Ovogodišnji izbor za pjesmu Eurosonga uslijed nemogućnosti održavanja u zemlji lanjskoj pobjednici Ukrajini iz sigurnosnih razloga, ove godine se kroz dvije polufinalne večeri i finale, održava u Liverpoolu, prijestolju pucanja The Beatlesa. Prva polufinalna večer 9. svibnja, druga 11. svibnja a finale 13. svibnja pokazat će kako ni ovogodišnji simpatični eksperiment nije urodio plodom i kako su svi antiestradisti zapravo pucali u prazno a svi estrada kužeri mogu natrag na svoje tridesetgodišnje mudrovanje o pjesmama “eurovizijskih” kapaciteta i standarda.
Voditelji ovogodišnjeg izbora za pjesmu Eurosonga su kombinacije ukrajinsko britanskih voditeljskih zvijezda Julia Sanina, Graham Norton, Hannah Waddingham i Alesha Dixon, a njihove će kombe ponuditi najbenigniju najavu Leta 3 i “Mame ŠČ” za BBC prilike.
Tko je favorit?
Dotad, preslušali smo detaljno izbor svih polufinalista i izravno plasiranih kandidata te uz redne brojeve pobrojili prvenstveno kvalitetne pjesmice od gornjeg prema donjem domu.
Kriteriji ocjenjivanja vođeni su isključivo pazeći na originalnost kompozicija, interesantnosti izvedbe, kvalitete klasičnih pop strukturalnih trenutaka, a ne nikakvih drugih kladioničarsko – diplomatskih i lobističkih strategija te uzusa koji bi predviđali ili kalkulirali kako bi koji mogli proći. Milan Tarot je jedan, mi ćemo pokušati redati kvalitetu.
Prema ponuđenom ovogodišnji izbor obiluje daleko većim brojem zgodnih i raznolikih pop pjesmica koje bi i mimo estradnog stagea Eurosonga zadovoljavale sve elemente pop standarda za vrhove top lista. Unatoč nekoliko izrazitih skladateljskih i aranžerskih šablona u kojima je jako rado korišten model pjesme skladan po konceptu lagani baladni uvod koji se pretvara u dance pattern, kombiniranje autohtonih etno elementa, potreba prepjevavanja i dokazivanja silnih vokalnih mogućnosti su tradicionalna formula po kojom većina skladatelja gađa pobjedničku notu. Poneki optimisti se pokušavaju švercati na proguravanje “rock” momenta kao da će im talijanski manekenski fejk upaliti dvaput. Rekapitulacija poznatog od direktno kvalificiranih u finale, predstavnika Ukrajine, UK-a, Italije, Njemačke, Španjolske, Francuske, od najboljih prema onima koje države nisu ni morale kandidirati. Pored svake od pjesama naznačena je i ocjena u kategorizaciji od 1 do 10.
26/ GUSTAPH – Because Of You (Belgija)
Predstavnik armije mid aged mužjaka s krizom identiteta koji svoje pop osjećaje uspiju prošvercati pred Eurosong publiku u shablonski korektnom pop dance patternu pjesmice koja je pobrala sve hookove moderne plesne pop stvari, samo je stala u smišljanju razloga svog postojanja mimo bizarnosti koje trpe ovakve manifestacije. (6/10)
25/ SUDDEN LIGHTS – Aija (Latvija)
Nešto vrlo kremasto i nalik slovenskim kalkulacijama pri izboru pjesme ovaj se oslanja na Damiena Ricea na drum and bass beat momentima. Ideja je bila poslati nešto mlado, muško, melodično, stilski neuhvatljivo, ali pretežno nježno i bosanskim loncem smiksano od rocka do estrade, ali na refrenu se pridrži “Eurosong” gabarita. (6/10)
24/ PASHA PARENI – Soarele si Luna (Moldavija)
Miksanje autohotnih etno i world music momenata s modernim dance beatovima oprobana je taktika kojoj pristupa nemali broj skladatelja s tendencijom plasiranja modernog na Eurosong stage. Samim time povećanim brojem predložaka dolazi do zasićenja u kanalu pa se u namjeri i ideji zanimljivi likovi poput ovog pogube u prearanžiravanju stvari poput ove. Šteta jer je frulica rad obećavao moćniji mistični moment sve do trena dok lik s visećom naušnicom ne zapljesne kadar. (6/10)
23/ MIA NICOLAI & DION COOPER – Burning Daylight (Nizozemska)
Solidno realiziran M/Ž emo duet u kojem muškarac izgleda kao nepoznati brat Gotyea i zvuči kao žena, dočim za to vrijeme izvedbom Mia podiže prosjek i tempo pjesme na zeru više od podnošljive razine. (6/10)
22/ LUKE BLACK – Samo mi se spava (Srbija)
Post festum, znamo da je ovo pobjednik, ali isključite li taj podatak ostaje vam isfurani moderni producent i izvođač kojem se samo spava, malo na engleskom, malo na srpskom. Instrumentalno je zamišljeno ambiciozno, ali izvedbeno je ponuđena C verzija Mike za balkanski presiromašne. Od silne modernizacije sve čekaš da će izvadit kremu za ruke i obraze i pripazit da se ne osuši na vjetru. U tom čekanju zaspiš od kmečavosti. (6/10)
21/ BLANCA – Solo (Poljska)
Totalno amerikanizirana pop chic lit manekenka marionetizirana po svim uzusima komercijalnih pop chart komada. Blanca zvuči poput laboratorijske stilske vježbe s radnim zadatkom imitiranja svih tih super uspješnih pop latina djevojaka u oku ugodnom ruhu. U kontekstu body musica ima smisla. Izvan toga, nimalo. Moderno i ništa više. (6/10)
20/ MAE MULLER – I Wrote A Song (UK)
Da nije predstavnica Britanije ovo bi potisnuli u najzaključanije ladice dance popa čiji bas hookovi ne garantiraju ništa više niti manje od prosjeka kakav Kylie Minogue ne bi stavljala niti na kompilaciju B singlova. Primislili su producenti da im je “tataratararai” refrenski skliz dovoljan. No dobro, mala je senzualna i izgleda kao pregršt iz izloga smeđokosih Barbika na tragu Due Lipe. Još da su doista napisali pjesmu, gdje bi im bio kraj? (6/10)
19/ DILJA – Power (Island)
Islandska predstavnica treperi između modernog ojkanja i mondenog cijukanja posred vokalnog pokušaja izvlačenja nečeg neobičnog iz nimalo osobite melodije u potpuno angliziranom pop momentu i pseudo modernom dance aranžmanu. Tu tu tu pak. Ovako bi nekako izgledala i zvučala Nika Turković da potpuno izgubi kriterije što bi njen pop trebao značiti i preda se mainstreamu mainstreama. (6/10)
18/ TURAL TURAN – Tell Me More (Azerbejdžan)
Uvijek se nađe mjesta u kategoriji apsolutno neinventivnih i školski pristojnih kmečavaca koji će pokušati naći beatlesovski jednostavne i pitke kombinacije harmi i melodija unutar kojih će prošarati nekoliko pop segmenata u ritmikama i grebanju za gitarama. S naglaskom na – pokušati. Da je pjesma ostala na akustična gitara riffu i njegovom nježnom pjevušenju bila bi daleko prohodnija od težnje za toliko slojeva u pop aranžmanu (7/10)
17/ THE BUSKER – Dance – Our Own Party (Malta)
Kako mladi Maltežani zamišljaju plesnu stvar s odličnim sax hookom pod silnim utjecajem američke hit produkcije Bruna Marsa izgleda i zvuči ovako. Zarazni sax motiv u ambicioznom pop aranžmanu moguće je trebao dobiti malo pametnije i manje banalne stihove poput rimovanja “I feel better in my sweater”. (7/10)
16/ NOA KIREL – Unicorn (Israel)
Moderna Alicia Keys wannabe klinka kojoj nisu nepoznate ni ublažene new age reperice pretvara baladični pop i r`n`b moment u ničim izazvan ni specijalan dance beat, što je već relativno često čuta aranžmanska fora Eurosong skladatelja, da bi u zadnjoj trećini stvari promijenila žanr u ritmični i pseudoagresivni electro pop. Uz pristojne lirske i vokalne “fenomenal” trenutke Noe je prsnula seksipilom. (7/10).