WILLIE NELSON
I Don’t Know A Think About Love : The Songs Of Harlan Howard
Legacy – Menart
****
Nije da vam je baš furka country i pojma nemate tko je Harlan Howard? Čak ako je to i istina dao bi ruku u vatru da znate ili ste mnogo puta čuli pjesme “I Fall To Pieces” u izvedbi Patsy Cline i mnogih drugih koji su ju posvojili, za Johnnyja Casha ili Raya Charlesa u hitu “Busted”, “Heartaches By The Numbers” koju su, pored ostalih, snimili Bing Crossby, Wylon Jennings, Dwight Yoakam, Cyndi Lauper… ili “Streets Of Baltimore” koja je vremešni klasik znan i u čudesnoj verziji Emmylou Harris i Grahama Parsonsa. Ne čudi, stoga, da je stari Howardov fan koji je i ranije posezao za njegovim skladbama cijeli album posvetio njegovoj pjesmarici. I dao im, kao vlastiti rođendanski dar za svoj devedeseti rođendan, prepoznatljivi vokalni timbar.
Skladni album
Album otvara “Tiger By The Tail” koju su zajedno potpisali Howard i Buck Owens, a Willie odradio baš kako spada: kao razigrani bakersfield country uz jecaje pedal steal gitare i gitarski twang. Takva je i “Excuse Me (I Think I’ve Got a Heartache)” u kojoj je, uz dominirajuću pedal steel gitaru i dobro znan Williev gitarski solo (kojem se odavno više nitko ne ruga!) kao zaštitni znak. “The Chokin’ Kind” je pak rasna laganica country-valcera kojoj Nelsonov glas očekivano daje jaku emocionalnu notu. Baš kao i u nježnoj baladi “Life Turned Her That Way” začinjenoj sugestivnom usnom harmonikom Mickeya Raphaela u “dijalogu” s pedal steel gitarom Mikea Johnsona. “I Don’t Know A Think About Love” je jedna od skladbi “budilica” koja osunčanom melodijom daje osmijeh u turobna jutra dok “Streets Of Baltimore” – od uvoda gitarskog twanga – nudi izvrsno novo čitanje.
Dakako, ne samo zahvaljujući Willievom vokalu – koji je i u poznim godinama jednako sugestivan kao nekad – već i sjajnom Nelsonovom bandu koji je i ovog puta “dao ruke” u studiju. U konkretnoj skladbi klavijaturisti Jimu “Mooseu” Brownu te već spomenutom Raphaelu i Johnsonu te gitaristima Jamesu Mitchellu i Bobbyju Terryju.
Nekoliko bisera na albumu
Posebno je zanimljiva verzija “Busted” s “Mooseovim” hammondom, Raphaelovom usnom harmonikom te gitarskim prepletima (uključujući i Nelsonovu “akustaru”), kao savršen spoj rhythm and blues/country stilizacija. “She Called Me Baby” je na znanom tragu “Heartaches By The Numbers”, no s naglašenijim učinkom ritam sekcije: basiste Larryja Paxtona i bubnjara Lonniea Wilsona te pedal steel i električne gitare koje su uz jazzy klavir temu odvukle i prema western swingu. “Too Many Rivers” je klasična Howardova laganica (dakako i broj u kojem je Willie suveren čak i kao gitarista osebujnog sola), a zaključna “Beautiful Annabel Lee” sjetna balada koju otvara usna harmonika. Ili, da budem pošten, pravi biser veoma dobrog albuma čije su izvedbe skladbi Harlan Howarda jedna drugoj do uha.