Mladi Ajdukovi tići su dogurali do Finala Lige Prvaka u kategoriji U-18. Senzacionalan uspjeh. Genijalan. Fantastičan. Prvo su obavili vršnjake made in Šahtar, Borussiju Dortmund i Manchester City, u polufinalu tukli Milaneze 3:1, tamo dobili nizozemski AZ koji su do finala izbacivali Real, Barcelonu i Eintracht, te na penale Sporting iz Lisabona u polufinalu, Torcida ih je već vidjela kao prvake, Hrvatska je slavila, mladi Nizozemci nisu imali šanse. I onda klasični hrvatski pobjednički mentalitet. U finalu su u Ženevi zgutali 5:0. Satrali ih vršnjaci. Zasluženo.
Ni jednog jedinog trena njihov uspjeh nije manja senzacija, ali su odigrali cca kao i Vatreni iz finala s Francuzima u Rusiji 2018. Uvijek fali ta zera da bude više od malog. Ali mladićima otvoreno more bez Mojsija, svaka čast, sav respekt, pljesak, zasluženost, ljubav, respekt, sve što ide uz sjajan uspjeh i mladu dob. Vitar u jedra. Sve što im seniorima fali, oni imaju. Sve. Dakle, nema greške.
View this post on Instagram
Navijački neshvatljivizmi
Navijači međusobno komentiraju, podbadaju se, drukaju, igraju te neshvatljive socijalne rituale vezivanje uz solidan, loš ili prosječan nogomet s pojedinim individualnim bljeskovima reprezentacije ili generacije. Tako je jedan od komentatora bio i frontmen aktualnih alter Fiumana Leta 3, Prlja, koji kao zadrti pripadnik Armade i druker NK Rijeka gaji te navijačke neshvatljivizme. Pa je osjetio potrebu na svom Twitter profilu ostaviti fotku fritula jer eto hehe to se rimuje s titula, ali nije titula pa se triba naviknut na poraz. Što je u dijelu puka, pogotovo Ajduka, shvaćeno kao podjebavanje i ruganje klincima. Dovoljno da jedan čitani web medij poput Indexa recimo od tog Tweeta napravi vijest i društvene mreže planu.
Od “Smrade Riječki” do osuda drčnih i viđenijih Ajdukovaca poput odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, koji je i njega LET 3, odaslao na psihijatriju kamo fol pripadaju sa svojom ŠČ glazbom. Uglavnom, baklja. U prijevodu negativan PR. Sve ono što je tjednima njegova, zalijevao i sadio partner mu Mrle svojim ŠČ-izmima i duhovitim drag queen budalaštinama i pažljivo bildao njegujući svoju poduzetničku notu, u kojoj je kao alternativni poduzetnik u (pop) kulturi svojim ŠČ čarapama, majicama i pivama dao soundtrack u obliku pjesme i savršen PR.
I tako sam si dobio titulu Smrad riječki. Hvala svima 🍻
— Prlja (@mmrijeka) April 24, 2023
Stani pani, nije dobro, otelo se kontroli, ne treba im sad bad PR pred Liverpool, mora ih se voljeti, masovno podržavat i obožavat. Makar komentirao u svoje ime, a ne bendovsko, makar potpisnuo svoj status javne osobe, makar što, valja se polit vodom ne benzinom, premda bi ovo drugo bilo daleko punkerskije.
Isprika i izvinjenje
Post festum slijedi javna isprika, posipanje pepelom, izvinjenje, pokajanje, klečanje na kuruzi. To epsko i tako rijetko “žao mi je, pogriješio sam”. Prlja se, dakle, jedva 24 sata nakon “istrčavanja” ispričao zbog komentara tj. aluzije. Dakle, skandalozno. Skandalozna isprika točnije. Štipnut da se uvjeriš da to stvarno postoji i da se dogodilo. Je li moguće da je dovde došlo?
Je li moguće da smo društvo u kojem se:
a) prvo – moraš tj osjećaš potrebu ispričavati zbog peglanja imidža za bilo kakav bilo najbedastiji ili najpametniji komentar?
b) drugo – ima li išta više preostalo da nije uvredljivo? Smije li se aman pogledat oblake i reć da su bile boje i da podsjećaju na ovce, a da se kokoši pritom ne uvrede da im se ruga i diskriminira, jer eno, jedan divni oblačak je baš nalik koki?
c) treće – koga jebeno briga što Prlja ili bilo tko komentira? Big faking deal. Mogao je reć i da Ajduk ne živi vječno i da Armada nije šaka jada smrada iz drugog stada ili slične navijačke hiperinteligentne “spuštalice”. Mogao je. Ali nije. Postavio je fotku fritula koje su shvaćene da nisu titula. Au kako uvredljivo. Di je lomača za nabit na kolac. I potpalit. Jer eno Radio Imocki je već odbio vrtit Let3.
Padni, razbij koljeno, uzgoji krastu, digni se, pošalji sve u trokurac i aj dalje. Koje roza i mimoza društvo. Koja užasna neumna i ustrašena lynch masa.
Veliki pozdrav svima. Ne bih volio da se stekne dojam da me sve ovo što se dogodilo od objave mojeg tvita nije dirnulo, pa evo nekoliko mojih riječi o tome.
Na kraj pameti mi nije bilo da će ova po meni benigna navijačka pošalica izazvati tako burne reakcije i komentare ⬇️— Prlja (@mmrijeka) April 25, 2023
Ruganje nije kul
Da se razumijemo, ruganje nikome nije kul i govori daleko više o osobi koja se ruga nego o objektu i predmetu ruganja. Jednako kao što navijaštvo i svetinje i drukanje na spiku ne smije se s nečim zajebavat je još manje kul. Elem, nadalje Ajdukovi tići nemaju 7 nego 17 godina i već su odavna veliki ljudi, ne branim ni najmanje Prljino podjebavanje, komentar može bit bezveze i debilan, isto kao i medijska hajka i strka, wow bitnog.
Ono što je skandalozno je ta isprika. I vrijeme koje živimo u kojem se treba izvinjavat za bilo kakvo mišljenje koje nije veličanje fašizma. Da ne bude bad PR jer ne treba nam sad to pred Liverpool. I rasprodanu Šalatu. Ispričaj se Prlja. Kao otac. Jer nisi tako mislio, manja je šteta.
Mah. Punk je umro pjevajući Miley Cyrus.
Navijaštvo je kao i religija. Neumno, bezumno, nekritično, apsurdno, iracionalno, ali dozvoljeno. U tom kontekstu široko je preširoko polje, pa tko voli nek izvoli, poistovjećivanje s “volim te mama, al ne više od Dinama” i “Ajduk živi vjećno, ane pardon kad naučimo pravopis bit će vječno”. Sve može. Jer naprosto nema filtra. I nema kriterija. I nema pristojnosti. Ali ima svetinja.
Jebo Vas svetinje da Vas jebo svetinje. I plave i bile. I isprike. Da Vas isprike. Get A Fucking Life.