Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Parangall: Willie Nelson – Kad se dvije legende slože, sve se može

Ne čudi da je stari Howardov fan koji je i ranije posezao za njegovim skladbama cijeli album posvetio njegovoj pjesmarici. I dao im, kao vlastiti rođendanski dar za svoj devedeseti rođendan, prepoznatljivi vokalni timbar



WILLIE NELSON

I Don’t Know A Think About Love : The Songs Of Harlan Howard

Legacy – Menart

****

Nije da vam je baš furka country i pojma nemate tko je Harlan Howard? Čak ako je to i istina dao bi ruku u vatru da znate ili ste mnogo puta čuli pjesme “I Fall To Pieces” u izvedbi Patsy Cline i mnogih drugih koji su ju posvojili, za Johnnyja Casha ili Raya Charlesa u hitu “Busted”, “Heartaches By The Numbers” koju su, pored ostalih, snimili Bing Crossby, Wylon Jennings, Dwight Yoakam, Cyndi Lauper… ili “Streets Of Baltimore” koja je vremešni klasik znan i u čudesnoj verziji Emmylou Harris i Grahama Parsonsa. Ne čudi, stoga, da je stari Howardov fan koji je i ranije posezao za njegovim skladbama cijeli album posvetio njegovoj pjesmarici. I dao im, kao vlastiti rođendanski dar za svoj devedeseti rođendan, prepoznatljivi vokalni timbar.

Skladni album

Album otvara “Tiger By The Tail” koju su zajedno potpisali Howard i Buck Owens, a Willie odradio baš kako spada: kao razigrani bakersfield country uz jecaje pedal steal gitare i gitarski twang. Takva je i “Excuse Me (I Think I’ve Got a Heartache)” u kojoj je, uz dominirajuću pedal steel gitaru i dobro znan Williev gitarski solo (kojem se odavno više nitko ne ruga!) kao zaštitni znak. “The Chokin’ Kind” je pak rasna laganica country-valcera kojoj Nelsonov glas očekivano daje jaku emocionalnu notu. Baš kao i u nježnoj baladi “Life Turned Her That Way” začinjenoj sugestivnom usnom harmonikom Mickeya Raphaela u “dijalogu” s pedal steel gitarom Mikea Johnsona. “I Don’t Know A Think About Love” je jedna od skladbi “budilica” koja osunčanom melodijom daje osmijeh u turobna jutra dok “Streets Of Baltimore” – od uvoda gitarskog twanga – nudi izvrsno novo čitanje.

Dakako, ne samo zahvaljujući Willievom vokalu – koji je i u poznim godinama jednako sugestivan kao nekad –  već i sjajnom Nelsonovom bandu koji je i ovog puta “dao ruke” u studiju. U konkretnoj skladbi klavijaturisti Jimu “Mooseu” Brownu te već spomenutom Raphaelu i Johnsonu te gitaristima Jamesu Mitchellu i Bobbyju Terryju.

Nekoliko bisera na albumu

Posebno je zanimljiva verzija “Busted” s “Mooseovim” hammondom, Raphaelovom usnom harmonikom te gitarskim prepletima (uključujući i Nelsonovu “akustaru”), kao savršen spoj rhythm and blues/country stilizacija. “She Called Me Baby” je na znanom tragu “Heartaches By The Numbers”, no s naglašenijim učinkom ritam sekcije: basiste Larryja Paxtona i bubnjara Lonniea Wilsona te pedal steel i električne gitare koje su uz jazzy klavir temu odvukle i prema western swingu. “Too Many Rivers” je klasična Howardova laganica (dakako i broj u kojem je Willie suveren čak i kao gitarista osebujnog sola), a zaključna “Beautiful Annabel Lee” sjetna balada koju otvara usna harmonika. Ili, da budem pošten, pravi biser veoma dobrog albuma čije su izvedbe skladbi Harlan Howarda jedna drugoj do uha.  

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime