Ne zbog bijega od svakodnevnih vijesti i loopova crne kronike koja polako, ali sigurno preuzima clickbait realnost. Ne toliko ni zbog smrtovnica koje su početkom i ove godine jednako činile najgledaniji mamac publike koja u 2023. traži neki novi restart. Ne čak ni zbog eskapizma bilo koje vrste. Samo iz potrebe traženja ikakvih znakova i smjerova lijepog. Inspirativnog. Maštovitog. Drugačijeg od onoga što zapljusne svakim novim logiranjem na Internet ili izlaganjem drugim izvorima audio video podražaja. TV on The Web Radio. Daleko od potrebe za ladicama i podjelama, svrstavanjima.
Prošlo stoljeće prije interneta pop kulturno je oblikovalo male osobne filozofije uzimanjem onelinera u kojima se od Clark Gableovih “Frankly my dear, I don`t give a damn”, preko Bogiejevih “Beginning of the beautiful friendship” ili sličnih referenci na vječne filmske scene i isto takve filmove, činilo bajkovitim i potrebnim prije nego su Coelha odlučili zarobiti na stickere boca s gaziranom vodom.
Filmovi su način boljeg života
Iz pozicije nekoga tko osim filmofilstva ne vjeruje u bjegove bilo koje vrste, filmovi su način života. Boljeg života. I češće od stvarnosti nude prihvatljive modele i smjerokaze kamo i kako. Nije random izbor već prvenstveno fanovski. Zanemarite brojeve, zadržite suštinu. I dodajte svoje, samo tada valja.
1/ “You Met Me At Very Strange Time In My Life” (Fight Club, David Fincher, 1999.)
Vrh nebodera. Svijet nestaje. Dvoje se love za ruku. Eksplozije počinju. 13. Frame: screenshot dicpica. Da, prešvercano je prije milenijskog buga u 21. stoljeće, samo zato da strši kao vremenska anomalija vanvremenskog remek djela i jednog od najbitnijih filmova svih vremena. Da je u vrijeme Kafke bilo filma i da je snimao film “Preobražaj” bi izgledao ovako.
2/ “The past is just a story we tell ourselves” (Her, Spike Jonze, 2013)
Rečenica koju izgovara stroj, umjetna inteligencija, Samantha, glasom Scarlett Johansson, pokušavajući objasniti osjećaje i ljubav između nje i Joaquina Phoenixa.
3/ “Isn’t everything we do in life a way to be loved a little more?” (Before Sunrise/Sunset/Midnight, Richard Linklater, 1995 – 2004 – 2013)
I ovo je šverc komerc s obzirom na prvi dio 1995. te da je rečenica pripadala centralnom dijelu romanse moguće najljepše ljubavne trilogije s prelaska milenija, ali hajde pa joj zamjerite.
4/ “Stay here with me. We’ll start a jazz band” (Lost In Translation, Sophia Copolla, 2003.)
Izgovara prije rastanka Charlotte ustima Scarlett Johansson starom Billu Murrayu kao samo jednu od brojnih prekrasnih rečenica na račun neostvarive ljubavi dvoje generacijski nikad bližih ni daljih stranaca.
5/ “Hell Is A Teenage Girl” (Jennifer`s Body, Karyn Kusama, 2009.)
Kardinalan i najgori na ovoj listi wannabe horor zombie vampire film ako pupak ili torzo Megan Fox ne doživljavate filmskom kvalitetom, no lajna prosuta iz scenarističkog hype traina Diablo Cody je zazvučala iznimno točno i ilustrativno.
06/ “Jagshemash” (Borat, Larry Charles, 2005.)
U prijevodu: “Bok, kak si” s poljskog. Za ovu potrebu kazahstanskog. Kontekst je neminovan.
7/ “To me, you are perfect” (Love actually, Richard Curtis, 2003.)
I začuje se veliki “awwwwwww” u publici, prvi netom nakon Nothing Hilla.
8/ “You had my curiosity. But now you have my attention” (Django Unchained, Quentin Tarantino, 2002.)
Bez Tarantina ni na WC školjku. A njegovi westerni i nastavak pulp kulta iz prošlog stoljeća samo dodaje fenomenalnoj redateljskoj karijeri.
9/ “With great power comes great responsibility” (Spiderman, Sam Raimi, 2002.)
Jedan od ključnih onelinera potencijalno najzanimljivijeg od stare škole superheroja, odmah poslije Jokerove prošlostoljetne sintagme “Odakle nabavlja sve te igračke?”.
10/ “Why are you wearing that stupid man suit?” (Donnie Darko, Richard Kelly, 2001.)
Egzistencijalizam izgubljenih klinaca rijetko je imao ovoliko kultni naslov i film. I divovskog zeca.