim vremenima uz lamentacije o vremenu sadašnjem kojem su novovalne osamdesete nedostižne. Što je – da budem brutalno iskren – samo  alibi za vlastitu lijenost i  „ponos na neinformiranost“

Parangall / Paul Weller, Fat Pop (vol 1) – Još jedan veliki Wellerov album

Radoholičar kojeg ni pandemija niti odsustvo koncerata nisu nimalo usporili, izdao je 16. samostalni album, odnosno čak peti studijski album objavljen tijekom šest godina. Naravno, tome treba dodati još i live album

Povezano

Parangall: MIZAR – Rokersko-bizantska poetika

Makedonija ili, ako hoćete baš, Sjeverna Makedonija možda nije zemlja ekonomskog prosperiteta te meda i mlijeka, no neupitno je domovina jednog od (srećom i dalje aktivnih) najboljih bandova s negdašnje ex-Yu scene

Dora 2023: Najbolje i najgore stvari ili koga slati na Eurosong?

Ovogodišnja Dora 2023. održat će se 11. veljače u Opatiji, kako bi među 18 pjesama izabrali onog koji će i ove godine neslavno, ali poslovično u skladu s tridesetgodišnjom tradicijom propustiti u polufinalu natjecanja

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih: Springsteenovi pedesetogodišnji vječni mladići Greetings te E Street Shuffle

Springsteenov šaputavi vokal u melankoličnoj melodiji koja je podcrtana diskretnim basom i bubnjevima/udaraljkama te gudačima uz Clemonsove naglaske saksofona... od skladbe je napravio filmičnu glazbenu sliku. Nažalost, tada su je prepoznali rijetki

Parangall: Iggy Pop – Još ima napalma u svići

Uz sjajnog producenta i all around glazbenika Andrewa Watta te obilatu pomoć genijalnih glazbenih prijatelja, Iggy je po tko zna koji put u karijeri krenuo u novi život. Nastavak sigurno slijedi jer, zaboga, tek mu je 75 godina

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime